Od Zagreba do Barija

Sveti Franjo, prozvan alter Christus, vjekovima privlači mlade ljude koji su, po njegovu uzoru, odlučili slijediti Kristov primjer. Isti motiv je bio i kod 50-ak mladih Hrvata koji su se uputili na Peti međunarodni susret u Asiz, održan od 2. do 9. kolovoza 2009. godine u kampu pored grada svetoga Franje. Voditelj hrvat-skog odreda bio je fra Josip Blažević, uz veliku pomoć fra Igora Horvata, koji je pjesmom uljepšao mukotrpni put busom do južnijih dijelova Italije.

Odvažna grupa mladih hodočasnika krenula je u pola noći između 29. i 30. srpnja ispred zagrebačke crkve sv. Antuna. Kako se nama mnogo toga tijekom puta učinilo "kao usput", dobili smo mogućnost krenuti na put mnogo prije ostalih.

Prvo odredište je bilo južni dio Italije, Bari ili, točnije, jedan manji gradić pored njega, Mola di Bari. Uz gužvu na autocesti i sunce koje je sutradan neumorno grijalo, slušali smo priču o svetom Josipu Kupertinskom, franjevcu konventualcu, čije se svetište nalazi u Osimu. Kupertinac je poznat kao zaštitnik studenata i učenika. Samom svecu knjiga nije bila draga, tijekom studija jako se mučio, ali je uspio postati svećenik. Talijani ga često zovu i "otvorena usta", jer bi često znao zinuti i zastati očima prema nebu. Bio je ekstatičar, a najzanimljiviji je po daru levitacije (lebdenja iznad zemlje). U kripti, mjestu gdje se čuvaju kosti i tijelo sveca, slavili smo svetu misu i imali dvosatno razgledavanje svetišta. Ovaj svetac nije mnogo poznat u Hrvatskoj, no nama studentima i učenicima je bio važan posjet ovom svetištu, u kojem smo se mogli preporučiti u svečev zagovor kod Gospodina.

"Usput" do Lanciana

Putem smo prošli pored marijanskog svetišta Loreta, no nismo svratili zbog stiske s vremenom, ali i kako reče naš vodič: "Ako sada sve vidimo, nećemo imati što vidjeti sljedeći put". Ipak nam ovo nije bilo usput, no zato nam je "usput" bilo svetište euharistijskog čuda, Krvi i Tijela Kristova, u gradu Lancianu. Priča polazi još iz VIII. stoljeća, kada su neki tamošnji teolozi negirali Isusovu prisutnost u svetoj misi. Tijekom pretvorbe se hostija pretvorila u meso, a vino u pravu krv. Nakon kratkog upoznavanja krenuli smo našim prijevoznim sredstvom i nastavili prema odredištu, zamišljeni nad onim što smo vidjeli. Već svi umorni od puta i nenaspavani, stigli smo u Moli di Bari oko pola noći, gdje su nas ljubazni i veseli domaćini pogostili večerom i smijestili u prostorije za spavanje. Noć je većini prošla u polusnu zbog prilagođavanja na novo mjesto za spavanje.

Od Barija do Asiza

Nakon svete mise i doručka uputili smo se u razgledavanje Barija, grada koji je ujedno i jedna od većih luka na talijanskoj obali. Jedna od najvećih atrakcija je Castello Svevo di Bari, srednjovjekovna utvrda. Uz to, vrijedno je svakako posjetiti i velebnu katedralu, i crkvu sv. Nikole biskupa. Kao što je bilo i najavljeno, nakon toga smo krenuli na plažu, tako da smo u ljepotama talijanske obale uživali nekoliko sati, iako smo zaključili da je naš dio Jadrana ljepši.

Okrijepljeni večerom smogli smo snage za kratku rekreaciju u crkvenom dvorištu, koju je animirala Tajana - jedna od sudio-nica. Oko 22.00 sata imali smo predavanje u crkvi. Sestre Milosrdnog Isusa, Frančiška i Rahela imale su razmatranje o Božjoj ljubavi, što su nam slikovito predočile i uvele nas u razmišljanje. Do 23.00 sata imali smo klanjanje pred Presvetim.

