Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Glasnikov glasnik

Piše: Ivan Bradarić
 
Nije sreća para puna vreća

Bog ima svoje glasnike, anđele, proroke, kao i sva druga stvorenja koja pronose njegovu slavu i svjedoče o njemu. Isus također šalje apostole, svoje poslanike, kao one koji će pronositi glas o Kraljevstvu nebeskom. Zatim, svi oni koji su povjerovali Evanđelju i sami postaju svjedoci i glasnici Radosne vijesti.

Taj su zadatak napose dobro ispunili sveci. Svetoga su Franju jednom prigodom na putu presreli razbojnici i upitali ga tko je, a sveti čovjek im odgovori: "Ja sam glasnik Velikoga Kralja". Nakon što su ga dobro natukli, bacili su ga u snijeg. Uvjeren sam da je sv. Franjo dobro poznavao Evanđelje, kako je sudbina Isusovog učenika i ta da će od svijeta biti neshvaćen i odbačen, pa čak i prognan. No, nije svaka misija u životu ovoga sveca imala tako grubi ishod. Pamtimo njegove propovijedi kada su ga ljudi oduševljeno slušali, do te mjere da su i sami poželjeli živjeti njegovim stilom života. Čitamo također da je njegov propovjednički zanos bio takav da je pjevao pticama i sa pticama, o divnom, svemogućem i dobrom Bogu. Franjo je shvatio da stvorenje treba biti glas svoga Stvoritelja.

Jedan od njegovih najizvrsnijih učenika, koji je znanje i golemu teološku naobrazbu protkao ovom (kasnije će se prozvati franjevačkom) jednostavnošću i pobožnošću je i sv. Antun Padovanski. On je do te mjere nastojao biti glas obespravljenih, potlačenih i poniženih, da se na poseban način zbližio sa sirotinjom. Postao je korektor savjesti ondašnjih, napose padovanskih, lihvara, da ga je jednostavni puk prepoznao kao svoga odvjetnika, onoga koji se za njih zauzima. Kroz njega je odjekivala utješna Isusova riječ "Blago vama", ali i ona koju izbjegavamo izreći: "Jao vama". Zacijelo je nebrojeno puta ponovio i: "Ni ja te ne osuđujem, idi i ne griješi". Njegove su riječi Evanđelja koje je naviještao nalazile plodno tlo u razgaljenim srcima slušatelja. Uistinu je postao pravi glasnik velikoga Kralja.

Hvala dobrom Bogu da ima nebrojeno puno ovakvih svjedoka u dvotisućljetnoj povijesti Crkve. I mi Hrvati imamo svoje glasnike. Prvi kanonizirani hrvatski svetac, franjevac, Nikola Tavilić, kao i kanonik, sv. Marko Križevčanin, bili su glas mučenika. Sv. Leopold je bio glas milosrđa. Nemoguće je ne spomenuti bl. kardinala Stepinca, koji je bio glas kada su svi glasovi ušutjeli – glas koji viče u pustinji strahota bezočnoga gaženja ljudskog dostojanstva.
Nije, međutim, svaki glas pozvan vikati, ali je svaki pozvan biti glas. Poneki glas bude riječ – utješna i blaga riječ u pravome trenutku. Poneki je glas pjesma koja slavi. Ima glasova koji mole i onih koji uzdižu hvale Bogu. Ima nijemih glasova, koji slaganjem slova postaju riječ, a riječi rečenice, kakav je i ovaj naš Glasnik sv. Antuna Padovanskoga. Poneki su pozvani biti glas, drugi su pozvani biti glasnici, a poneki glasnogovornici. Svi smo pak, svatko na svoj način, pozvani biti Glasnikovi glasnici, ili kako reče sv. Franjo: glasnici velikoga Kralja.

Ima li među današnjim vjernicima dovoljno snage da i sami budu glasnici ili ostajemo pri tome da primjere svetaca promatramo poput likova iz bajki: ushićeno čitamo pobudne primjere te se divimo nevjerojatnom herojstvu. Teško je i Bogu s nama takvima, jer se njegovim uslugama koristimo samo kao estetskim dodatkom naše navodne duhovnosti, umjesto da nas to mijenja, čini boljima, pretvara u nove glasnike. Potreban je i danas glas poput sv. Antuna koji će stati na stranu ugroženih.

U ovo vrijeme tzv. recesije mnogi ostaju bez posla i traže kruha. Ne traže kruha zabadava, jer takva se hrana brzo ogadi onome koji je prima, jer često ponižava dostojanstvo osobe. To bijedno jelo već se ogadilo dušama našim – mrmljaju Izraelci na Mojsija. Čovjek želi vlastitim sredstvima steći potrebno za život. Opravdana su traženja i iščekivanja ovoga našeg naroda, ali i cijeloga svijeta koji čezne za svojim životnim prostorom, za kutkom vlastite sreće. Ali, nije sreća para puna vreća – pjeva jedan popularni pjevač. Zato parafraziram definiciju recesije. To je usporavanje ili zanemarivanje naših duhovnih resursa, koju prati neaktivni vjerski život i nizak stupanj iskorištenosti milosti kroz molitvu i sakramenate. Taj nesrazmjer onoga što primamo i onoga što dajemo, ne samo da nas dovodi do recesije, nego još češće i do depresije – kako u ekonomskom, tako i u duhovnome smislu.

Suosjećam sa svima onima koji su ostali bez posla i molim Boga da ga što prije nađu te zajedno sa svim obespravljenima i onima koji čekaju da se i za njih čuje poneki glas, molim sv. Antuna, izvrsnog Božjeg glasnika. Sv. Antune, uzoru velike svetosti, pomozi mi da živim pravim kršćanskim životom, vjeran milosti i obećanjima svoga krštenja. Ti dobro znaš kolike me poteškoće i pogibli okružuju. Jačaj me da ih požrtvovno svladavam i da uvijek spremno svjedočim svoju vjeru. Isprosi mi da Boga ljubim iznad svega i da trajno prihvaćam njegovu svetu volju – i onda kada to od mene zahtijeva žrtvu i odricanje.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s