Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vježbanje duha
 
Poučak kristalizacije

Piše: Ljudevit Maračić
 
O izgradnji karaktera je riječ


Razum i karakter još se uvijek mnogo traže,
na burzi života tečaj im stalno raste.

Iz engleskog udžbenika za srednje škole

Ima puno izraza koje današnji homo sapiens izbjegava čak i spomenuti. Među takve nesumnjivo spada i govor o karak-teru (hrvatski bi bolje bilo govoriti o zna-čaju, ali i taj izraz izaziva nedoumice, pa se i nadalje služimo grčkom imenicom). Nesporazum nastaje pogotovo kad se spominje izgradnja karaktera. Brrr... na kakvu to arhitekturu to podsjeća, pitat će se mnogi. A baš to spada na jedan od najvažnijih zadataka ako čovjek, i ne samo onaj koji se smatra vjernikom, želi biti slobodan, samostalan, odlučan.

Put do izgradnje karaktera ipak vodi pre-ko mnogo zapreka. O njih se lako spotičemo i padamo kao žrtve. Jedna je takva zapreka, recimo, u našemu svagdanjem životu ljudski obzir. Često o nekom pitanju imam svoje mišljenje, svoje stalno načelo, ali što će reći drugi ako se toga budem stalno držao? Lakše se prikloniti tuđem uvjerenju, pa ponekad i uz cijenu nijekanja vlastitih životnih i moralnih načela. Za rimskog mučenika Petra iz Verone to nije važilo: zapisano je kako je zbog vjere osuđen na smrt mačem. Nakon prvog udarca uzviknuo je: "Credo! Vjerujem!", a kad je sav ogrezao u krvi pao, uspio je prst umočiti u vlastitu krv i na zemlji ispisati: "Credo!" To je čvrst karakter, neslomljivi značaj.

Karakterna se osoba ne brine previše što će ljudi reći, već što mu govori njegova savjest. No, i tu susrećemo savjest, opet jedan izraz koji sve više nestaje iz svagdanjega govora. I tako se vrtimo u krug. Htjeli bismo iz njega izići, ali ljudski obzir i druge zapreke vežu nas više od savjesti. Mogli bismo nabrajati i druge zapreke razvitku karaktera, kao što su razne unutarnje sklonosti i prirođeni nagoni koji bijesne u našoj duši. Tu izgradnja karaktera najsporije napreduje. Odgoj samoga sebe je doista mukotrpan posao i zahtijeva bespoštednu borbu koja traje čitav život. I donosi velike plodove.

* * *

Ne znamo kako se čitatelj odnosi prema mineralogiji. Ipak je to većini uvijek bio zanimljiv ali i nedostupan, prilično zagonetan svijet. Tako npr. zakon o kristalizaciji. Kažu neki stručnjaci da u zasićenu rastopinu u kojoj su rastopljene raznovrsne tvari, umetnemo sićušan kristal i – gle čuda! – iz kristala prostruji i kao da se izvija neka nepoznata privlačiva sila, koja iz rastopine izvlači i vezuje uz kristal lagano i sve sporije ostale molekule istoga kristalnog sustava. I tako kristal pomalo postaje sve veći i obimniji. I, kažu neki, ako kroz neko vrijeme nitko ne ometa taj kristalizacijski proces, iz onoga sitnog komadića razvije se prekrasan oveći kristal. Ali, ako se prekine proces kristalizacije, izađu na vidjelo iskrivljeni i nepravilni kristali.

Nije nam poznato da li se moderna mineralogija baš u svemu slaže s ovom starijom pretpos-tavkom, no možemo bar slikovito na temelju toga tvrditi da se slično događa i s procesom izgradnje karaktera. I ovdje možemo susretati svojevrsnu kristalizaciju duha, posebno volje. Ako uvijek postavljaš u svijest plemenite i visoke idealne misli i odluke, one će – na temelju neke duhovne i duševne srodnosti – u dubini duha pobuđivati uvijek neke nove istovrsne pomisli te ako taj napredak potraje dugo vremena, zapravo cijeli život, duh će se razviti u prekrasan kristal, pravi dijamant. Bit će onda nezamisliva u duhu svaka duhovna molekula – pomisao ili poticaj – koji nisu istovrsni s tim kristalom. Još će manje biti moguće da raznovrsne zle molekule preuzmu maha i stvore od našeg duha iskrivljeni i izopačeni kristal.

