Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Intervju
 
Postulator kauze bl. Alojzija Stepinca

Razgovarao: Ivan Bradarić, Foto: Ivica Beljan
 
Mons. Juraj Batelja - Razgovor u povodu pedesete obljetnice smrti bl. kardinala Alojzija Stepinca

Dr. Juraj Batelja rođen je 19. lipnja 1949. u Rastokima (Jastrebarsko). Za svećenika ga je papa Pavao VI. zaredio 29. lipnja 1975. u Rimu. Kao svećenik djelovao je u župi Štefanje (1975./76.), Završje Netretićko (1976./1979.), u župi sv. Josipa u Zagrebu (1984.-1987.), bio je duhovnik u sjemeništu "Zmajević" u Zadru (1987.-1991.) i rektor Dječačkoga sjemeništa u Zagrebu (1998.-2005.) Doktori-rao je na Papinskom sveučilištu "Gregoriana" u Rimu (1984.). Pišući magistarsku i doktorsku disertaciju o kardinalu Alojziju Stepincu istraživao je crkvene i svjetovne arhive u domovini i inozemstvu. Od 1991. vrši službu postulatora za proglašenje svetim kardinala Stepinca. U tu svrhu prikupio je 43.000 stranica doku-menata. Djeluje kao docent na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, vrši službu generalanog postulatora za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagre-bačke nadbiskupije. Začetnik je, glavni i odgovorni urednik časopisa "Blaženi Alojzije Stepinac, Glasnik postulature" (1994.– 2010.).

U stotoj obljetnici rođenja Alojzija Stepinca i skoro četrdeset godina njegove mučeničke smrti u Krašiću, u rujnu 1998. godine u Mariji Bistrici, blagopokojni papa Ivan Pavao II. proglasio je blaženim našega kardinala. Što je Crkva u Hrvata ovim proglašenjem dobila?

Proglašenjem blaženim kardinala Stepinca Sveti Otac je počastio Blaženikovu osobu, njegov život i smrt, kreposti koje su poput sunca sjale u njegovoj osobi i koje je potvrdio mučeničkom smrću. Naime, čitavim svojim životom svjedočio je ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi. Istodobno su, iz prašine komunističkoga zaborava pred svjetsku javnost stavljeni toliki ljudi i žene, članovi Katoličke crkve koji su svojim životom za vrijeme komunističkoga progona ostali vjerni svojim kršćanskim idealima, istinama vjere i životu po moralnim kršćanskim načelima. Ta je beatifikacija i potvrda da je čežnja hrvatskoga naroda za slobodom i samobitnošću bila legitimna i da se Crkva ne plaši političkih smicalica kojima se često služe svjetski moćnici. Tom je beatifikacijom još jednom osudila bezbožnu ideologiju i dala učinkovitu potporu dobru i pravednosti.

Kad je Ivan Pavao II. kardinala Stepinca proglašavao blaženim, želio je da čovječanstvo na zakoračaj u treći milenij ima jasnu poruku Crkve da se u zastupanju istine i pravde ne smije odstupiti ni pod cijenu života. Osim toga ta je beatifikacija bila primjer svim katoličkim vjernicima kako se žrtvom ostvaruje unutarnje jedinstvo Kristovih vjernika i zajedništvo Katoličke crkve na cijelome svijetu. Lik i djelo bl. Alojzija Stepinca kompas su za ravnanje u životu, reče papa, a to je značilo da su Stepinčeva čvrsta vjera, ljubav prema Crkvi i svojemu hrvatskome narodu, te opraštanje čvrst temelj izgradnje pojedinca, obitelji i društva. Već tada se vidjelo da je novi Blaženik, podrijetlom iz Crkve i naroda Hrvata, baština ne samo jednoga naroda, nego svega čovječanstva.

Zašto je bl. kardinal Stepinac proglašen mučenikom?

Kardinal Stepinac je proglašen mučenikom na temelju teoloških odrednica po kojima se određuje je li neki Kristov vjernik živio vrline u junačkom stupnju ili je za njih položio i život. Značajno je da je kauza kardinala Stepinca po želji kardinala Paola Bertolija, pročelnika Kongregacije za proglašenje svetim, otpočela kao postupak o utvrđivanju kršćanskih kreposti življenih u junačkom stupnju, to znači natprosječno. Taj je stupanj utvrđen, ali je utvrđeno i materijalno i formalno mučeništvo kardinala Stepinca, jer je osuđen iz mržnje prema vjeri i tretmanom u zatvoru doveden do prijevremene smrti. Njegovo mučeništvo izvorno je eklezijalno. On je svojim životom naviještao i branio istinitost ljudskih prava, istinitost kršćanske vjere i jedinstvo Katoličke crkve. On je mučenik za jedinstvo Crkve.

