Kako bi zanimljiv bio članak naslovljen "Katolici odlučili izaći na ulice" da se pojavi u dnevnom tisku ovih dana. Vjerojatno bi u našoj zemlji, naviknutoj na politikanstvo i kojekakve zazivače prosvjeda, malo tko asocirao da se radi o tijelovskoj procesiji.

Živimo u konkretnom prostoru i vremenu i uvjetovani smo onim u čemu živimo. No, s druge strane, mi kršćani znamo da na isti način i mi možemo svojim djelovanjem ob-likovati prostor i vrijeme u kojemu živimo. Jedan od načina oblikovanja konkretnosti u kojoj živimo je i aktivno bavljenje politi-kom. No, na sam spomen da bi se Crkva bavila politikom uznemiruju se duhovi. I u Crkvi i izvan nje.

Smije li se Crkva baviti politikom?

Floskula o tome kako se Crkva ne smije baviti politikom predugo i prečesto se spominje tako da već ima nekih koji su počeli vjerovati u tu laž. I kad površni ljudi žele klevetati Crkvu u Hrvatskoj obvezatno će spomenuti i činjenicu da se Crkva "previše miješa u politiku". Entuzijazam naglo splasne kad ih se zamoli da navedu konkretne primjere koji to potkrep-ljuju.

No, nama ionako nije nakana polemizirati s ljudima koji se nadahnjuju na površnom senzacionalizmu. Radije pokušajmo raščlaniti pojmove Crkva, politika i bavljenje politikom.

Crkva

Crkva se najčešće definira kao zajednica ljudi koji su pozvani darom vjere i koji sudjeluju u sakramentalnom životu. Crkva je svaki od nas krštenika. Crkva nisu samo biskupi, svećenici i redovništvo. Svi mi koji smo kršteni Crkva smo. Kada to znamo, shvaćamo koliko je komična i pogubna tvrdnja da se Crkva ne smije baviti politikom. To bi značilo da se devet desetina Hrvata ne smije baviti politikom. A to onda nije demokracija, nego diktatura manjine nad većinom. Nevjerojatno je da postoje ljudi koji se kao zalažu za ljudska prava, a oduzimaju Crkvi pravo sudjelovanja u političkom životu.

Politika

Politika se obično definira kao briga za opće dobro. Mi kršćani smo pozvani brinuti se za opće dobro. Pozvani smo založiti svoj život da u prostoru i vremenu u kojemu živimo nastane civilizacija ljubavi, pravde, solidarnosti i napretka.

Bez obzira na eventualna loša iskustva i sramotne primjere, politika je jedna od najplemenitijih aktivnosti kojom se čovjek može baviti.

Bavljenje politikom

U demokraciji razlikujemo politiku u užem smislu, odnosno profesionalno bavljenje politikom, i politiku u širem smislu. Politikom u užem smislu bave se pojedinci kojima je to profesija, a politikom u širem smislu je dužan baviti se svaki punoljetni stanovnik pojedine države. Ponajprije sudjelovanjem u izborima i referendumima te kroz djelovanje civilnoga društva i nevladinih organizacija.

Crkva ne samo da se smije baviti politikom, nego se Crkva mora baviti politikom. Poslanje Crkve je stvaranje boljega svijeta. A to je ujedno i zadaća politike.

Dakako da se vjerski službenici nikada neće baviti politikom u užem smislu. To im je uostalom i zabranjeno crkvenim zakonima.

Ali se Crkva, svi mi koji smo kršteni i koji u Krista vjerujemo, moramo baviti politikom stvarajući pravednije društvo i bolji svijet. Jer, ako kršćani odustanu od politike, onda će se politikom baviti oni koji se ne nadahnjuju na Kristovoj zapovijedi ljubavi, solidarnosti i dobrote ili joj se čak protive. A to će Hrvatsku odvesti u smjeru koji nije ispravan.