Monte Gargano

Iako smo već tada dobrim dijelom izgubili pojam o vremenu, ipak je sljedeći dan bila subota, prvi dan mjeseca kolovoza. Svetu misu smo slavili u 7.00 sati te smo odmah nakon doručka krenuli na goru Monte Gargano, grad Monte Sant'Angelo, na uzvišenom mjestu, do kojega je trebalo prijeći dosta zavoja i uspeti se na pozamašnu nadmorsku visinu. Tu smo posjetili najveće svetište Mihaela Arhanđela, arhanđela kojemu je Bog za zadaću dao da strovali Sotonu i sruši njegovo kraljevstvo. Posebnost ovoga svetišta je što se, s crkvenim dopuštenjem, u glavnom dijelu svetišta može dobiti potpuni oprost uz potrebne uvjete.

Još svetišta "usput"

Nedaleko od ovoga svetišta nalazi se i svetište jednoga sveca koji je postao zaštitni znak Italije, svetište oca Pija iz Pietrelcine. Svetac našega doba, mogli bismo reći, franjevac kapucin. Grad u koji smo došli zove se San Giovanni Rotondo, a u njemu se, u jednoj od crkava, čuvaju zemni ostatci oca Pija. Ovaj nam je "usputni" izlet ostavio dubok dojam i lijepo sjećanje, kako na svetišta tako i na lijep uvod u ono što nas je čekalo u Asizu.

Putem prema Asizu

U nedjelju, 2. kolovoza, nakon svete mise i pozdrava s domaćinima, krenuli smo prema Asizu. Putem prema Asizu, uz to što smo izmolili jutarnju i krunicu, posjetili smo Greccio, mjesto jako bitno u Franjinu životu, a samim time i za nas koji se nalazimo na franjevačkom putovanju. Asižanin je uvijek tražio osamljena mjesta, a volio je da su ta mjesta u gorama zato što se tako osjećao bliže Bogu. U tom samotištu je sveti Franjo boravio prije Božića 1223., tri godine prije svoje smrti, i na sam Badnjak je pripremio nešto što nitko prije nije napravio: jaslice, koje oživljuju sjećanje na Isusovo rođenje. Na polnoćku je došlo puno svijeta iz okolnih mjesta, koji su uživali u Franjinu propovijedanju veličanstvenosti trenutka koji se dogodio na taj dan. Na tom mjestu nalazi se očuvani samostan iz davnih vremena, kao i cjelogodišnja izložba jaslica, što smo sve razgledali i, otpjevavši jednu božićnu pjesmu, uputili se prema mjestu iz kojeg je počela franjevačka "revolucija".

Povezani (ne)vidljivim nitima

Malo pomalo, vrijeme je odmicalo tako da smo se približili Franjinu gradu. Čim smo prošli grad Spoleto, i prisjetili se Franjina sna iz toga grada, nakon nekoliko kilometara ugledali smo Asiz. Oko 18.00 sati stigli smo u kamp nedaleko od Asiza, pokupili predviđene torbe i smjestili se. Na opće izneneđenje, dečki su bili smješteni u prizemlje jedne crkve, dok su cure dobile golemi šator, kao i većina ostalih sudionika. Onda smo otišli na Trg svetoga Franje, na večeru, koja je bila priprem-ljena za oko petsto sudionika ovoga susreta. Nakon toga smo se svi sakupili u Donjoj bazilici, gdje smo imali molitveno bdijenje, koje je predslavio fra Antonello Fanelli, koji je bio i organizator i voditelj ovoga susreta. Na kraju molitvenog bdije-nja najdojmljivije je bilo povezivanje vrp-cama raznih boja između svih nacija, izraz zajedništva i spremnosti na zajedničku borbu protiv zla. Moto ovoga susreta je "Evanđelje, to je moj život!", upravo onako kako je to Franjo izgovorio i odlučio kada je bio na početku svoga puta.

"Gospodine, što želiš da učinim?"

Ovo pitanje bi svi vjernici trebali postaviti sami sebi jer je jako važno upoznati Božju volju za svoj život da bi bili vođeni njegovim duhom. Kao i svaki dan, doručak je bio od 7.00 do 8.00 sati, a nakon toga smo, svako jutro, molili jutarnju u glavnom šatoru. Nakon jutarnje slušali smo predavanje fra Lindora o Franjinu obraćenju te smo poslije imali raspravu u našoj grupi. Svaki dan je ručak bio oko 12.30. Unatoč kiši koja je cijele noći i današnjega dana natapala Asiz i okolna polja uspjeli smo posjetiti crkvu sv. Damjana, u kojoj je Franjo čuo riječi raspetoga Krista i koju je obnovio svojim rukama, izrugivan i ismijavan od svojih sugrađana. Kod te crkve je i soba u kojoj je sveta Klara preminula. Obišavši tu crkvu, išli smo u crkvu sv. Klare, u kojoj se čuva originalni križ sv. Damjana i tijelo sv. Klare. Nešto prije 19.00 sati mladi su ispunili katedralu sv. Rufina, kako bi zajedno s asiškim biskupom slavili svetu misu. Taj dan smo imali i mogućnost za posjet grobu sv. Franje.

