Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Pravnik odgovara
 
Konzumiranje braka

Odgovara: dr. fra Smiljan Dragan Kožul
 

Dragi fra Smiljane, čitam u Veritasu redovito vaše odgovore na pitanja čitatelja. Vidim da su najčešće iz područja obitelji i braka. Baš takvo bih i ja imala. Ne bih ulazila u detalje, nego samo načelno. Dakle, molila bih vas ako možete samo pojasniti što to znači "konzumirani brak"? Znam da to ispada pomalo škakljivo, ali valja i o tome progovoriti. Imam kolegicu koja je vjenčana preko godinu dana ali s mužem još nije imala odnose. Naravno, niti prije braka. Molim vas, recite mi, postoji li neka granica kada brak mora biti konzumiran? Što učiniti ako brak nakon mjesec dana ili godinu dana nije konzumiran? N. N.

Poštovana N. N.
Kada je riječ o sakramentu ženidbe, odnosno o braku, onda se u kršćanskoj teologiji i pravu brak promatra na više načina. Ako ga se promatra u vrijeme kada se sklapa, onda se kaže da je to "brak u nastajanju". U tom smislu se govori o pripremi za brak, o tečaju za brak i o skla-panju braka pred predstavnikom Crkve i dva svjedoka.

Brak se sklapa privolom mladenaca, u kojoj si oni u po-svemašnjoj slobodi obećavaju uzajamnu ljubav i pošti-vanje za svega svoga života, te da će s ljubavlju primiti od Boga djecu i odgajati je po zakonu Krista i Crkve. Kada mladenci to izreknu pred svećenikom i svjedocima, oni su si uzajamno podijelili sveti sakrament ženidbe - braka. Nakon toga čina govori se o sklopljenom braku (latinski: matrimonium ratum).

Sklopivši brak, supruzi započinju zajedništvo bračnoga života, što se naziva "brak u trajanju" u kojem ih Bog poziva da se "Plode i množe, da napune zemlju i sebi je podlože". Da bi to mogli ostvariti, oni trebaju: "… ostaviti oca i majku i prionuti jedno uz drugo, i biti njih dvoje jedno tijelo" (Post 1, 28; 2, 24). U vremenu trajanja braka bračni partneri izvršavaju gore spomenute Božje zapovijedi.

Prvi bračni čin po kojemu muž i žena postaju "jedno tijelo" naziva se hrvatskim jezikom "izvršenje braka", ili latinskim "consumatio matrimonii". Od tih latinskih riječi, došao je i u hrvatskom jeziku izraz "konzumiranje braka". Prema tome, "konzumiranje braka" je prvi čin u kojemu muž i žena, nakon crkvenog vjenčanja, ostvare, po spolnim organima, ono što Sveto pismo naziva "jedno tijelo". Evo kako kanon 1061., § 1. opisuje konzumiranje braka: "Ženidba se smatra izvršenom ako su ženidbeni drugovi međusobno na ljudski način izvršili bračni čin po sebi prikladan za rađanje djece, prema kojemu je po svojoj naravi usmjerena ženidba i kojim ženidbeni drugovi postaju jedno tijelo".

Nadam se da sam protumačio što je konzumiranje braka.
A sada ću pokušati odgovoriti na Vaše pitanje: "Molim vas, recite mi, postoji li neka granica kada brak mora biti konzumiran?"

Poštovana gospođo, jasno je da ne postoji takva granica. Dapače, Crkva u kanonu 1061., § 2. tvrdi: "Ako su ženidbeni drugovi, pošto je sklopljena ženidba, zajedno stanovali, pretpostavlja se da je ženidba izvršena, dok se ne dokaže protivno". Dovoljno je da su jedan dan zajedno stanovali da se pretpostavi da su brak izvršili. Nažalost, nije rijedak slučaj da bračni partneri ne uspijevaju konzumirati brak. Ima više razloga o kojima ću reći nekoliko riječi. Kao prvi razlog spominjem nemoć za spolni čin, ili kod muške osobe ili kod ženske osobe (vaginizam). Ta nemoć može biti apsolutna, ako netko nije u stanju imati spolni čin s bilo kojom osobom drugog spola, a relativna je ako se nemoć tiče jedne konkretne osobe. Budući da nemoć za spolni čin mogu prouzročiti razne bolesti, psihički problemi i poremećaji, te velika iscrpljenost, osoba će potražiti liječničku pomoć. Ako ta nemoć postane trajna, onda to predstavlja zapreku za pravovaljano vjenčanje (usporedi kanon 1084., § 1.)

