Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Hrvatski areopag
 
Vidovitost

Piše: dr. sc. Josip Blažević (hrvatski-areopag@ofmconv.hr)
 
Vera Čudina (III)

Ovim prilogom završavamo prikaz fenomena Vere Čudi-ne na molbu gospođe Lee. Nakon što smo ukazali da Ve-rina slika Boga kao energije pripada New ageu, i da se treba kloniti iscjelitelja koji obećaju iscjeljenja od svih bolesti, završit ćemo Čudininim proročanstvima, od kojih se, jedino mjerljivo, nije ispunilo! Priznajemo, i da se ispunilo, nas ne bi uvjerilo!

Čudne Čudinine vizije

"Vizije me tlače i savijaju mi koljena" (GG, str. 45.) – piše Vera Čudina u jednoj od svojih knjiga. Kad ju je "prva vizija tresnula o pod", (GG, str. 10.) onda o vizijama još ništa nije znala. Onda nije shvaćala, a danas ne prihvaća, opomene sv. Pavla: "Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevariti evanđelje Kristovo. Ali kada bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet!" (Gal 1,8-9).

U Čudininim vizijama ulogu igraju i vanzemaljci, kao "mentori" koji nas žele "podići na višu razinu svijesti" (GG, str. 61.). Biće od kojega Čudina prima poruke podilazi suvremenom permisivnom mentalitetu: "Sve ono što izaberete, to i smijete" (GG, str. 73.) i krivca ostavlja nekažnjena: "Zašto bih Ja kao čista ljubav kažnjavao ljude zbog njihovih skretanja? Kakvu bih zadovoljštinu dobio kažnjavanjem onih koje volim?" (GG, str. 66.). Zašto kazniti zločince, diktatore, Hitlere? – pita "bog ljubavi" Vere Čudine. Pravda za Holokaust nije zadovoljena na ovome svijetu pa, sudeći prema čudnom Čudininom bogu, neće ni na onome. Osim ako već karmu ne prihvatimo kao kaznu?! Ali, nisu li onda i žrtve Holokausta samo odrađivale vla-stitu karmu, pa prema tome i zaslužile groznu smrt?! Čudina kao da ne uviđa da baš ljubav traži zadovoljenje pravde. Pakao nije proizvod osvetoljubivog Boga nego Boga koji je sama ljubav.

Čudinin pogled

Čudinina klijentela veliku ulogu pridaje njezinom "pogledu" koji je ona, prema raspoloživim izvorima, stekla treningom. Naime, pogled Isusov iz Zaffirellijeva filma "Isus iz Nazareta" na Veru Čudinu ostavio je dubok dojam. Mnogo puta iznova gledala je spomenuti film i sama trenirala pogled kako bi njime iscjeljivala i ispunjavala želje (Vidovitost, str. 40.). Da nije i Braco sa Srebrnika, koji također "iscjeljuje pogledom", inspiriran istim filmom?

Iz svjedočanstva jednog studenta medicine izdvajamo njegov doživljaj Vere Čudine: (...). Formirali smo polukrug. Tijelima se nismo doticali. Vera je išla od jednog do drugoga. Ja sam bio posljednji u tom nizu. Došla je do mene (prethodno je svima rekla da je gledaju u oči) i zagledala se u moje. Gledao sam u njene oči koje su bile duboke, tamne, iza zjenica kao da je zjapio bezdan. Krenula su mi u tom trenutku razmišljanja, ali sam ih susprezao, imajući osjećaj da mi čita misli. Pri tome su njene ruke bile položene ili na glavu ili na moja ramena (više se točno ne sjećam). Na kraju je rekla nešto na hrvatskom i na čelu mi načinila znak križa. Nakon tog zajedničkog tretmana bila je iscrpljena. Tada nas je Vera zapitala jesmo li svjesni što nam je sad napravila. Jedna je žena pokušala dati odgovor, nešto u stilu: "Dali nam snagu"... Vera je tada rekla: "Dobili ste milost Božju". Kad nam je posvijestila što je učinila za nas, rekla je da to nema cijene. Nakon toga uslijedilo je plaćanje i, naravno, ljudi su u zanosu ostavljali i po 500 kn (a ne samo određenih 200). (...) Meni je rekla: "Kad ti bude teško, sjeti se mojih očiju. Bit će ti lakše. Ništa se ne brini, završit ćeš fakultet" (...).