Koja je osnovna poruka života i primjera bl. kardinala?

Temeljna Stepinčeva poruka je da kršćanin u društvu bude radostan svjedok katoličkih istina. On je shvatio da materijalistički nazor na svijet, ne samo da se kosi s načelima kršćanske vjere, nego je usmjeren protiv čovjekove vječne sreće. Stoga je on nastojao da život pojedinca, obitelji i naroda bude prožet duhom evanđelja i vjerom u Kristovo uskrsnuće kao jamstvo vječnoga života. Od mladosti je usvojio životno načelo: "Moli i radi". Zato je molitvu i rad često stavljao u sadržaj svojih propovijedi i pisama. Bio je uvjeren da bez blagoslova ne-ma učinka radu, a da rad koji ne prati molitva ima svoju ograničenost.

Što Vas osobno impresionira u životu bl. Alojzija?

Na temelju brojnih svjedočanstva, tisuća pisama i dokumenata impresionira me prepoznatljivost Božjeg djelovanja u Stepinčevu životu te njegovo traženje Boga. To su potvrdili i mnogi svjedoci tvrdeći da su u Stepinčevoj nazočnosti osjećali mir, vedrinu, radost, nadnaravnost, Božju blizinu. Rekao bih da je on živio na zemlji, a već uživao radosti koju je Isus obećao poslije zemaljskoga života onima koji ga ljube. Nadahnjujući su njegovi poticaji na čašćenje Euharistije, štovanje Majke Božje, čitanje Svetoga pisma i životopise svetaca. Želio je da i sav hrvatski narod iz tih izvora crpi snagu za svakidašnja hrvanja u svijetu i za zalog vječne radosti.

Vi ste i urednik časopisa "Glasnik bl. Alojzija Stepinca", koji izlazi od 1994. godine. Zašto je počeo izlaziti ovaj časopis i koja je njegova osnovna svrha?

Časopis "Glasnik bl. Alojzija Stepinca" počeo je izlaziti kao pronositelj i svjedok glasa svetosti i mučeništva kardinala Stepinca. Kardinal Franjo Kuharić želio je da taj Glasnik učvršćuje u pravoj vjeri ne samo Stepinčeve štovatelje nego i sve one koji Boga traže ili su se od Boga udaljili, a blaženi je Stepinac još za života za njih molio. Glasnik izlazi u 10.000 primjeraka, 3 – 4 puta godišnje, i pred javnost iznosi činjenice i svjedočanstva o Blaženikovoj osobi i o vremenu u kojem je živio. On želi učvrstiti ispravnu savjest, biti svjedokom povijesne istine, a ne stavljati umjetno kamenje u zid povijesti.

Naime, hrvatska historiografija, osobito zbog komunističkoga nasljeđa i dan-danas u krivom ili ideološki izvrnutom svjetlu prikazuje povijesne činjenice s namjerom klevetanja Katoličke crkve u hrvatskom narodu, a osobito blaćenjem lika blaženog Stepinca. Godine 1945. i 1946., a tako je bilo i prije tih godina i nakon njih, jedini hrvatski državotvorni element, koji nije bio uvjetovan ni partijski ni ideološki, bio je zagrebački nadbiskup Stepinac. Dok su se hrvatski komunisti borili za "bratstvo i jedinstvo" južnoslavenskih naroda, kao dio velike crvene internacionale pod vodstvom Sovjetskog Saveza i Staljina, jedino uporište jasne vizije hrvatskog rodoljublja i državotvornosti bio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Narod se svrstao oko njega i dok je živio u slobodi i nakon što je prisilno fizički bio odvojen od njega. Progon, patnja i mržnja komunista ujedinili su narod i njegova duhovnog pastira, ne u ustaštvu, nego u katoličkoj vjeri, državotvornosti i kriku za slobodom. Oni koji se i danas hvale državnim, partijskim, odlikovanjima zapravo su se borili za "Staljinov raj" i "Lenjinove ideje". Nažalost, mnogi su nasjeli, a mnogi su si prisvojili pravo mijenjati povijesne činjenice. Takvi ovome narodu i danas čupaju kršćansko srce i truju dušu, a istodobno se hvale rodoljubljem, kao zastupnici pravde i prava. Glasnik bl. Stepinca želi ljubiti pravdu i pravednost te na istini Evanđelja pridonijeti moralnom i duhovnom preporodu hrvatskog naroda. To je bit Stepinčeve poruke koju Glasnik želi oživotvoriti.

