Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pravnik odgovara
 
Mješoviti brak

Piše: Mara Čović, pedagog
 
Pitanje vjere i braka


Brak s muslimankom

Poštovani, molim vas da mi pokušate pomoći u mojoj dvojbi i nevolji. Majka sam troje djece, zdrave i pametne. Sva su moja djeca odgojena u kršćanskome duhu, pohađala su katolički vjeronauk, išla u crkvu i da ne nabrajam sve ostale aktivnosti koje su imali u župi. Dvoje starijih su sretno vjenčani i lijepo žive. Međutim, najmlađe mi je dijete, sin pred ženidbu, malo skrenulo. Ne znam, možda pretjerujem, ali voljela bih ipak da je kao i ostala moja djeca.

O čemu se radi? Naime, upoznao se i dugo hodao s djevojkom muslimanske vjeroispo-vijesti, a sada je čvrsto odlučio da se želi s njome i vjenčati. Cura je krasna, lijepo odgojena, dobro se odnosi prema nama, ali meni to nekako sve nije ispravno. Imam puno pitanja. Ipak su to dvije različite vjere, a znadem da moj sin čvrsto vjeruje u ono u što je kršten. Ne znam, cijelo vrijeme sam bila u molitvi da me Gospodin ojača, a ako je njegova volja i da moj sin promijeni odluku. Izgleda da moja molitva nije uslišana, ali nisam sigurna je li to stvarno Božja volja da se moj sin oženi muslimankom.

Molim vas, pomozite mi. Dajte mi neki savjet što im mogu reći, što promijeniti, kako prihvatiti ovu situaciju. Mora li sve to biti tako? Koju će vjeru imati moja unučad?

Marta, Pula

Poštovana gospođo Marta,

Bog je stvorio čovjeka kao obiteljsko biće koje kad dođe do zrelosti osniva svoju obitelj ženidbom. Baš na toj činjenici u Povelju ljudskih prava, koju je izglasala Organizacija Ujedinjenih Naroda (ONU) uneseno je i pravo na osnivanje obitelji, to jest pravo na ženidbu.
Kad su u pitanju ženidbe vjernika katolika s nekrštenom osobom, treba naglasiti da je Crkva od apostolskih vremena podjeljivala dozvolu da kršćani mogu sklapati ženidbu s poganima, to jest s osobama koje nisu krštene. Ta praksa se zadržala do dana današnjega, jer je Bog stvorio čovjeka kao slobodno biće, zato bi onemogućavanje nekoga da slobodno izabere svoga bračnog partnera činila sam brak ništavnim. Uz ovaj glavni razlog stoji i činjenica da kršćani često žive u krajevima gdje je vrlo malen broj vjernika, pa bi im bez mogućnosti da se ožene s nekršćanima, bila velika zapreka za sklapanje ženidbe, to jest za osnivanje obitelji.

Polazeći od činjenice da nam je Bog objavio da je ženidba "intimna zajednica bračnog života i ljubavi…" (usporedi Pastoralnu konstituciju o Crkvi u suvremenom svijetu, Radost i nada, br. 48.), te da ta zajednica bračnog života i ljubavi nužno uključuje sve sfere života: vjersko-duhovnu, afektivnu, tjelesno-fizičku, materijalnu i životno-sudbinsko zajedništvo, razumije se da će uspjeh života u braku ovisiti o tome hoće li bračni partneri ostvariti sve te vidove zajedništva. Stoga svi oni kojima je stalo do mladih ljudi koji ulaze u bračno zajedništvo, i da budu sretni, trebaju poduzeti sve da ih savjetuju da preispitaju sve vidove života kod partnera s kojim žele sklopiti brak, i da se ozbiljno zapitaju hoće li sve biti skladno. Jasno je da su posebno roditelji pozvani da svoju djecu odgajaju da se spreme za bračno zajedništvo i za sve vidove toga zajedništva. Isto tako i Crkva treba odgajati mlade kršćane da se ozbiljno pripremaju za sveti sakrament ženidbe. U tom smislu Crkva poziva svoje djelatnike da upozoravaju mlade kršćane, da je vjersko-duhovno zajedništvo temelj na kojem može počivati sretno bračno zajedništvo. Baš zbog toga razlika vjere može stvarati ozbiljne poteškoće u zajedništvu života.

