Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Humanost na djelu

Piše: Sanja Doležal
 
Pružiti ruku punu ljubavi

Posljednjih dana novinske naslovnice, televizijske emisi-je, udarne vijesti, započinju s velikom katastrofom koja se dogodila u jednoj maloj, siromašnoj državi, Haitiju.

Trenutak kratak, ali žestok i ubitačan, potres kakav nije pogodio taj kraj zemlje u posljednjih dvjestotinjak godina, promijenio je živote milijuna ljudi. Potpuno uništen glavni grad, deseci tisuća mrtvih, još veći broj ranjenih, preko tri milijuna ljudi na cesti, bez hrane, bez vode, bez krova nad glavom. Neshvatljivo! Kako u samo jednom trenutku život potpuno mijenja oblik i smisao! Teško je gledati slike te male i siromašne zemlje, slike užasa i kaosa, slike borbe preživjelih za komadić kruha i bocu pitke vode.

Nemoguće je ne pitati zašto, kako se to dogodilo, je li to pravedno, što su ti ljudi skrivili...

Sve su to pitanja na koja nema odgovora, iako se mnogi znanstvenici trude objasniti zbivanja i promjene na našoj Zemlji.

Ono što me posebno dirne u trenucima ovako strašnih ljudskih tragedija, upravo je zajedništvo i reakcija svih ljudi nakon prvih vijesti o katastrofi. Nije prošlo niti 24 sata od razornog potresa, cijeli je svijet krenuo u akciju. Počele su mi stizati poruke na računalu, telefonu, o organizacijama koje su krenule s prikupljanjem pomoći. Velike društvene mreže na internetu krenule su širiti glas o pomoći, o podršci, o svjesnosti da tamo negdje, iako daleko od nas, mnogi ljudi teško pate.

Interesantno je kako danas u vremenima kada su ljudi okrenuti samima sebi i svojim problemima s kojima se bore, treba samo trenutak da se svi okrenu istom cilju - pružiti pomoć nekome kome je ona potrebnija nego nama samima. Svaki put me iznenadi humanost i dobrota koja čeka duboko u nama i u pravom trenutku se aktivira. Možda se te velike nesreće događaju kako bi i sami shvatili da je dovoljan samo jedan trenutak da cijeli život promijeni smisao. Jedan trenutak, kada shvatiš da jedino što ti treba jest ruka pružena da te izvuče iz dubine, prijatelj koji će te utješiti, zajedno s tobom plakati i moliti za spas.

Što sam starija, to više uviđam pravu vrijednost prijatelja. Prije dvadesetak i više godina bila sam okružena mnogim poznanicima za koje sam mislila da su mi prijatelji. U svakoj prilici i svakom trenutku oko mene je bilo mnogo nasmiješenih lica koja su voljela biti sa mnom. Tijekom godina, njihov broj se smanjivao, mijenjao, neka od tih lica danas jedva nabace osmijeh kada se sretnemo na ulici. Ne zamjeram im, mnoge od njh bih i sama jedva prepoznala. Život nas je odveo različitim smjerovima, različitim interesima, svatko od nas je sazrijevao na svoj način i pronašao svoj put.

Rijetki su oni koji su nekako zajedno sa mnom usprkos svim promjenama ostajali na istom putu, s istim željama i interesima. Rijetki su oni s kojima danas dijelim slobodno vrijeme i s kojima želim podijeliti i sreću i tugu. Samo je nekoliko prijatelja svjedok mojeg postojanja u svim segmentima života, mojih radosti i mojih tuga. Sretna sam zbog toga. Uz obitelj, prijatelji su najvrjednije što imam, a što ih je manje, vrijednost im je sve veća.

Zato ih treba čuvati, razumijevati i praštati kao što se nadam da oni praštaju. Jer nije prijatelj samo onaj koji me treba i želi samo dotjeranu i nasmijanu, prijatelj me razumije i prašta kada pogriješim i padnem.

Pružiti ruku, reći utješnu riječ, zagrliti i pomoliti se, najveća je ljubav za drugoga, za prija-telja.

Zato nemojmo oklijevati kada treba pomoći, prijatelju ili neznancu, onoliko koliko možemo i kako možemo. A tko zna, jednoga dana, možda će i nama prijatelj ili neznanac pružiti ruku u pravom trenutku.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s