O bl. kardinalu Stepincu već su napisana i objavljena brojna djela koja nastoje osvijetliti njegov lik i djelo. Osim najpotpunijeg životopisa, što ga je napisao pokojni franjevac Aleksa Benigar, postoji dosad neobjavljena ostavština pokojnoga fra Celestina Tomića, preko 3.000 kartica, jednoga veoma opširnog i dokumentiranog prikaza života bl. Alojzija Stepinca. Što mislite o tolikome interesu brojnih autora koji proučavaju život blaženika?

Fra Celestin Tomić je uz 22 druga teologa i pravnika bio teološki stručnjak za velik dio pismene ostavštine bl. Alojzija Stepinca. U Rimu bijaše jedan od mojih suradnika u pisanju tzv. Positio, tj. prikaza života bl. Stepinca na temelju sve pismene ostavštine i dokumenata te očitovanja svjedoka na crkvenom sudu. Njegov prilog je znatan u sveukupnom postupku proglašenja blaženim kardinala Stepinca, jer je bio čovjek izuzetno kvalitetnoga duhovnog života, istinoljubiv i osjetljiv za činjenice.

Do danas su objavljene brojne knjige o bl. Stepincu. Nažalost, mnoge vrve neistinama, osobito u prikazivanju Blaženikove pomoći židovskom i srpskom narodu. O tome je dr. Ivo Politeo na sudu jasno rekao: "Htio bih naći onoga, tko se usred okupiranog Zagreba u jeku okupacije, u šumi njemačkih i ustaških bajuneta, a sam bez oružja ovako hrabro usprotivio tada još najmoćnijem Hitleru, manje moćnome Mussoliniju, i još manje moćnome Paveliću!"

Kardinal Stepinac je blaženik kojega je hrvatski narod i kler, odmah po njegovoj smrti, "proglasio blaženim". Njegov grob je odmah postao hodočasničko mjesto. Osobito su dojmljive bile svete mise na godišnjicu Kardinalove smrti u nazočnosti brojnoga puka i svećenstva. Mislite li da je dovoljno zaživio kult ovoga blaženika u našemu narodu?

Rijetko je koji kandidat za čast oltara imao tako jasan i snažan glas svetosti i mučeništva kakav je u narodu za života i nakon smrti imao nadbiskup Stepinac. Dapače, iz bilješki koje su izaslanici Udbe, jugoslavenske tajne policije, sastavljali nakon cjelodnevnog boravka na Bla-ženikovom grobu, znamo i o dnevnom broju posjetitelja, od sedam stotina do nekoliko tisuća, očitovanju pobož-nosti, svjedočanstvu o ozdravljenjima, kićenju groba, svijećama i cvijeću i tolikim drugim pojedinostima koje su u Stepinčevom slučaju gotovo istovjetne s onima iz knjiga mučeništva prvih kršćana. Mnogi su se, nažalost, i u samoj Crkvi bojali dolaska na Stepinčev grob iz straha zbog mogućeg progona, ali je veći dio bio onih koji se nisu bojali posvjedočiti za istinu. Tisuće pločica, pisama, slika, na papiru, na staklu, na svili, u drvetu, u metalu ili darovima u zlatu svjedoče o ljubavi i zahvalnosti koju je vjerni narod iskazivao svome hrabrome pastiru. U svojstvu promicatelja postupka za proglašenje svetim bl. Stepinca želio bih da pobožnost prema Blaženiku dublje zaživi u svijesti hrvatskoga naroda. Svjestan sam, naime, da je hrvatski narod proživio u njegovu stavu i njegovu uvjerenju najteže vrijeme progona u svojoj povijesti, pa će i ubuduće moći opstati zagledan u taj primjer junačke vjernosti Bogu i odnosa prema zajedničkom dobru svih građana.

Imate li informaciju koliko je već crkava u Hrvatskoj posvećeno bl. Kardinalu i koje su to?

