Poštovani, ljubazno Vas molim odgovor na puno pitanja.

Ponajprije, zašto se u vrijeme Korizme ne može slaviti sakrament ženidbe - vjenčanje?

A sada nekoliko pitanja i o svetim misama: Prije svega, za koga je potrebno plaćati svete mise? Za pokojne? Za koje pokojne, do kada? Za djedove, čukundjedove, i za one koji su umrli prije stotinu godina? Mogu li se svete mise plaćati i za nekršćane - dakle za nekrštene osobe i osobe druge vjere? Čujem često na početku svete mise nakanu: "Za nerođenu djecu". Molim vas, koja su to nerođena djeca? Misli li se možda na djecu koja su krivnjom roditelja i namjerno ubijena u majčinoj utrobi? Pa, ako je i za njih, kakva je na njima krivnja da bi se trebala slaviti sveta misa za njih koji nikakvoga grijeha nisu počinili? Nije mi uopće jasno zašto bi se svete mise plaćale za malu djecu, pogotovo ako nakon Božića imamo blagdan Nevine dječice, djece koju štujemo kao svete.

Petar H.

Poštovani Petre, Vi ste postavili mnoga pitanja, na koja će odgovor, vjerujem, i drugima koristiti. Pođimo najprije od pitanja sklapanja ženidbe u Korizmi.

Budući da je Korizma vrijeme četerdesetodnevne pripreme za uzvišene blagdane Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodnjega, kršćani su od apostolskih vremena u tom vremenu više molili, postili, činili razna djela pokore i milosrđa. Isto tako su izbjegavali razna svjetovna slavlja, koja bi smetala tom duhu molitve i pokore. Baš su zato kršćani izbjegavali slavljenje ženidbe u Korizmi, jer je u svim kulturama ženidba povezana s velikim slavljem, što je slučaj i kod kršćana. Crkva je baš zbog toga preporučivala u prošlosti, a preporuča još uvijek, da se u Korizmi ne slavi sakrament ženidbe. To ne znači da je zabranjivala, to jest da je određivala da se ne smije sklapati ženidba u Korizmi, nego da se preporuča izbjegavanje ženidbe, jer je povezana s velikim slavljima. Prema tome, i u Korizmi se smije vjenčavati, no vjernici kojima je na srcu duhovna priprema za proslavu Muke, Smrti i Uskrsnuća Gospodnjega, to ne čine u Korizmi. Spominjem ovdje jednu anegdotu iz svoga života. Kad sam bio na studiju u Rimu, poznata talijanska pjevačica Giliola Cinquetti i njezin zaručnik zatražili su da se vjenčaju na Veliki petak. Kada im je rektor Gospina svetišta, u kojemu su se željeli vjenčati, rekao da im to ne može odobriti, oni su se obratili biskupu Verone, koji im je dozvolio vjenčanje na Veliki petak. O tom se događaju pričalo, pisalo i raspravljalo da li se to trebalo dopustiti ili ne. Ipak je najveći broj vjernika podržao biskupovu dozvolu, jer je vjenčanje tako važan događaj u životu dvoje mladih da im treba dopustiti da se vjenčaju u crkvi koju oni izaberu i na dan kada oni to žele.

A sada o Vašim pitanjima u svezi s prikazivanjem svetih misa za pokojne.

Najprije, Vaš izraz "plaćati svetu misu" nije sretan, naime sveta misa ima bezgraničnu vrijednost, jer ona posadašnjuje Kristovu Golgotsku žrtvu za spasenje svijeta, pa se ne može ni platiti ni kupovati. Svetu misu vjernik daje odslužiti, odnosno prikazati, na onu nakanu koju u konkretnom trenutku života treba. Prema tome, svete mise se služe, u prvom redu, za sve ono što se tiče života pojedinog vjernika, znači za žive i njihove potrebe, kao što su zdravlje, poslovi, planovi za budućnost, obilježavanje obljetnica raznih životnih događaja, zahvaljivanje za primljene milosti i uslišanja, za zaštitu od nesreća, jednom riječju, za sve ono što neki vjernik u konkretnom trenutku života želi od Boga postići i za što se želi Bogu zahvaliti.

Osim za žive, kršćani su od apostolskih vremena prikazivali svete mise i za pokojne. Oni koji su bili u Rimu mogli su vidjeti u katakombama Svetog Sebastijana, gdje su bili sahranjeni posmrtni ostaci svetog Petra i Pavla i gdje su se vjernici okupljali na molitvu, odnosno na svetu misu, kako su oni na zidovima ispisivali svoje nakane, među kojima su i molitve za pokojne, to jest za one koje je Gospodin pozvao u vječnost.