"Gospodin mi je dao braću"

Za ovaj dan je bilo predviđeno cijelodnevno hodočašće u Rivotorto, što smo obavili odmah nakon doručka koji smo blagovali u polusnu. Kada smo se svi sakupili, otišli smo zajedno u crkvu koja je podignuta na mjestu gdje je Franjo živio sa svojim prvim drugovima u kolibi koju su tu podigli. Ovdje smo slušali predavanje sestre Patrizije, klarise. Srž njezina predavanja je bio život u zajednici i odnos s braćom i sestrama. Ovdje smo izmolili srednji čas, nakon čega je uslijedio ručak, u blizini crkve. Poslije kratkog odmora, naša jezična skupina, koja se inače sastojala samo od nas Hrvata, imala je kratko razmatranje na groblju u kojem su pokopani američki vojnici koji su pali oslobađajući ovaj dio Italije. Nakon svete mise uputili smo se prema kampu, gdje smo imali večeru i slobodno vrijeme za pripremu bratskih večeri. To znači da je svatko trebao pronaći nešto čime bi predstavio svoju zemlju iz koje dolazi.

"Gospodin papa mi potvrdi"

Iznimno, u srijedu smo ranije doručkovali, jer smo imali puno više putovati. U skladu s motom današnjega dana išli smo posjetiti Papu. Kako je ljetno vrijeme, Papa se nalazio u svojoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu, nedaleko od Rima. Nakon trosatne vožnje od Asiza došli smo do malog gradića u kojem boravi Papa. Dok smo pljeskali i pjevali, Papa se konačno pojavio na prozoru odakle se obratio. Obraćanje je bilo kratko, kako smo i očekivali, jer i Papa je na odmoru, a uz to, ima ozlijeđenu ruku. Tu smo malo razgledavali grad i prekrasno jezero ispod grada, ručali i uputili se u Fonte Colombo. Kao što se može primijetiti, za nas ne vrijedi ono što se zna često koristiti: "Bili u Rimu, a nisu vidjeli papu", mi nismo uopće ušli u Rim, a vidjeli smo Svetoga Oca.

Svetište Fonte Colombo je važno za franjevaštvo, jer je Franjo tu napisao Pravilo za svoju braću. Ovo je mjesto poznato i po Franjinim iskustvima s vatrom, a kasnije i sljepoćom koja ga je zadesila. Upravo ovdje smo slavili svetu misu, nakon čega smo se lagano uputili natrag u Asiz. Uistinu zadivljuje činjenica koliko je Franjo pješačio i koliko je kilometara prelazio, a mi smo se vozeći u autobusu umorili.

"Gospodin mi je udijelio milost da radim"

Cilj današnjega dana je kreativni rad. Svatko je morao priključiti se nekoj od radnih skupina i dati svoj udio u cijelom tom susretu. Bilo je više radnih skupina: pjevanje, sviranje, liturgija, ples, slikanje ikona, proučavanje riječi Božje, poezija. Najviše Hrvata je bilo na pjevanju kod fra Gennara, koji je uistinu jedan poseban redovnik. Ne mogu vjerovati kako je fratar, koji je stručnjak za pjevanje, s osmijehom slušao naše pogreške i kroz radost ih ispravljao. Za toga čovjeka se vidi da je ostvario Božju volju u svome životu, ne mora ništa reći, a sve kaže. Uz prekid za ručak rad po skupinama je nastavljen. U 18.00 sati smo sudjelovali na misi koju je predslavio fra Miljenko Hontić, generalni asistent za srednju Europu.

