Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Intervju
 
Mediji ne mogu zamijeniti misno okupljanje

Razgovarao: Marijan Križić
 
Novinar Jozo Ćurić, komentator u Hrvatskoj televiziji

Uz Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 16. svibnja


U vrijeme stvaranja samostalne hrvatske države, početkom 90-ih godina, istina o Hrvatskoj slabo je bila poznata svjetskoj javnosti. Kao novinar (rođen 1967. godine), koji je pratio upravo taj vanjskopolitički odjek zbivanja u Hrvatskoj, s kakvim ste se teškoćama suočavali?

Teškoće su bile mnogostruke. Imao sam tada nešto iskustva koje sam stekao pišući za bečki dnevnik "Die Presse", 3 do 4 godine već sam surađivao u Hrvatskoj televiziji, započeo sam doktorat u Njemač-koj i mislio da će sve to znanje pomoći. Imao sam za ono doba razmjerno dobro obrazovanje, ali u mladoj hrvatskoj državi život nije bio kao u knjigama. Borba za istinu načelom istinitog izvješćivanja bio je tada težak, ali ispravan izbor. Dok je JNA u Beogradu provodila operaciju "Opera" i utjecala lažima na strane dopisnike, u Zagrebu se moglo pobijediti samo istinom. Nedostajalo je znanja, iskustva, potpore iz svijeta. Mladima je teško shvatiti novi-narski posao u to doba bez interneta. Najteže je ipak bilo razbijati u inozemstvu predrasude o Hrvatima. Ali, s promjenom službenih politika u svijetu, bivalo je sve lakše pokazati istinu o Hrvatskoj.

Koliku je tada ulogu Crkva u iseljeništvu odigrala u percepciji Hrvata i Hrvatske u svijetu?

Crkva u iseljeništvu disala je s narodom, a Domovina je imala sreće, jer je u teškim vreme-nima uz dr. Franju Tuđmana tu bio još jedan veliki čovjek. Uzoriti kardinal Franjo Kuharić imao je jasnu domoljubnu viziju i veoma jasne poruke prema Svetoj Stolici. A iseljeništvo, zajedno s Crkvom u inozemstvu, gradilo je desetljećima prije osamostaljenja Hrvatske image pošte-nog i radišnog naroda. Hrvat u Njemačkoj bio je ključan za percepciju lokalnog stanovništva o Hrvatskoj. Vjera nije bila nevažna. Činjenica je da su među političarima u Bonnu najbolje mišljenje o Hrvatima imali Bavarci.

Početkom 2000-te, dolaskom na vlast koalicije predvođene SDP-om, izvršene su radikalne kadrovske čistke u svim društvenim strukturama i svim razinama. To se posebno odnosi na medije. Kakva su bila vaša iskustva na HRT-u? Kako se to odrazilo i kako se danas odražava na stanje medija u Hrvatskoj?

Smjena 60-tak urednika na Hrvatskoj televiziji 2000. godine nije bila stručna, nego politička smjena. Ni po čemu nije bila važna za hrvatsko društvo u cjelini, jer bi u protivnom takva zabrana rada skupini ljudi u tom društvu izazvala nekakva reagiranja. A nije izazvala veliko reagiranje, osim šačicu osvete i zle krvi. Neke su kreativne ljude politički zabranili. To je bio, blago rečeno, nedemokratski potez. S druge strane, otvoren je širok prostor "novim ljudima", da se pokažu promjene. Promjene i detuđmanizacija bili su misao vodilja događaja 2000. Je li HRT tim smjenama i naknadnim kadroviranjima pretvoren u još bolji javni servis, je li izvučen ispod utjecaja hrvatske politike, je li danas moderniziran, prohrvatski i opet najjači medij u regiji, to samo gledatelji mogu najbolje prosuditi sami.

Koliko mediji kod nas informiraju, a koliko "proizvode" društvena zbivanja?

Problemi u mnogim medijima započinju kad njihovi akteri (vlasnici, oligarsi, politič-ki mecene, oglašivači, urednici, novinari) umjesto izvješćivanja i davanja samo neke slike stvarnosti, tvrde da je ona slika koju daju jedini ispravan istinski život, stvarnost. Novinar postaje nogometaš i političar, umjesto da prebire informacije o nogometu i politici. Akter medija postaje "gospodarom stvarnosti", pa počinje pro-izvoditi "stvarnost" za razne potrebe i interese. Najčešće radi zarade, moći. To-ga, na žalost, ima i u Hrvatskoj, a što je medij masovniji, iskušenje zloga posla je veće.

Benedikt XVI., kao i njegov prethodnik Ivan Pavao II., posebnu pozornost posvećuje sredstvima društvenog priopćavanja. Papa je i ove godine, povodom Svjetskog dana društvenih komunikacija, uputio prigodnu poruku na temu "Svećenik i pastoral u digitalnom svijetu: novi mediji u službi Riječi". Kako se Crkva snalazi u svijetu suvremenih sredstava javnoga komuniciranja?