Prema istom izvoru proizlazi da Vera Čudina pogledom i karmu mijenja: U jednoj je radioemisiji za sebe rekla: "Nije svejedno kako ljude gledam. Kada ih gledam 'iza očiju', tada im mijenjam karmu i život. Sebi strahovito štetim."

Kršćanin koji je u Isusu Kristu doživio spasenje ne vjeruje ni u kakvu karmu niti u reinkarnaciju. Zato griješi i od Krista otpada kršćanin koji od Vere Čudine traži pomoć.

Neispunjeno Čudinino proroštvo

"Bavim se proročanstvima", piše Vera u "Mojoj sudbini". "Moja su proročanstva razgovijetna, ne govorim ih u zagonetkama kao Nostradamus" (MS, str. 80.). Vera je, dakle, bolja od Nostradamusa. Koliko je istine u gornjoj izjavi, neka čitatelj sam prosudi na temelju njezinih proročanstava u "Vjesniku" od 27. veljače 2000., str. 60. Navedene 2000. godine, kada se znalo da je Mesić naslijedio pokojnog predsjednika Tuđmana, hvalila se Vera (bez navođenja izvora u kojima bi se to moglo provjeriti) da je odavno tvrdila kako će novi predsjednik biti rodom iz Slavonije, znati se našaliti i biti vrlo šarmantan. Povijest ne oskudijeva "a posteriori" prorocima, vidovnjacima koji su uvjeravali javnost da su baš oni konkretni događaj prorekli, ali tek nakon što se on ostvario. Najilustrativniji primjer je knjiga M. Gregorija, Nostradamus predisse l'attentato di New York! Roma 2002., s tezom da je već Nostradamus prorekao rušenje World Trade centra, 11. rujna 2001. Samo što se knjiga pojavila tek godinu dana nakon velike nesreće!

U istom "Vjesniku" ustvrdila je Vera Čudina i da "ljudi koji su sada čvrsto uvjereni u svoj položaj, sići će s tog položaja" ali je, "Nostradamusovom jasnoćom", odbila otkriti konkretna imena ljudi na koje se njezino proroštvo odnosi, unatoč upornom inzistiranju novinara. Jedino proroštvo čija se točnost danas može provjeriti odnosilo se na Mesićevog nasljednika: "Nasljednica predsjednika Mesića vjerojatno će biti žena" (Vjesnik, str. 60.). Vjerojatnost za pogodak iznosila je 50 : 50 %. I - nije pogodila. Unatoč tomu uvjereni smo da joj, kao ni Nostradamusu, činjenice neće umanjiti popularnost jer oni koji je "obožavaju" to ne čine na temelju razumskih argumenata nego, baš naprotiv, odsutnosti razuma!

Grijeh je tražiti pomoć vidovnjaka

Ispunjavati želje, i to svakome, može jedino Bog. Čini se, i Vera Čudina. Zašto onda, za promjenu, Čudina ne bi pogodila kakav lutrijski broj i obogatila se, a ne od lakovjerne klijentele ubirala taksu od 200 kn za ispunjenje želje i 500 kn za savjet? Pametnome dosta!

Prihvatiti da vidovnjaci znaju našu budućnost znači prihvatiti determinizam, da je sve unaprijed određeno, baš kao prema karmičkom zakonu, što je u suprotnosti s kršćanskim poimanjem slobode koju nam je Bog darovao. Našu budućnost pouzdano zna jedino Bog, suvereni gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i može ju objaviti svecima i prorocima, kao što je proroku Izaiji bilo dano da najavi Isusovo rođenje i opiše njegovu muku sedamsto godina prije Isusovog rođenja (Iz 53). O tome Katekizam Katoličke Crkve (u broju 2115) veli: "Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tom da se, u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Providnosti i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost".

Možemo dopustiti i da poneke osobe možda imaju snažnije razvijenu intuiciju, tzv. "šesto čulo" koje, ako ima kakvu vrijednost, zasigurno je njegovo djelovanje puno slabije u usporedbi s ostalim našim mnogo snažnijim osjetilima, pa parapsiholozi (Honortonov ganzfeld postupak) nastoje "isključiti" snažne senzorne ulaze pet osjetila, kako bi pažnju mozga preusmjerili na unutrašnje faktore, maštu i intuiciju (usp. H. Eysenck-C. Sargent, Jeste li vidoviti? Testirajte svoje parapsihološke moći!, Jastrebarsko 1997., str. 93-99.).

