Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vaša pošta
 
O postu, blagoslovima i svetosti

Odgovara: dr. Smiljan Dragan Kožul
 

Nešto o postu

Poštovani, molila bih vas da mi netko odgovori na ovo moje pitanje. Dok sam živjela u Bosni, kod nas je bio običaj obvezatnog posta uoči Božića, točnije na Badnjak. Vidim da se taj običaj, ili obveza, izgubio. Je li nama vjernicima katolicima dužnost i obveza post uoči Božića? Isto tako me zanima i post uoči blagdana Bezgrešne. Te, što je sa posnim danima Kvatri. O ovome se sve manje govori. Lijep vam pozdrav.

Marica, sada u Zagrebu

Poštovana gospođo Marice, već je Bog u Starom zavjetu po Mojsiju i prorocima objavio da prava pobožnost uz unutarnja djela obraćenja, skrušenosti i kajanja, uključuje i izvanjska djela, a to su milostinja, post i molitva. Božji narod je sva ta djela vršio, dapače i naš Gospodin Isus Krist to je svojom praksom i riječima potvrdio, što više, on je milostinju, molitvu i post usmjerio "Ocu koji vidi u skrovitosti… i Otac koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti" (Mt 6, 1-18). Zato su i kršćani od apostolskih vremena rado činili ta vanjska djela pobožnosti, ne da bi ih ljudi vidjeli nego da tim djelima slave Gospodina.

Da bi ta djela svi vjernici činili, Crkva je obznanila pet crkvenih zapovijedi, koje imaju mjesto u sklopu moralnog života. "Obvezatnost tih pozitivnih zakona, koje su proglasile pastoralne vlasti, ima za cilj da vjernicima zajamči prijeko potreban minimum za duh molitve, moralnu založenost i rast ljubavi prema Bogu i bližnjemu" (Katekizam Katoličke Crkve, br. 2041.).

U brojevima 2042. i 2043. Katekizam nabraja svih pet crkvenih zapovijedi. Peta crkvena zapovijed glasi: "Obdržavaj propisani post i nemrs". Znači da Crkva propisuje postove i nemrse. Moram ovdje naglasiti da mnogi vjernici ne razlikuju post od nemrsa, te često riječju "post" označavaju i post i nemrs.

Post je uzdržavanje od jela na taj način da se ujutro i na večer uzme samo malo hrane, a na podne se uzme normalan obrok (ručak). Post može biti i stroži, pa je najstroži post onda kada se posti o kruhu i vodi, takozvano "žažinjanje".

Nemrs je uzdržavanje od mesa i masnih jela. I kod nemrsa ima raznih shvaćanja. Najstrože shvaćanje je ono koje isključuje, ne samo meso i masna jela, nego i jaja, mlijeko i sir.

Crkva za neke dane propisuje i post i nemrs, a za neke samo post ili samo nemrs.

Kada je riječ o sadašnjim crkvenim propisima, imamo samo dva dana strogog posta i nemrsa, to su Čista srijeda i Veliki petak. Nekada je takav strogi post i nemrs bio propisan za Badnjak, te uoči Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije i njezina Uznesenja na nebo. Ti dani nisu više zapovjeđeni, jer Crkva zna da se ljudi danas hrane po menzama, što im čini post i nemrs teško obdrživima. Mnogi vjernici, što je hvale vrijedno, tih dana ipak poste. Budući da su post i nemrs molitve tijela, Bog će ih za to nagraditi.

Kada je riječ o nemrsu, Crkva propisuje da se vjernici svih petaka u godini uzdržavaju od uzimanja mesa i mesnih proizvoda.

Što se tiče dana Kvatri, Crkva ne propisuje ni post ni nemrs, no i tu vrijedi ono što sam gore spomenuo za Badnjak i ostale nekadašnje dane posta: Bogu je ugodan post i nemrs i sigurno oni koji poste ili održavaju nemrs u Kvatrene dane primit će nagradu od "Oca koji vidi u tajnosti".

Želim na kraju spomenuti da je Kraljica mira u svojim porukama često pozivala vjernike na strogi post i nemrs, petkom, to jest na post o kruhu i vodi. Međutim, ono što je posebno zanimljivo, Kraljica Mira je u svojim porukama naglašavala da je Bogu najdraži post od onoga što čovjeku uništava zdravlje: post od alkohola, droge, pornografije i pretjeranog gledanja televizijskih programa. Blago onima koji poslušaju Gospu i oslobode se tih ovisnosti!

Sveti Betlehemski pastiri

Poštovani gg. urednici Veritasa. Dolazim sa jednim pitanjem na koje možete odgovoriti. Zašto "Betlehemski" pastiri do danas nisu kanonizirani? Ima li nade da to ikada budu? Da li za to imaju uvjete? Unaprijed zahvaljujem i pozdravljam.

Ćiril Zajec, Beograd

Poštovani gospodine Ćirile! Istina je da "Betlehemski" pastiri nemaju posebni dan kada bi ih Crkva slavila. Zato postoji jedan veliki razlog, a to je: činjenica da su oni izvršili svoju veliku ulogu, radi čega ih je Bog posvetio i radi čega ih je u nebo primio, na dan Kristova rođenja, na Božić. Jasno je da tada kršćani slave Sina Božjega, koji je postao čovjekom i koji se rodio u betlehemskoj štalici, pa se taj dan ne može nazvati svetkovina "Betlehemskih" pastira. No baš u toj, kršćanima najdražoj svetkovini, svetkovini Božića, u dvjema svetim misama, "Betlehemski" pastiri su glavni čimbenici.