Još je jedan veliki razlog poradi kojega treba odgovarati kršćane od ženidbe s nekrštenom osobom. Bog nas uči da su dva bitna cilja ženidbe dobro bračnih drugova, te rađanje i odgajanje djece. Za kršćanina su, prema tome, djeca dar Božji, koje treba odgojiti u jedinoj pravoj vjeri, a to je kršćanska vjera. Budući da u odgoju djece sudjeluju i otac i majka, jasno je da ona strana koja nije krštena, i koja ne pozna kršćansku vjeru, ne može svoju djecu u tom smislu odgajati. K tome, poznato je da je majka glavni odgojitelj djece, i teško je zamisliti da će djeca biti odgojena u katoličkoj vjeri kada se radi o nekršćanskoj majci. Kršćaninu kome je stalo da njegova djeca budu odgojena u katoličkoj vjeri treba biti jasno da se ne bi smio oženiti nekršćankom. To je još jedan veliki razlog da se uvjeri kršćanskog mladića da odustane od ženidbe s nekrštenom djevojkom. Kada je u pitanju ženidba s muslimankom, postoje dodatni razlozi zbog kojih treba kršćanske mladiće upozoravati da se ne žene muslimanskim djevojkama. Naime u islamskim zemljama strogo je zabranjeno djevojkama da se udaju za kršćane, dapače otac djevojke koja se želi udati za kršćanina mora to silom spriječiti, a ako se ona unatoč svemu uda, treba je ubiti. Kad sam bio u Rimu, upoznao sam više parova koji su se upoznali u muslimanskim zemljama Sjeverne Afrike (Maroko, Alžir i Tunis), koji su, da bi sklopili brak morali prebjeći u Italiju, jer je djevojci njezin otac zaprijetio, ako se uda za katolika, da će ju ubiti. Hvala Bogu, u Europi stvari nisu takve, no i kod nas je čest slučaj da muslimanske obitelji, čija se kćer uda za kršćanina, prekidaju svaku vezu s njom, odnosno da je se naprosto odreknu.

Iz naprijed rečenoga, poštovana Marta, Vaša je dužnost bila i još uvijek traje, da svome sinu iznesete sve ove razloge, kako bi ga uvjerili da prekine hodanje s djevojkom muslimanske vjere i da odustane od vjenčanja s njom. Ako svi Vaši pokušaji da ga u to uvjerite ostanu bez uspjeha, odnosno ako on želi sklopiti ženidbu s njom, evo što će on morati poduzeti.

Morat će zatražiti oslobođenje od zapreke razlike vjere, jer Zakonik Katoličke Crkve, Kan. 1086, § 1. određuje: "Nije valjana ženidba između dviju osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj Crkvi ili je u nju primljena i nije formalnim činom od nje otpala, a druga nije krštena".

Oslobođenje od zapreke iz razlike vjere može podijeliti mjesni ordinarij (biskup), no samo ukoliko se ispune uvjeti koji su navedeni u kanonima 1125. i 1126. Kan. 1086, § 2. određuje: "Neka se od te zapreke ne daje oprost, osim ako se ispune uvjeti o kojima se govori u kanonima 1125. i 1126".

Evo odredbi kanona 1125. i 1126. koje se moraju ispuniti da bi mjesni ordinarij (biskup) mogao podijeliti dozvolu za takvo vjenčanje: "Kan 1125. kaže da se to dopuštenje može dati… ako postoji opravdan i razborit razlog…".

Osim toga kanon zahtijeva i slijedeće stvari:

1o "Katolička stranka neka izjavi da je spremna ukloniti pogibelj otpada od vjere i neka iskreno obeća da će učiniti sve što je u njezinoj moći da se sva djeca krste i odgoje u Katoličkoj Crkvi;

2o o tim obećanjima koja treba dati katolička stranka neka se pravodobno obavijesti druga stranka tako da bude sigurno da je ova svjesna obećanja i obveze katoličke stranke;

3e obje stranke neka se pouče o svrhama i bitnim svojstvima ženidbe, koje ni jedna ni druga stranka ne smije isključiti."

U kanonu 1126. Crkva određuje: "Zadaća je biskupske konferencije i da utvrdi oblik u kojem treba da se dadu te izjave i obećanja, koja se uvijek zahtijevaju, i da odredi način na koji će se to utvrditi i na izvanjskom području i obavijestiti nekatolička strana".

Upozoravam da je Hrvatska biskupska konferencija odredila da izjave i obećanja zaručnici dadnu prema obrascu vjenčanja odobrenom od iste Biskupske konferencije. I sve ostale pojedinosti su označene na tom obrascu, koji imaju župni uredi. Napominjem da katolička strana svoja obećanja treba napisati i potpisati, dok nekršćanska strana izgovara svoja obećanja pred službenikom Crkve pred kojim će se vjenčanje obaviti.

Evo, poštovana gospođo Marta, kako naša Katolička Crkva gleda na mješovite ženidbe i što sve traži da bi se katolik ili katolikinja mogao/la vjenčati s nekrštenom osobom.

Dozvolite mi da Vam na kraju iznesem svoja pastoralna iskustva. Susreo sam više sretnih mješovitih brakova u kojima je muslimanska strana krštenjem postala kršćaninom, ali poz-najem i slučajeve sretnih brakova u kojima je muslimanska strana ostala u svojoj vjeri. U svim tim slučajevima djeca su krštenjem postali katolici. Ja bih rekao da bi Vaš sin, ako je uvjeren u našu katoličku vjeru, trebao svjedočiti svoju vjeru djevojci, i iskreno se moliti da ona krštenjem postane katolikinja. U svakom slučaju, bilo da postane katolikinja, bilo da ostane muslimanka, ona mora pristati "da se sva djeca koja se rode u tom braku krste i odgoje u katoličkoj vjeri"! Bez tog pristanka ne može dobiti dozvolu za vjenčanje s Vašim sinom. A ja Vam savjetujem da se i dalje pobožno molite da vaš sin bude sretan u braku i da ostane vjeran Kristu i da sve poduzme da to budu i njegova djeca!

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s