"Gospodin me posla dalekima"

Osvanu i petak, koji je pred nama nosio svoje novosti i ljepote. Nakon doručka i jutarnje odslušali smo predavanje sestre Milene. Za razliku od ostalih sudionika, naša grupa se uputila u Baziliku sv. Franje, gdje nam je fra Josip detaljnije opisao važnost i značenje fresaka te mjesta gdje se nalazimo. Mladi su ostali impresionirani ljepotama freski u Gornjoj bazilici, gdje se svatko može pronaći i usporediti Isusov, Franjin i svoj život. U Donjoj bazilici se nalaze također prekrasne freske, što smo također razgledali. Sve zapanjuje skromnost Franjina groba, koji toliko ljudi dolazi obilaziti i moliti za zagovor. Jedan talijanski predsjednik je rekao: "Uistinu iako sam trenutno važan, na moj grob nitko neće dolaziti toliko dugo nakon moje smrti, ali na grob ovoga siromašnog Asižanina i nakon toliko godina dolazi toliko ljudi!"

Veliki dio hodočasnika se uputio prema Porcijunkuli nedaleko od Asiza, crkvici (sada bazilici) posvećenoj Gospi od Anđela, koju je Franjo sagradio jer ju je posebno častio. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje i mogućnost za ispovijed. Važno za ovu crkvicu je što se u njoj svaki dan u godini može dobiti potpuni oprost uz zadovoljene uvjete. Također je, na ovom mjestu sveti Franjo napustio svoju braću i otišao Gospodinu.

"Gospodin me naučio moliti"

Uz naviknutu satnicu doručka i jutarnje molitve, u subotu smo imali priliku više moliti i razmišljati. U skladu s time slušali smo razmatranje fra Francesca Cocca, koji je rekao puno lijepih misli o činu molitve. Nakon razmatranja, svi smo se okupili i krenuli prema samotištu Carceri, u kojemu je Svetac dosta boravio kako sam, tako i sa svojom braćom. Do samotišta smo imali oko dva kilometra hoda uz dosta strm teren, a prije ulaska smo dobili "isposnički ručak". Uistinu, ovo je prekrasan kraj, predivna priroda, hlad i prigodno mjesto za molitvu. Sveti Franjo je poznat kao svetac koji je volio prirodu, a ovdje se imao prigodu diviti svemu što je Bog stvorio. Boraveći na raznim mjestima, čitajući duhovno štivo te nakon povratka, konačno smo se sastali na euharistijskom slavlju u glavnom šatoru, koje je predslavio umirovljeni nadbiskup mons. Francesco Viti.

Žureći na večeru, izmoreni od "isposničkog ručka", pripremali smo se za prezentaciju naše zemlje. Svi prisutni Hrvati su na sebi nosili kravatu, kao simbol Hrvatske, te smo uz film o povijesti kravate i o ljepotama zemlje, otpjevali Gibonnijevu pjesmu "Oprosti", ponavljajući refren na više svjetskih jezika. Poslije smo razdijelili promotivne materijale s tekstovima i slikama iz naše zemlje te ih sve pozvali da nas posjete.

"Gospodin me posla naviještati Evanđelje"

Nedjeljno jutro je bilo svježe i ne baš previše sunčano, ali mi smo spremno krenuli u posljednji dan hodočašća. Nakon doručka, pakiranja stvari i spremanja u bus, krenuli smo još jednom pješice prema Bazilici, kako bismo zajedno s generalom Reda franjevaca konventua-laca, fra Marcom Tascom, slavili svetu misu. Misa je bila uistinu svečana. Na kraju koje je General podijelio mandate svima da idu i da naviještaju Evanđelje, tako da smo službeno dužni svjedočiti Krista. Svi smo dobili male svijeće u kamenu s anegdotom iz Franjinog života i natpisom "Pax et bonum", te uz među-sobno zahvaljivanje i bratske pozdrave, napustili Asiz i krenuli prema kampu u kojem nas je čekao naš bus i vozači, koji su nas spremno povezli natrag u Hrvat-sku.

No, "usputne" rute nisu prekinute ni na samome kraju našeg putovanja, tako da smo svratili do La Verne, mjesta među gorama, punom spilja i jama, u kojem je Franjo dobio rane na tijelu (stigme), smatravši to velikom milošću. Tu se nalazi prekrasan samostan na litici, koji ostavlja snažan dojam. Posjetivši to sveto mjesto, nastavili smo dalje te uz razmjenu doživljaja i zanimljivosti prešli smo silne kilometre i došli tamo otkud smo prije dvanaest dana veselo otišli.

Uz zahvalu svima, a posebno dragom Bogu, naš voditelj nas je pozdravio i poželio da sve ovo što smo doživjeli ponesemo u svoje obitelji i kamo god budemo išli.