Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Krist je pobjednik, a zlo već osuđeno

Piše: Marijan Križić
 
Na putu prema istini

Istina o najvećoj tragediji hrvatskog naroda, koja se dogodila neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, iz nekadašnjih prigušenih razgovora, iz mnoštva malih izvora, prerasla je u snažnu rijeku, koja je natopila sveukupnu nacionalnu i društvenu svijest. Upravo prema Isusovim, često spominjanim riječima: "Istina će vas osloboditi!"

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, u mjesecima kad priroda buja životom, u kolonama smrti koje je naš narod, suobličen s Kristovom patnjom, nazvao Križni put, na najzvjerskiji način smaknuto je, po nekima, i nekoliko stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila. Koliko god se istina o tom stravičnom zločinu zabranjivala i koliko god je svaka "radoznalost" mogla značiti da dotični i sam bude pribrojen žrtvama, istina se nije mogla ušutkati. Više od tisuću petsto masovnih grobnica, krv s tih nepreglednih polja smrti balkanskog Pol Pota, slila se u rijeku koja zajedno s krvlju svih nevinih žrtava, od Abela prvomučenika do naših dana vapi, viče samom Stvoritelju i Darovatelju života.

Čovjeka koji je "prijatelj istine" – kako Isus, pred Pilatom, naziva one koji slušaju njegov glas, osim samoga zločina, najviše boli laž, izvrtanje istine. Zločinci se proglašavaju herojima, a žrtve zločincima. Nitko za partizanske zločine, kao uostalom niti za jedan zločin koje su počinili komunisti, nikada nije odgovarao, pa dosljedno tome ispada da zapravo nitko od njih nije ni kriv, ili se ta krivnja relativizira do neprepoznatljivosti. Stoga nije neobično da se unatoč svim komunističkim zločinima još uvijek blagonaklono gleda na to dijabolično zlo koje se u 20-om stoljeću obrušilo na ljudski rod. Štoviše, neki ga opravdavaju jer je, navodno, riječ o tako veličanstvenoj ideji, zbog koje su sva počinjena zla samo neuspjeli pokušaj uspostave "raja na zemlji".

Čovjeka, kojemu je istina na srcu, boli laž, boli to drsko, sotonsko "pljuvanje istini u oči". I tu se već nalazimo na pragu malodušnosti i beznađa. Ali onaj koji je "prijatelj istine" i koji sluša Isusov glas odgovor može naći u vjeri, koja nadilazi horizontalne dimenzije vremena i prostora u kojima tek "stalna na tom svijetu samo mijena jest" (Preradović). Onaj, čiji bismo glas trebali poslušati, nakon uskrsnuća svojim učenicima je rekao da se trebaju radovati zbog njegova odlaska jer će poslati Duha – Branitelja, koji će dokazati svijetu da je Isusovom žrtvom "osuđen knez ovoga svijeta" (Iv 16,11).

I sad kojeg li (još jednog!) evanđeoskog paradoksa! U dimenziji vječnosti nije osuđen Isus, nego je Isus osudio kneza tame. To je jedina prava istina. Istina, za čiju osvjedočenost i snagu, međutim, treba snažna i duboka vjera. Vjera, kakvu je imao blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Unatoč tome što se, po Titovu nalogu, našao na optuženičkoj klupi, Stepinac je zapravo sudio "Čovjeku grijeha - Sinu propasti, Protivniku koji 'sam sebe oholo uzdiže protiv svega' što ljudi nazivaju 'Bogom' ili drže za sveto, (...) pokazujući sebe kao da je 'Bog'" (usp. 2 Sol 2, 4). Nadahnut Duhom Svetim - Stepinac im je već prorekao propast jer su udarili na Kamen zaglavni - Krista: "Tko god padne na ovaj kamen, razbit će se, na koga on padne, satrt će ga." (Lk 20,18) Na te su se riječi državni tužitelj i njegovi razbjesnili. Istina je katkada kirurški zahvat bez anestezije i… boli.

Govoreći o Duhu Svetom, Branitelju i Tješitelju, kojega je obećao poslati nakon Uzašašća, Isus nam već otkriva obrise istinskoga novog poretka, koji je započeo Kristovom otkupiteljskom žrtvom na križu. Samo je Bog gospodar povijesti i samo on poznaje budućnost. Ali ono što nam je objavio znamo: Krist je pobjednik, a knez tame - osuđen. Na nama je samo pod čiju ćemo se zastavu svrstati. Tom prigodom, Isus učenicima (i nama) upućuje znakovite riječi: "Imao bih vam još mnogo reći, ali za sada ne možete nositi". (Iv 16,12) Uistinu živimo u vremenu velikih nedoumica, strahova, a nažalost ne nedostaje ni strahota. Koliko god svako novo poglavlje, novu stranicu života, koje se pred ljudima otvara(la) zalijevali nadama da se zla kakva smo prošli više neće ponoviti, povijest nas najčešće demantira. Isus je i o tome govorio i nudio istinsku radost i nadu, uspoređujući je s radošću žene koja nakon poroda zaboravlja svu muku i raduje se "što je rodila čovjeka na svijet".

Zapravo, sve ovo promišljanje i ide za tim da se radujemo jer je Krist istinski pobjednik.

Kristovom pobjedom pobjeđuje i čovjek i istina o njemu. Svaka laž bit će odbačena i osuđena. A svaka suza obrisana i patnja zaboravljena. "U taj dan nećete me ništa više pitati" (Iv 16, 23), poručuje nam Isus. Sve će biti onako kako treba biti i sve će biti jasno.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s