Mogućnost pogađanja budućnosti prirodnim putem uglavnom je rezultat zakona vjerojatnosti i poznavanja nekih faktora. Zamislimo, na primjer, čovjeka na prozoru nebodera kako kroz uličnu gužvu pogledom prati ženu koja razgledava izloge na drugoj strani ulice. Nenadano zapazi kako je maleru, koji se nalazio na vrhu visokih ljestava ispod kojih je imala proći žena, ispala četka puna boje koja sada pada prema pločniku. Kalkulirajući brzinu pada četke i brzinu hoda žene, promatrač bi bio u pravu kada bi ženu upozorio da će, ako nastavi hodati istom brzinom, za trenutak doživjeti nezgodu. Međutim, ako žena produži svojim tempom, i četka svojim, a u međuvremenu im se ništa ne ispriječi na putu, predviđanje promatrača će se obistiniti. Navedeni primjer ujedno ilustrira i granice prirodne vidovitosti.

Mogućnost vidovitosti, međutim, može biti i posredstvom zlih duhova. Postoje okultna bratstva koja su svoj život posvetila razvoju okultnih moći i, makar neumorno ponavljali da su sve okultne moći čisto prirodne i latentno prisutne u svim ljudima, oni su u kontaktu s duhovnim bićima koja "ubrzavaju njihovu evoluciju". Oni vidovitost dijele u tri vrste: a. Jednostavna vidovitost (zapažanje duhovnih bića iz drugih dimenzija postojanja: "misaone forme", vile, vilenjaci, patuljci, duhovi prirode, demoni...); b. Prostorna vidovitost (gledanje prizora na udaljenim mjestima, uz asistenciju "nevidljivih pomagača", "duha prirode", "astralne struje", "astralnog teleskopa", "astralnim putovanjima", itd.); c. Vremenska vidovitost (čitanje prošlosti i budućnosti iz tzv. "akasha zapisa" ili "memorije Prirode", itd.). Okultisti se u opisu svoje vidovitost služe klasičnom okultnom terminologijom, zalazeći u područja "tamne strane prirode", s kojima kršćanstvo ne želi imati posla.

Posljednju grupu predstavljaju šarlatani koji žive od prodavanja svojih usluga. Piše Leadbeater: "Neupućeni smrtnici koji posjeduju djelić ove više moći a koji nemaju pravi osjećaj s tim u svezi zloupotrebljavaju tu darovitost za niske ciljeve. Oglašavaju se kao iskusni i poslovni specijalisti na polju vidovitosti. (...). Nije potrebno posebno istaknuti da pravi okultist ne oglašava svoje sposobnosti te da za očitovanje svojih moći ne prima novac" (usp. C.W. Leadbeater, Vidovitost, Zagreb 2000., 98, 136). Vidovnjak Bulter za sebe tvrdi: "Mogu reći da tijekom pedeset godina bavljenja vidovnjaštvom nisam naplaćivao svoj rad i da sam našao pravo i trajno zadovoljstvo u nadi da mogu pomoći mnogim ljudima" (W.E. Bulter, Kako se razvija vidovitost, Beograd 1990., 59.).

Iluzionist James Randi, zakleti neprijatelj podvala, ponudio je nagradu od milijun dolara onome tko bi mu uspio dokazati ijednu od tzv. parapsiholoških sposobnosti, kao što su vidovitost i proricanje budućnosti. Iako ponuda vrijedi još i danas nitko ju nije podigao. Okultisti se zaklinju da se neće razmetati svojim moćima, a oni koji se njima razmeću radi zarade, radije se oslanjaju na vlastitu klijentelu.

Razvidno je, na kraju svega rečenoga, da se Vera Čudina samo priziva na katoličke korijene, ali s Crkvom nema ama baš nikakve veze. Ona se priziva i na karmu i reinkarnaciju, čime se, nedvojbeno, svrstava u sinkretističku struju New agea i ezoterije. Upućivanje na pohod crkvi, pri čemu na praznovjeran i magijski način zloupotrebljava kršćanske simbole, Čudini samo služi u svrhu pridobivanja kršćanske klijentele. Tko ozbiljno pripada Crkvi, sigurno nikada neće tražiti pomoć od vidovnjaka. Katekizam Katoličke Crkve (u broju 2116) o vidovnjaštvu piše: "Treba odbaciti sve oblike gatanja: tražiti pomoć od Sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu 'otkriti' budućnost. Traženje savjeta po horoskopima, astrologija, gatanje u dlan, tumačenje znamenja i kocki, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrite moći. To je sve u proturječju s čašću i štovanjem, združenim sa strahopočitanjem prožetim ljubavlju, koje dugujemo samo Bogu."

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s