Najprije u svetoj misi Polnoćke čita se evanđelje po Luki, (Lk 2, 1-14), u kojem sveti Luka dirljivim riječima opisuje kako je Anđeo Gospodnji pristupio pastirima i kako ih je slava Gospodnja obasjala, na što su se oni silno prestrašili. No anđeo ih je oslobodio straha riječima: "Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist Gospodin: I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno u jaslama. I odjednom se anđelu pridruži nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: 'Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim'!"

Zatim, i u svetoj misi Zornice, "Betlehemski" pastiri su glavni svjedoci rođenja Mesije, Krista Gospodina. Evo kako to sveti Luka opisuje: "Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: 'Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.' I pohite i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svom srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno" (Lk 2, 15-20).

Da Crkva "Betlehemske" pastire stvarno slavi kao svete, može se uvjeriti svaki vjernik koji pođe na hodočašće u Svetu Zemlju. Nekoliko kilometara od betlehemske bazilike u kojoj se nalazi Štala u kojoj je Djevica porodila Spasitelja, nalazi se takozvana "Poljana Betlehemskih pastira", u kojoj su franjevci sagradili prelijepu crkvu na čast svetih "Betlehemskih" pastira. Mislim da je svakome jasno da se u kalendaru na blagdan Božića ne može staviti blagdan "Betlehemskih" pastira, no njih Crkva uistinu slavi.

Blagoslovi

Često imamo prigodu čitati, ili i sami biti pozvani na blagoslove raznih predmeta i objekata. Molim Vas, donekle mogu shvatiti da se blagoslivljaju nabožni predmeti, ali nikako ne mogu shvatiti zašto se trebaju blagoslivljati neki drugi predmeti i objekti: crkvena zvona, nove klupe u crkvi, novi mramorni pod, crkveno parkiralište; zatim odjeća, lijekovi, automobili … Bio sam prisutan kada je neka vjernica u sakristiju donijela župniku glačalo sa zamolbom da ga blagoslovi, jer se, navodno, često kvari. Zar nisu to mala pretjerivanja? Zašto blagoslov baš svega? Što je bitno promijenjeno u tome kada je nešto blagoslovljeno ili kada to nije?

Darko, Zagreb

Poštovani gospodine Darko, već je u Starom zavjetu Bog zapovjedio da sve što služi njemu na slavu treba biti posvećeno. Ako pročitate treću knjigu Mojsijeva petoknjižja, Knjigu brojeva, naći ćete u njoj detaljne odredbe o blagoslivanju, kako raznih predmeta, odjeće i prostora, tako i osoba. Posebno kada je riječ o Bogu posvećenim prostorima, kao što su Hram i sinagoge, koje su Židovi gradili kasnije, kada su se nastanili u Obećanoj zemlji, blagoslov i posveta tih prostora smatrani su tako važni da se u njima nije obavljala služba Božja prije nego su bili propisanim obredima blagoslovljeni. Sve ćete to naći u knjigama Staroga zavjeta.

Budući da su se kršćani u početku sastajali u Hramu i u sinagogama, koji su bili već posvećeni, nije bilo potrebno novo posvećivanje. Međutim, kada je kršćanstvo dobilo slobodu, Milanskim ediktom cara Konstantina 313. godine, kršćani su gradili sakralne prostore koji su posvetom i blagoslovom postajali prikladni za obavljanje Božje službe. Jasno je da su sve stvari, svaka pojedinost bivali posvećivani. Zato Vas ne treba ništa čuditi što se: "… crkvena zvona, nove klupe u crkvi, novi mramorni pod, crkveno parkiralište, zatim crkveno ruho i odjeća blagoslivljaju". Blagoslovom se sve to Bogu na slavu posvećuje i izuzima iz vlasti Zloga. Naime, kada su se Adam i Eva odrekli Gospodina, oni i sve stvoreno potpali su pod vlast Zloga. Upravo zato sveti Pavao piše da sve stvoreno vapi za oslobođenjem ispod vlasti Zloga. Posvetom i blagoslovom predmeti se oslobađaju od vlasti Zloga.

Zaključujem tvrdeći da je Crkva od apostolskih vremena do naših dana sve blagoslivljala: kuće, stvari, odjeću, hranu, lijekove, strojeve, željeznice, ceste, škole, bolnice i groblja te da će to činiti do posljednjeg dana ljudske povijesti. Razlog je vrlo jednostavan, naime i čovjeku i svemu što mu služi potreban je Božji blagoslov i zaštita.

Da katkada može biti i pretjerivanja, ne isključujem, kao što je to bilo u Vašem navedenom slučaju kod one žene koja je donijela župniku glačalo da ga blagoslovi, jer se često kvari.

Crkva preporučuje svojim službenicima da vjernike upozore da za poteškoće i kvarove trebaju najprije konzultirati stručne osobe, a tek ako stručne osobe ustvrde da je tehnički sve u redu, onda se može predmet i blagosloviti jer je sigurno da i glačalima treba Božji blagoslov.

Poštovani Darko, ja i Vama i svim čitateljima preporučam da blagoslovite sve čime se služite.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s