Novi mediji ne znače sami po sebi demokratiziranje javnog komuniciranja. Što je lakše, učestalije i dostupnije komuniciranje građanima (potrošačima), to je lakši nadzor i kontrola nad njima. Zato neki teoretičari širenje i veću dostupnost novih medija smatraju širenjem kontrole. Ipak, novi mediji mogu biti dobro sredstvo da se Riječ proširi onamo gdje na običan način to nije moguće, ili nije dostatno. Sveti Otac pozvao je svećenike da se u naviještanju evanđelja koriste "ne samo tradicionalnim, već i novim audio-vizualnim sredstvima (foto-grafijom, blogom, web-stranicama, videom, animacijama)". Ali, crkva u svijetu nije gospodar novih medija, ona ne kontrolira, ne nadzire uz pomoć novih medija. Riječ se može još dalje, jednostavnije, brže, slikovitije i bolje širiti novim medijima, ali mediji ne mogu zamijeniti misno okupljanje.

Čini se da se u svijetu vodi planetarna bitka između zagovornika tradicionalnih vrijednos-ti, koji žele sačuvati vrijednosni sustav na kojemu je utemeljena ne samo judeokrš-ćanska civilizacija, nego i svijet sa svojom kulturom i identitetom, s jedne, i pobornika novih vrijednosti, s druge strane. Istaknute teme u toj borbi, kao što su definicija braka, te odnos prema ljudskom životu od začeća do prirodne smrti, prenesene su i na hrvat-sko tlo. Kakvo je stanje i uloga medija u svijetu i u Hrvatskoj u odnosu na ova pita-nja?

Neki mediji žele ljudsko društvo prikazati crno-bijelo, a to je pogreška. Tko danas može reći da je samo tradicionalist, ili pak potpuno čovjek novih vrijednosti? Hrvats-ka je među milijardom i pol, ili među dvije milijarde ljudi na planetu koje zahvaća osnovna globalizacija. Ta globalizacija dolazi nam iz njedara zapadnotehničke ili kršćanske civilizacije, ona ima pozitivnih i negativnih strana. Svaki narod može najbolje sačuvati svoj identitet ako pokuša iskoristiti prednosti, te ako si jasno osvijesti negativnosti koje dolaze uz globaliza-ciju.

U posljednje vrijeme svjedoci smo naglašenoga medijskog prokazivanja Crkve zbog slučajeva spolnog zlostavljanja djece. Mnogi u tome već prepoznaju već davno iskušani recept kojim se na temelju pojedinačnih slučajeva, želi optužiti čitava zajednica i time, zapravo, pružiti iskrivljena slika stvarnosti. Kakva je svrha i koji su ciljevi ovih usklađenih medijskih akcija?

Manjina crkvenih ljudi koja je u prošlosti počinila zlostavljanja djece, bez iznimke za svoja zlodjela treba odgovarati pred civilnim sudovima. To je Sveti Otac, među ostalim, jasno poručio u pismu Crkvi u Irskoj. Kao što je bilo slučajeva i do sada, pojedini akteri medija žele iskoristiti taj crkveni obračun s pojedincima koji su činili zlodjela za svoje posebne ciljeve protiv Crkve. Sveta Stolica dobro je procijenila da mnogi mediji prelaze svrhu normalnog izvješćivanja i komentiranja, te da pokušavaju naknadnim konstruiranjem prošlosti uvući u skandale i samoga papu Benedikta XVI. Mislim da je tu ipak riječ o medijskim akterima raznih vrsta i pobuda, koji vide svoju priliku utjecati na javno mišljenje, a ne o nekoj širokoj zavjeri i usklađenim medijskim akcijama.

Kako vidite stanje katoličkih medija u Hrvatskoj, što i kako poboljšati?

Sa zadovoljstvom pratim Glas koncila, Kršni zavičaj, Naša ognjišta, Veritas... Često je katolički tisak jedino mjesto gdje se bez cenzure i bez posljedica po novinara mogla čuti jasna kritika, pa i novije društvene zbilje. Kada katolički medij govori iz duše svoga naroda, onda mu sadržajna poboljšanja ne trebaju. Katolicima namijenjeni proizvodi u etabli-ranim medijima često se pokažu kao getoizirani, namijenjeni tek maloj skupini zainteresiranih, samodovoljni, bez nakana da zainteresiraju širu publiku za Riječ. Katolički mediji ne bi smjeli slijediti trend komercijaliziranja, aktivizma, ni novinars-kom pristranošću iskrivljavati sliku životne stvarnosti. Medijski pejzaž se promijenio, medijski sadržaji su danas bitno drukčiji nego prije desetak godina, ima ih toliko da guše publiku izobiljem svega, i dobroga i lošega. Tehnologija je donijela promjene koje novinare tjeraju na stalno učenje, a redakcije na primjenu multimedije, ili će ti mediji zastarjeti i biti pregaženi. Zaista, tu mnogi padaju ili rastu! Ne padaju na površnosti i spokoju prema životnim mukama i nevoljama naroda o kojem izvješćuju, nego na činjenici da nisu modernizirali način kako šalju poruku. Publika danas sve manje ima "vremena i volje" za duge tekstove, bez slika, videa, interaktivnog sadržaja. Djeca će vam reći, dosadno mi je, a odrasli ih slijede. Tiraže klasičnih medija padaju, multimedija raste, eto, tu je prostor za poboljšanja. Kako? Sve su upute veoma jasno napisane u poruci Benedikta XVI. o novim medijima u digitalnom dobu.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s