Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
50 godina od smrti bl. Kardinala

Piše: Ivan Bradarić
 
Blaženi Alojzije Stepinac (Brezarić 8. svibnja 1898. - Krašić, 10. veljače 1960.)

U veljači ove godine navršava se 50 godina od smrti zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala, bl. Alojzija Stepinca. U Krašiću je, u srijedu 10. veljače 1960., točno u 14 sati i 15 minuta Kardinal predao dušu Bogu tiho šapćući: "Fiat voluntas tua" - "Budi volja tvoja". Tadašnje komunističke vlasti su čuvale sve prilaze u selo, strogo kontrolirajući tko dolazi, a tko odlazi. I sam pokop pokojnoga kardinala zamalo se dogodio u krašićkoj župnoj crkvi Presvetoga Trojstva, gdje je župnik sa suradnicima već počeo uređivati grobnicu. Povijest se ponavlja i dokazuje kako silnici postaju najslabiji pred mrtvacem te za mrtve priređuju najjača osiguranja i straže. Neobjašnjivo je kako je i ova straža pala te su tijelo kardinala Stepinca ipak prevezli u Zagreb, gdje je u zagrebačkoj prvostolnici na dostojanstven i veoma svečan način pokopano. Uslijedilo je vrijeme nakon Stepinca, vrijeme nesigurnosti, ali vrijeme čvrste vjere što ju je on sam posvjedočio i ostavio u zalog. Tko je bio Stepinac, vjernici su dobro znali: pastir, žrtva, svjedok vjere!

U Generalnoj audijenciji, 14. rujna 1994. godine, papa Ivan Pavao II. za Stepinca je rekao: "Najveći lik Crkve u Hrvata u tim teškim desetljećima trpljenja bijaše kardinal i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, koji je neustrašivom hrabrošću posvjedočio pripadnost Evanđelju i vjernost Apostolskoj Stolici. Ali ne bijaše on sam.

S njime su mnogi pastiri dijelili trpljenje hrvatskog naroda, sve do naših dana, hraneći u svojim vjernicima žar vjere i nade."

Impresivna je biografija dragog nam Kardinala. Vodi nas kroz iskustvo seoskog mladića i zauzetog vjernika katolika, koji se nadograđuje disciplinom vojnika i ustrajnošću borca, da bi to razdoblje mladosti okrunio neobičnom nježnošću zaručnika. Sa silnim strahopoštovanjem Stepinac je gledao na svećenički poziv, na koji se odlučio i potpuno predao tek iz drugoga pokušaja. Iz svoga zatočeništva u Krašiću piše čestitku s puno iskrenih misli o svećeništvu, krašićkom mladomisniku Matiji Burji i naglašava kako treba "zahvaljivati za golemi dar svećeništva. Ne zato što vas stavlja iznad careva i kraljeva po časti, iznad svih armija svijeta po moći, nego što ni u jednom zvanju ne možete tako proslaviti Boga i koristiti besmrtnim dušama kao u svećeničkom zvanju". Svećenik, biskup, nadbiskup, kardinal te na kraju mučenik. Njegovo je svećeništvo tako uistinu stiglo do punine.

Skroman u častima, jednostavan u ponašanju, strpljiv u kušnjama i osudama, ponizan u uvredama, ustrajan u svjedočanstvu istine i pravičnosti, Stepinac se nije dao pokolebati niti uplašiti ikakvim prijetnjama niti potkupiti ustupcima. Dapače: "Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i, napokon svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve. Spremno je prinio sebe kao najveću žrtvu, samo da ne bi zanijekao vjeru. Ma gdje bio, na slobodi, u zatvoru, i za vrijeme prisilnog boravka u Krašiću, kao pravi pastir, uvijek je bdio nad svojim stadom" – svjedoči papa Ivan Pavao II. za Stepinca. Isti ovaj papa, tijekom svoga drugog pohoda našoj Domovini, 3. listopada 1998., u nacionalnom svetištu Marija Bistrica, okružen brojnim kardinalima, nadbiskupima i biskupima, te u nazočnosti preko tisuću svećenika i nepreglednog mnoštva vjernika, apostolskom vlašću je svečano proglasio časnog slugu Božjega Alojzija Stepinca blaženim i mučenikom.

Sveci su živo Evanđelje. Oni su svjedoci da su evanđeoska blaženstva radosna stvarnost koju su oni živjeli. Oni su trajna prisutnost Krista na zemlji, posebno očitovanje Božje ljubavi. Kroz njih zrači svijetla nada, da se može ostvariti civilizacija ljubavi na zemlji.

Jedan od takvih bio je i blaženi Alojzije Stepinac. Njegov život i rad, i to na veoma odgovornom mjestu, kao nadbiskup zagrebački i metroplit Hrvatske, u vrijeme kad mržnja i osveta nasilja guše i svaki tračak ljubavi i praštanja; u vrijeme nacizma, fašizma i komunizma - triju pokreta koji najavljuju novi poredak koji će se temeljiti na mržnji i uklanjanju protivnika i svih koji ne prihvaćaju njihovu viziju svijeta, nadbiskup Stepinac je hrabro i neustrašivo podizao glas i naviještao "istinu Kristovu", Evanđelje ljubavi, s neuništivom nadom, da će na kraju pobijediti ljubav, jer Bog je ljubav, a On ne gubi nikada bitke.

Beatifikacija Stepinca bila je i ostaje proslava i stotina i stotina poznatih i nepoznatih Kristovih boraca, svećenika, redovnika i redovnica, muževa i žena, koji su žrtvom života posvjedočili vjernost Evanđelju i Crkvi Božjoj, te ispunili u neslućenom broju martirologij Crkve u Hrvata u 20. stoljeću.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s