Poučak o ovakvoj kristalizaciji duha našli smo u Tothovoj staroj ali uvijek suvremenoj knjizi "Karakter", iz koje smo i dosad izvlačili brojne misli i primjere, kako je i spomenuto u uvodnom prilogu. Toth u zaključku ovog poučka naglašava da u "zasićenoj rastopini" ljudskog duha vrve i brojne molekule zla, i to u vrlo visokom broju. Ima mnogo ljudi, i ne samo među mlađima, koji u svojim godinama neprestanim karakternim padovima, uslijed brojnih zapreka koje ne znaju ili neće prevladati, ometaju mirno taloženje dobrote u svojem duhu. Ti stalni padovi vuku naravno za sobom zle molekule, pa se zato i razvijaju nakazni duhovi, iskrivljeni kristali.

* * *

Velika su zapreka izgradnji karaktera ili kristalizaciji duha ne samo moralne zapreke, već i mnoge psihološke posljedice vremena u kojemu živimo, kao npr. luda jurnjava današnjeg doba s tisućama svojih virovitih dojmova, koji vrlo rano prianjaju uz mirnu izgradnju duha i ometaju daljnji rast. Većina tada gubi nadu u uspjeh, diže ruke od svega i prepušta se strujanju mode. Rijetki ljudi svake večeri znaju otrgnuti nekoliko minuta i pokušavaju sići nekoliko časaka u dubinu svoje duše, pregledati i ispitati nisu li se tog dana prihvatile kristalnog mu duha opasne molekule koje nagrizaju srce i okivaju ga tvrdim kamenom. Stručnjaci duha kažu da tko ozbiljno čuva takav kristal, takvo ispitivanje svakodnevno provodi. To se u kršćanskoj duhovnoj praksi naziva ispitom savjesti. Tada se bolje upoznaje vlastita dubina, uočavaju zapreke i omogućuje razvoj.

Priznajem da rado, zapravo i jedino, iz bogatog programa koji svakodnevno nudi televizija, biram emisije kviza znanja. "Milijunaš" služi ne samo rijetkim sretnicima da dođu do novčane nagrade, već da i obični smrtnici provjere svoje znanje. I nije teško uočiti da natjecatelji najčešće zapinju na području zemljopisa. Vrlo će se rijetko pronaći onaj koji možda pozna kraj oko Aljaske ili bez pogreške zna nabrojiti pritoke Amazone, ili razlikuje jezera od mora. No, ako se i nađe takva iznimka, pitanje je da li takav natjecatelj pozna zakutke duha. O tome nema dakako govora u kvizu. I bolje, jer bi se došlo vjerojatno do neugodnih spoznaja. Mnogi bi se zgrozili nad guštikom i prašumom svojega neizgrađenog karaktera i opazili koliko tek biljaka nametnica ima u tom guštiku i koliko krvoločnih zvijeri prebiva u pustoši tih divljih prašuma.

* * *

Bez kristalizacije duha nema samostalnih i slobodnih karaktera. Valovi prizemnih materijalnih interesa, ljudskih obzira i nekontroliranih sklonosti praćakat će ih i bacati na grebene beznačajnosti. Takvi će ljudi biti poput osušenoga, blijedog lišća koje oštra bura godinama vije. Ti će ljudi postati kao komadi drveta koji su bačeni u struju rijeke. Ova ih prihvati i nosi a da ne znaju ni zašto ni kamo. Bit će poput ovaca koje stotinama trče za ovnom prethodnikom a da ne znaju ni kamo ni zašto. Bit će kao pijetao na krovu, kojega smo već spomenuli u jednom od prethodnih priloga, koji se okreće kako vjetar hoće.

U jednom starijem udžbeniku za engleske srednje škole nalazi se mudra izreka: "Razum i karakter još se uvijek mnogo traže, na burzi života tečaj im stalno raste." Zato i nama svima treba stalna kristalizacija duha.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s