Iako se ljubav kao tema, ili barem motiv, u različitim obli-cima i odnosima, javlja u svim filmovima, komercijalizacija se uvukla i u to područje pa se, već nekoliko godina i u nas, naglašava blagdan svetoga Valentina, a veljača se proglašava mjesecom ljubavnih filmova. Zato su se premijerno prikazala četiri filma koja su otkrila i lijepe i ružne i tužne i komplicirane i lažne, ali i strpljive, odane, iskrene, bezvremenske, vječne ljubavi. Njima se nenajav-ljeno pridružio još jedan film, uz koji su povezane dvije zanimljivosti.

Prvo, rijetko se događa da se istoga dana počinju premi-jerno prikazivati dva filma jednoga redatelja, a drugo, što je "pridošli" film svojom kvalitetom odmah osvojio i dubo-ko, iskreno ganuo gledatelje. Riječ je o vrsnom švedskom redatelju Lassu Hallströmu, čiji je redateljski rukopis cijenjen i prepoznatljiv u vještom i preciznom prenošenju dirljivih i snažnih priča s jakim emocijama, ali prikazanih s mjerom, bez patetike i pretjerane sentimentalnosti te bez upadanja u melodramatičnost. Likovi u njegovim filmovima su zanimljivi karakteri koji imaju neku iznimnu osobitost. On također zna bez pretjeranih akcija, nasilja i posebnih efekata zadržati gledateljevu pozornost uz miran ritam, mnogo lirskih sekvenci, odličnu fotografiju, montažu te uvijek iznimno dobru i prikladnu ilustrativnu glazbu. Također uvijek ima i dobre glumce. Prisjetimo se samo njegovih filmova "Čokolada" i "Kućna pravila", koji su se prijašnjih godina prikazivali u našim kinima.

Sada je njegovo iznenađenje odlična, pametna drama "Hachiko: priča o psu" s Richardom Gereom u glavnoj ulozi. To je američka adaptacija također dobroga japanskog filma "Hachiko monogatari" iz 1987. godine, o istinitom događaju u Japanu 1920-ih i 1930-ih godina. Riječ je o izvornoj, rijetkoj japanskoj pasmini pasa Akita, koje smatraju posebnima, i o jednom takvom malom štenetu koje se gotovo niotkuda pojavilo na željezničkoj postaji. Pronašao ga je profesor Parker, koji svakoga dana putuje vlakom na posao u školu u kojoj predaje. Kako se nije pronašao vlasnik, on ga uzima k sebi u svoju kuću gdje živi sa ženom i kćerkom. Naziva ga Hachiko i među njima se stvara duboki odnos privrženosti, ljubavi i beskrajne odanosti. Hachiko ne postaje samo duša njihova doma, nego i cijeloga toga maloga jednostavnoga grada i svih mještana. Svakoga dana prati i dočekuje gazdu na željezničkoj postaji. A kada se Parker jednom nije vratio, Hachi ga je svakodnevno nastavio čekati na istom mjestu idućih devet godina...

Ta priča ima i domišljati okvir. Naime, pripovijeda je Parkerov unuk u školi govoreći o svom junaku. Vrlo su zanimljivo i životno prikazani i stanovnici toga mjesta, a gledatelj suosjeća s tom ljubavlju koja nema granica. A stvarni pas Hachiko dobio je statuu na japanskoj željezničkoj postaji Shibuya, gdje se događaj i zbio, što se u filmu i prikazuje.

Uz tu obiteljsku dramu istodobno se počela prikazivati najavljivana Hallströmova romantična drama "Sve što želim to si ti" ("Dear John"), koja kvalitetom ipak zaostaje za "Hachikom", unatoč velikoj gledanosti. Nastala je na temelju romana Nicholasa Sparksa, čija su mnoga djela ekranizirana. Osim ljubavi dvoje mladih, čija snažna ljubav, strpljivost i razumijevanje izdrži sve, tu je riječ i o ljubavi oca i sina, prijateljskoj ljubavi i pomoći, te ljubavi prema osobama s posebnim potrebama.