Jedan od najčešćih razloga za "nekonzumiranja braka" predstavlja homoseksualnost, muška, odnosno ženska, koja se naziva "lezbijstvo". Naime poznato je da ima muškaraca i žena koji nisu u stanju imati takozvani heteroseksualni (muško-žensko) spolni odnos, nego isključivo istospolni (homoseksualni) odnos. Često se takve osobe nadaju da će biti u stanju živjeti normalnim bračnim životom, pa se ožene, odnosno udaju, da bi se kasnije uvjerile da nisu u stanju. Ponekad se
takve osobe ožene, to čine uglavnom muškarci, da bi prikrili svoju homoseksualnost. Žene su im kuharice, domaćice, sluškinje koje obavljaju sve ostale ženske poslove, no ne i supruge.

Postoje i drugi razlozi zbog kojih muškarci, odnosno žene, nisu sposobni za spolni čin. Mislim da nije potrebno o njima govoriti.

A sada odgovor na Vaše drugo pitanje: "Što učiniti ako brak nakon mjesec dana ili godinu dana nije konzumiran?"

Budući da je Crkva od najranijih vremena smatrala da je za nerazrješivost ženidbe potrebno ne samo sklapanje ženidbe privolom, nego i izvršenje braka, to jest konzumiranje braka, ona je u slučajevima gdje je dokazano da brak nije izvršen, podjeljivala oprost i dozvolu za novo crkveno vjenčanje onoj stranci koja nema poteškoća s intimnim bračnim životom. U kanonu 1142. Crkveni Zakonik donosi odredbu prema kojoj "neizvršenu ženidbu između krštenih ili između krštene stranke i nekrštene stranke može, zbog opravdanog razloga razriješiti rimski prvosvećenik na molbu obiju stranaka ili samo jedne od njih, makar druga stranka bila protivna".

Crkva je u svom zakonodavstvu donijela i odredbe kako se treba obaviti "Postupak za oprost od tvrde (sklopljene) a ne izvršene ženidbe" u Sedmoj knjizi zakona o postupcima, u poglavlju III., koje počinje kanonom 1697., a završava kanonom 1706. Riječ je o takozvanom "administrativnom postupku" za rješavanje neizvršenih brakova. Znači, ako netko sklopi brak i unatoč svim pokušajima ne uspije "izvršiti brak", takva osoba može zatražiti milost oprosta od sklopljene a neizvršene ženidbe. Oprost može dati isključivo Sveti Otac, no molba za dobivanje oprosta predaje se dijecezanskom biskupu moliteljeva prebivališta ili boravišta, koji mora odrediti pokretanje postupka, ako je uvjeren u utemeljenost molbe. Postupak nije sudske, nego administrativne naravi. Kada se prikupe svi dokumenti, biskup napiše svoje mišljenje o "neizvršenosti braka" i dokumentaciju šalje na Kongregaciju za Sakramente u Vatikan. Na Kongregaciji postoje stručne komisije koje studiraju pojedini slučaj i ako su uvjerene da je dokazano kako brak doista nije konzumiran, predlažu Svetom Ocu da dadne milost oprosta od sklopljene a neizvršene ženidbe.

Bio sam dvanaest godina član komisije koja je rješavala slučajeve koji su dolazili na Kongregaciju iz Hrvatske, Slovenije i Poljske, te iz zemalja u kojima se govori njemački jezik. Na Kongregaciju za Sakramente u Vatikan stigne godišnje oko tisuću i osam stotina slučajeva.

Evo, poštovana gospođo, potrudio sam se da Vam dadnem iscrpan odgovor, jer sam uvjeren da ovaj odgovor može koristiti slučajevima "neizvršenih ženidbi", kojih i kod nas ima.

Budući da vjernici uglavnom ne znaju da mogu dobiti milost oprosta od Svetoga Oca i ponovno se crkveno vjenčati, oni ne pokreću postupak.

Bit ću sretan ako netko pročitavši moj odgovor pokrene postupak za rješenje svoga "nekonzumiranog braka".

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s