Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
U službi općega dobra

Piše: Marijan Križić
 
Služba predsjednika države je častan i odgovoran posao

Izbor novoga hrvatskog predsjednika nedvojbeno spada u red događaja koji će zauzeti svoje mjesto u hrvatskoj povijesti. Riječ je o izboru koji će zasigurno odrediti položaj, ulogu, ali i percepciju Hrvatske u svijetu, a posebice u ovom dijelu Europe.

Sada kada se slegla izborna prašina ili magla, moguće je razboritije promisliti i raspravljati o temeljnim pitanjima pred kojima se kao narod i država nalazimo. Hrvatska je izranjena dubokim brazdama bolnih povijesnih podjela, te je jedinstvo, ili kako se to danas kaže, konsenzus o temeljnim pitanjima njezine budućnosti uvjet bez kojega se ništa ne može postići.

Upravo kroz izbornu kampanju izbijale su silnice tih hrvatskih podjela. Iako je novoizabrani hrvatski predsjednik uporno isticao da neće praviti razliku među hrvatskim građanima, neovisno o njihovu ideološkom i inom opredjeljenju, neke su ga takve izjave i okolnosti opterećivale tijekom izborne kampanje, pa i kasnije.

Koliko god je još prerano za bilo kakav zaključak, njegove najnovije izjave i postupci, kojima je očitovao svoju namjeru da uistinu radi na općem dobru svih hrvatskih građana, kod svakog dobronamjernog Hrvata bit će pozitivno prihvaćene. Ovo je dakako važno i za Josipovića, s obzirom na činjenicu da je za njega glasovalo svega 30-ak posto ukupnoga biračkog tijela. U svakom slučaju biti izabran za predsjednika države velika je čast i velika odgovornost, a povijest će nepogrješivo ocijeniti stvarni doprinos novog predsjednika u zaštiti nacionalnih i državnih interesa.

O važnosti služenja općemu dobru, progovorio je i kardinal Bozanić u svojoj čestitci dr. Ivi Josipoviću. U čestitci je kardinal poslao niz snažnih poruka. Ističući pozitivne strane "otvorene laičnosti", kardinal je jasno razlučio samostalnost, ali ne i odijeljenost Crkve i države u promicanju općeg dobra, te se pozvao na Lisabonski ugovor koji "u 17. članku predviđa da će Europska unija sa Crkvama održavati otvoren, transparentan i redoviti dijalog".

Hrvatska se nalazi uistinu pred golemim izazovima. Još uvijek se nalazimo u matici gospodarske krize, s utezima golemog duga i golemog nesrazmjera uvoza i izvoza. U daljnjem postupku, očito neizbježnog pristupanja Uniji, potrebna je zajednička pamet i napor svih da pridonesu boljoj poziciji Hrvatske u pregovorima. To je ono što se kod drugih naroda i država podrazumijeva, a kod nas je još uvijek uglavnom tek dobra želja.

Jedno od velikih izazova bit će i pitanje očuvanja i promicanja nacionalnih vrijednosti i identiteta. Ovo pitanje jedno je od najosjetljivijih u suvremenom svijetu, obilježeno snažnim nabojem, često suprotstavljenih silnica i sve veće isprepletenosti različitih vrijednosnih sustava. Međutim, i tu je moguće postići nacionalni konsenzus.

Iako je novi hrvatski predsjednik, prema vlastitu priznanju agnostik, dakle spada u manjinu u odnosu na 90-postotnu vjerničku većinu, to nipošto ne bi trebala biti prepreka u traženju konkretnih odgovora u promicanju onih vrijednosti koje su okosnica našega nacionalnog i duhovnog identiteta. Postoje temeljna polazišta, s kojima se svi mogu složiti, a na kojima se grade i promiču "čovjekovo dostojanstvo i nacionalni interesi", koje Kardinal spominje u svojoj čestitci.

Ove godine, ovoga mjeseca, navršava se punih pedeset godina od smrti kardinala Stepinca. Braneći "čovječje dostojanstvo i nacionalne interese" kardinal Stepinac hrabro se suprotstavio najprije crnom, a potom i crvenom totalitarizmu. Imamo razloga vjerovati da je Stepinčeva žrtva, kao i žrtve svih hrvatskih mučenika, dovela do Izlaska u Obećanu zemlju – samostalnu hrvatsku državu.

Kardinal Bozanić na završetku svoje čestitke na novoimenovanoga predsjednika zaziva Božji blagoslov i zagovor blaženoga Alojzija Stepinca. Onaj koji razumije što za vjernika znači ovakav zaziv, prepoznat će u njemu najiskreniju i najdublju želju da novi hrvatski predsjednik istinski služi općem dobru i tako pridonese napretku Domovine.

Nakon gotovo dva desetljeća hrvatske državne neovisnosti voljom većine hrvatskih državljana, onih koji su izašli na izbore, predsjednik države dolazi iz tabora onih koji prepoznatljivo pripadaju jednoj političkoj i ideološkoj opciji. Ali možda je i to znak, pa i prilika da se napokon i svjesno izbrišu granice hrvatskih podjela.

To je zapravo i veliki izazov za Ivu Josipovića. Ako uistinu želi ostaviti pozitivan trag u hrvatskoj povijesti, morat će istinski pružiti ruku svim njezinim građanima i oni će to znati prepoznati.

Ni jedna građevina nije stabilna ako nije čvrsto oslonjena na sve svoje nosive stupove.

Isto vrijedi i za građevinu koju sačinjava svako, pa i hrvatsko društvo, sa svim svojim sastavnicama. Svi veliki državnici znali su to prepoznati i upravo zbog toga u povijesti su ostali zabilježeni kao veliki.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s