Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Meni je dosta...

Piše: Sanja Doležal
 
Samo da završe izbori!

Satima sjedim pred praznim listom papi-ra i razmišljam kako lijepo i vedro krenuti s vama u Novu godinu. Svaki je početak prilika za neke nove odluke, neke pro-mjene u nama i oko nas, trebali bismo se veseliti, usprkos tome što smo ipak još jednu godinu upisali u svom životnom kalendaru.

Nekako mi ne ide ovaj put... Možda zato što sam već danima bombardirana raznim reklamama, obećanjima, prijetnjama i inim domišljatim govorima predsjedničkih kandidata. Nemam običaj pisati o politici, ali ova kampanja koja me već danima neprimjetno siluje, očito je prelila kap izdržljivosti u mojoj glavi.

Oni koji me dobro i možda malo manje dobro poznaju znaju da sam životni optimist koji i u najcrnjim trenutcima i raspoloženjima vidi tračak svjetlosti. To je jednostavno dio mene, tračak koji me uvijek izvuče na površinu.

Ali, iskreno i javno priznajem sada mi je stvarno dosta. Ne mogu više slušati gluposti, marketinške trikove i floskule koje su zavladale eterom tijekom ove kampanje. Svi su kandidati jako zabrinuti za moju budućnost, za budućnost moje djece i unučadi i svi oni nude kako će me/nas usrećiti. Svi gade jedni druge, prozivaju ih za malverzacije i makinacije, a u džepu drže fige od straha da se i njima ne počne topiti putar na glavi, koji su nakupili tijekom svoga politikovanja. Svi jako ljube domovinu i njezine tekovine, a mnogi su u najodlučnijim trenutcima stvaranja naše domovine bili prilično daleko od nje.

Svi su žalosni jer smo postali zemlja bez ponosa i dostojanstva, a ja neka vjerujem da su baš oni odabrani da vrate ponos na moje čelo i dostojanstvo u život moje djece. Nisam baš tako mlada i blesava kako ne bih znala da su moji unuci (daj Bože da ih bude što više) već unaprijed osuđeni otplaćivati lopovluk i prijevare koji su osiramašili moju domovinu.

Nemojmo se skrivati iza velikih i patetičnih riječi, svi su oni igrači koji dugo i za sebe dobro igraju ovu igru, te hvataju poziciju gdje bi se još neko vrijeme mogli ugnijezditi i mirno svisoka gledati svoj voljeni, napaćeni narod.

Sada, dok traje kampanja, svi se rado slikaju s kumicama na placu, s umirovljenicima, sa pjevačima i sportašima, a u trenutku kada se dočepaju pozicije, nitko od tih ljudi neće im moći prići niti na stotinu metara. Znam to, jer sam i sama to prošla.

Mi im trebamo samo kao glasački instrument, a ne kao netko o kome moraju razmišljati sve dane svoga mandata.

Htjela sam ovaj svoj tekst u Novoj godini započeti blagdanom koji posebno volim, jer sam toga dana primila sakrament ženidbe, pa mi posebno znači.

Trenutak kada se Sveta tri kralja dolaze pokloniti pred malenim djetešcem u siromašnoj štalici, znakovit je upravo za ovo vrijeme.

Neka i moćnici u svijetu i u našoj zemlji kleknu pred narodom, pred ljudima koji ne mogu svojoj djeci osigurati pristojan život, pred samohranom majkom koja poslije posla trči čistiti tuđe stanove kako bi odškolovala svoje dijete, pred braniteljima koji nemaju niti dostojanstva niti sredstava živjeti u zemlji za koju su se borili.

Neka svi kandidati, umjesto jumbo plakata i skupih reklama i parola o pravednosti, daju novce umjesto u kampanju kako bi obitelji s više djece preživjele dugu, hladnu zimu.

Umjesto izbrisanih bora na svojim plakatima, neka izbrišu suze ljudima koji ne mogu platiti režije i topli obrok.

Tako će i meni dati inspiraciju da sljedeći tekst bude pun optimizma i nade.

Neka blagdan Sveta tri kralja podsjeti sve one koji imaju više nego što im treba, da se poklone i pred malenima i onima koji žive u štalicama današnjeg svijeta.

A svima nama želim da nam Nova 2010. godina bude bolja, ljepša i puna nade u darove, ako ne moćnika s jumbo plakata, onda sigurno Djetešca iz jaslica.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s