Do danas je utemeljeno 18 novih župa i podignuto župnih crkava u čast bl. Stepinca, 60-ak kapela, a u 30-ak oltara su ugrađene njegove moći. Zapaženo je da su mnoge ustanove, javne površine, trgovi i ulice prozvane njegovim imenom, snimljeni su filmovi i izvedena skazanja o njemu. Međutim, ta izvanjskost nije pridonijela i boljem poznavanju Stepinčeve osobe i njegove uloge u novijoj hrvatskoj povijesti. To je dijelom posljedica zloporabe sredstava javnih informiranja, televizije i novina, koje često prikazuju beznačajne i pogubne priloge, a prešućuju istinito progovoriti o proslavama u čast bl. Stepinca. Je li to javna televizija koja prešućuje prikazati vjernicima prepunu zagrebačku katedralu 10. veljače ili kada dnevne novine ne objave ni jednu rečenicu iz propovjedi zagrebačkog nadbiskupa u toj prigodi. Čovjek se zgrane nad reprizama partizanštine i oživljavanja partizanskih zločina prikrivenih u epopeju "revolucije", a istodobno se prešućuje povijesna istina o zločinima ili ih se prikriva antifašizmom, koji je prouzročio tolika zla hrvatskom narodu i sramotnu osudu nadbiskupu Stepincu.

Zašto se ne uredi jedan konkretan itinerarij hodočašća "Putem kardinala Stepinca" i ponudi župama i vjernicima – ili to već postoji?

Za pohvalu je Vaš prijedlog za uspostavu itinerarija "Putem kardinala Stepinca". I sâm se već dvanaest godina pitam koje mjesto zauzima Krašić u pastoralu i hodočasničkom itinerariju Crkve u Hrvata? Žitelji Krašića su proganjani zajedno sa zatočenim nadbiskupom Stepincem od 1951. do 1960. Kroz Krašić se nije smjela ni cesta asfaltirati niti se smjela podići kakva tvrtka gdje bi se ti ljudi zaposlili. Koliko ih je samo bilo odvedeno na policijsku stanicu, nadzirano i progonjeno samo zato što su nedjeljom bili na misi, slušali propovijed bl. Stepinca ili bili osumnjičeni da prenose njegovu poštu. Zasužnjeni je nadbiskup više puta napisao da je cijeli Krašić zatvor zbog njegovog tamnovanja u njemu. Stoga živim u nadi da se tamo podigne dom za duhovne vježbe, otkupi Blaženikova rodna kuća, uredi grob njegovih roditelja i sačuvaju oni lokaliteti koji podsjećaju na zasužnjenog kardinala, na župnika Vranekovića i časne sestre služavke Maloga Isusa te događaje koji su se u Krašiću dogodili od 1934. do 1960. i pridonijeli cjelovitoj povijesti hrvatskoga naroda i Katoličke crkve.

Što možemo očekivati: kada će Kardinal biti proglašen svetim?

Uopće ne sumnjam da će kardinal Stepinac biti proglašen svetim. Kada će to biti? To je u rukama Božjim! Jednom mi je prelat teolog, "đavlov odvjetnik", kad sam mu spomenuo da ćemo uskoro započeti kanonski postupak o čudu bl. Stepinca rekao da se i on tome veseli, ali da Blaženik mora sazrjeti u srcima, savjesti i vjeri ljudi. Mi njegovoj svetosti ne možemo ništa nadodati. Ona je jasna i dokazana. Mi iščekujemo Božju potvrdu te svetosti, zahvat s Božje strane po kojemu ćemo tu svetost jasnije prepoznati. To znači da ona ne samo postoji, nego da je po Božjem dopuštenju prisutna i djelatna. Stoga zavisi od svih vjernika i ljudi dobre volje da izmole čudo na zagovor bl. Stepinca, da mu se mole u životnim poteškoćama, osobito bolesnici, da Bog, ako je njegova volja, u potpunosti ozdravi dotičnu osobu. Izvješće o tome i sva medicinska dokumentacija neka se pošalje na adresu Postulature bl. Alojzija Stepinca, Kaptol 31, 10000 Zagreb.

Moramo biti svjesni da se sve veliko u Crkvi, prema nauku bl. Stepinca, dogodilo kao plod žrtava i molitava. Tako će to biti i njegova kanonizacija. Ja joj se od srca veselim.

Zauzeto na tome radim te sve čitatelje Veritasa pozivam da se priključe tome radu i molitvi. Zajedno smo jači. Molitvom smo učinkovitiji. Činimo to svjesno, imajući uvijek na pameti misli koje je bl. Alojzije Stepinac, uzdajući se u Božju pomoć, češće izgovarao: "Molitva ima veliku moć!" - "Sva je naša snaga u Bogu!", jer znamo: "Na zemlji sve prestaje, a Bog naš ostaje!"

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s