Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
(Lk) 9,58

Piše: Ivan Bradarić
 
Duhovni sprint - Kakav vjernik trebam biti?

Oči cijeloga svijeta proteklih su dana bile uprte prema berlinskim rušenjima zidova i granica ljudskih mogućnosti u atletici, prema onom olimpijskom motu: Citius, altius, fortius. Poznato nam je da već dvadeset godina u Berlinu nema one vidljive barijere koja je nekada dijelila Berlin na zapadni i istočni. Eto, baš u tom gradu je srušena i bitno pomaknuta i vremenska granica ljudske brzine. Jasno je da mislim na Jamajčanina Usaina Bolta, športskoj publici dobro poznatog, a sada i onoj široj.

Što je tako veliko i veličanstveno postigao ovaj atlet? Neki su rekli kako je novi svjetski rekord u trčanju na stotinu metara, što ga je postigao Bolt, uranio pedeset godina. Valjda su to izračunali analizirajući kojim su intenzitetom do sada rušeni svjetski rekordi i za koliko stotinka i tisućinka. U razdoblju od 1912. godine pa sve do Boltova rekorda, vremenske granice sprinta su spuštane od tadašnjih 10,6 do 9,58 sekundi. Dakle, skoro stotinu godina se rekord ruši samo po koju stotinku unutar jedne sekunde, da bi Bolt, u samo dvije godine, tu granicu sâm spustio za dvadesetak stotinki. Zbog toga je sve ovo tako nevjerojatno, a Bolt će nas, čini se, još iznenađivati. Pa ako su famoznog Carla Lewisa zvali Sin vjetra, Bolt je zaslužio nadimak barem: Sin munje.

Moram reći da smo mi u Hrvatskoj za Bolta i njegove rekorde bili prilično pripremljeni. Naime, ljeto je donijelo niz događaja i vijesti koje su nas često šokirale. Brzina odašiljanja informacija na relaciji predsjednik Republike – tjednik Glas koncila bila je nevjerojatna. Jedva da smo uspijevali sve to pratiti. Ljetna žega dodatno je podgrijavala vruće teme i rasprave preko medija. Pratio sam malo Internet-forume i snebivao se od užasa s kakvom mržnjom ljudi govore i koje sve nevjerojatne riječi pišu protiv. (Danas je in biti protiv.) U jeku turističke sezone zamalo da smo mogli preokrenuti poznati slogan u: Dobrodošli u Hrvatsku, zemlju s tisuću psovki. Na koncu se ipak pokazalo da je šutnja najbolji odgovor u ovakvim situacijama. To je ujedno i slika kakav bi vjernik trebao biti.

Za šutnju je potrebno puno vježbe i žrtve. Šutnju učimo od Isusa kojega šutljivog i zamišljenog nalazimo u svim Evanđeljima. Tiho i skromno je njegovo rođenje u nepoznatom Betlehemu. U skromnosti mu protječu dani djetinjstva. Skoro neprimjetno se pojavljuje na Jordanu, ništa ne govori o sebi, nego glas s neba progovara o njemu. Blago poziva učenike, nema velikih očekivanja, ništa veliko ne obećava. Propovijeda siromasima, progonjenima, odbačenima… Uči da se do Boga može doći putem ljubavi i sakuplja sve vjernike u jedno stado. Vjerničku praksu uspostavlja na osobnoj razini, poziva na samozataju u vršenju vjerskih čina. Moli. Daje novi oblik molitve u kojoj se Bogu smijemo obraćati s: Oče naš i uči da su svi ljudi braća, sinovi istoga Oca. Ljudima pomaže da pronađu skriveno blago – u sebi. Daje konkretne upute ophođenja, međusobnog, bratskog, ali i onoga prema svijetu, koji se ne slaže s takvim putem. Ima prijatelje. Raduje se, tuguje, plače, suosjeća. Potiče da za sve ljude vrijedi pravilo: da čine samo ono što i sami žele da njima drugi učini. Upozorava da nije sve u vanjštini. Ruši predrasude. Stišava oluje naših strasti, nemira, sumnji, nesnošljivosti… Liječi čovječanstvo od smrti, grijeha, mržnje, osvete, predrasuda, sljepoće… Hrani ljudsku glad za Bogom. Uvijek je blizu ostavljenima i napuštenima, ali se približava i strancima, drugačijima, grešnicima, bogatima, važnima, umišljenima. Izjednačava sve ljude kao Božja stvorenja. Grijeh i loš primjer prekorava. Zlo prokazuje. Ukorava licemjerje, koristoljublje i bogatstvo na račun drugih. Sa svima razgovara, nikoga ne ogovara. Jednostavnim govorom potiče, hrabri, oduševljava, poučava. Upozorava da smo primili talente. Promatra stvorenja i divi se Božjem promislu i brizi za svakoga: za cvijeće, travu, ptice… Uspostavlja zajednicu apostola, koje šalje da čine, uče i svjedoče isto - onima koji to žele primiti i koji su dostojni tog nauka. Upozorava da ovakav put neće biti rado prihvaćen od sviju. Svjedoči da je Kraljevstvo Božje blizu i otkriva svoju slavu. Poziva na slobodno i dragovoljno nasljedovanje. Poziva na budnost. Obećava nagradu, na nebesima. Progonjen i pogrđivan, ne uzvraća. Na uvrede ne odgovara. Izrugivanja podnosi. Pred Pilatom šuti. Pred Herodom ne odgovara. Pred narodom moli. Predaje se za drugoga, za čovjeka, za čovječanstvo, za ljubav, za život. Prašta. Upozorava na kraj svijeta i na posljednji sud. Uskrisava.

Ovaj niz možemo zaključiti citatom Lukina evanđelja: Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio (Lk 9, 58).

Život vjernika koji je krenuo Isusovim putem nema sigurnosti na ovome svijetu. Zato nam se koji put učini lakše svladati sve tjelesne vještine, jer one su vidljive i mjerljive.

Za rušenje duhovnih barijera u nama samima potrebno je puno, puno više, jer pravi vjernik nema gdje nasloniti svoju glavu, osim na križ.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s