Budući da je služenje svetih misa povezano i s troškovima kao što su: uređenje oltara, cvijeće, svijeće, vino i voda, hostije, struja, uzdržavanje svećenika, jasno je da onaj koji želi da se na njegovu nakanu odsluži sveta misa, treba biti spreman dati svoj doprinos da se ti troškovi podmire. Ponovno naglašavam da to nije plaćanje svete mise, nego doprinos za podmirivanje troškova služenja svete mise.

Vi pitate za koje pokojne treba služiti svete mise? Svaki vjernik treba moliti za svoje pokojne. Budući da je sveta misa najuzvišenija molitva, jasno je da onda treba zatražiti od svećenika da odsluži svetu misu za njegove pokojne, osobito za one koji su posljednji prešli u vječnost. U mnogim našim krajevima je uobičajeno da se za pokojnog člana obitelji, odmah nakon smrti, dadne odslužiti sprovodna sveta misa, zatim misa osmog dana i misa tridesetog dana poslije smrti, te da se dadnu odslužiti takozvane Velike mise ili Gregorijane, to jest trideset svetih misa koje se moraju odslužiti bez prekidanja. Ukupno su to trideset i tri svete mise. Nakon tih svetih misa uobičajeno je da se za godišnjicu smrti ponovno naruči služenje svete mise.

Na Vaše pitanje kako dugo plaćati svete mise za pretke, odgovoriti ću Vam ponovno anegdotom iz svoga života, opet za boravka u Rimu. Mi franjevci u sklopu molitve za večeru pročitamo imena pokojne braće koja su na sutrašnji dan preminula, zato da bi se tijekom sutrašnjeg dana moglo za njih moliti i sjetiti ih se u svetoj misi. Kad se uzme da naš Red postoji 800 godina, onda je čitanje pokojnika znalo biti jako dugo. Pitanje od kada treba čitati imena pokojne braće postavilo se na samostanskom kapitulu, pa se odlučilo da će se čitati imena samo onih koji su preminuli posljednjih pedeset godina. Obrazloženje za takvu odluku bilo je da su preminula braća nakon 50 godina sigurno u raju pa im nisu potrebne ni molitve ni svete mise. Mislim da se ni za pretke ne trebaju služiti svete mise u nedogled.

Pitate da li se svete mise mogu služiti i za nekršćane. Svakako da mogu, jer Krist je umro na Križu za sve ljude i njegova žrtva je potrebna svima, dapače još više onima koji nisu kršteni. Zato kada netko postane kršćanin, treba s ljubavlju prikazivati svete mise za svoje pretke koji nisu bili kršteni, pa im je potrebno obilje Božanskog Milosrđa, koje primaju po svetim misama, što ističe i sveti Pavao u svojim poslanicama.

Na kraju nešto i o svetim misama "Za nerođenu djecu". Ovdje je riječ o djeci koja su spontanim pobačajem umrla, zatim o onima kojima je život oduzet zločinom ubojstva u utrobi majke (namjernim pobačajem), te o djeci koja su umrla pri porodu. Bog nam je objavio da se svi ljudi začinju u "istočnom grijehu", to je stanje u koje su upali Adam i Eva nakon što su se odrekli Boga i povjerovali Zlome. Od tog trenutka se svi njihovi potomci začinju u grijehu, to jest potpadaju pod vlast Zloga. Krist je baš zato i došao na zemlju da uništi to prokletstvo i da ljude oslobodi i ponovno učini djecom Božjom. To oslobađanje se događa po sakramentu krštenja. Budući da sve tri kategorije "nerođene djece" nisu primile krštenje, na njima ostaje istočni grijeh, zbog čega su mnogi sveti oci savjetovali da se prikaže Kristova Golgotska žrtva za "nerođenu djecu", da bi Krvlju Kristovom bila oprana od "istočnoga grijeha" i da bi već sada mogla ući u Kraljevstvo nebesko.

Kada pitate zašto se služe svete mise za malenu djecu koja su krštena, onda odgovaram da za njihovo spasenje ne bi bilo potrebno služiti svete mise. No, budući da kršćani prikazuju svete mise i na čast svetaca, na čast Gospe, svetog Josipa, na čast anđela i arkanđela, jasno je da to ne čine za njihovo spasenje, jer su oni u slavi Kraljevstva nebeskog, nego zato da bi oni pred Bogom zagovarali vjernike, koji su na putu prema vječnosti i koji im se preporučuju. Mislim da se u tom smislu mogu prikazivati svete mise za malenu djecu, da bi ona, svoje, koji su u borbi na zemlji, pred licem Božjim zagovarala, i da bi im isprosila milost da dođu u slavu Božju u kojoj se oni veće nalaze.