"Tko voli med, neka se ne boji pčela." - Narodna poslovica

Neki dan na Hrvatskom radiju vodila se žučna rasprava o najnovijim mjerama koje uvodi Hrvatska vlada kako bi bar ublažila posljedice katastrofalne recesije. Neki mladi stručnjak ekonomist iznoseći svoju kritiku, istaknuo je, čini se ispravno, da ni najnovije Vladine mjere štednje neće mnogo pridonijeti ublažavanju krize. Treba potaknuti proizvodnju, zaključio je stručnjak. Drugim riječima, treba i te kako štedjeti, ali uz to valja i još više raditi. To vam je kao da usporedite pasiv s aktivom. Nema lijepa govora bez služenja objema gramatičkim oblicima. Aktiv i pasiv idu pod ruku.

Ova danas neminovna tema u svim javnim razgovorima trebala bi potaknuti i naše duhovno razmišljanje na ovoj relaciji. Jer i Evanđelje, bar u Isusovim prispodobama, rado rabi ove slike iz Židovima bliskih zanimanja. Ta sposobnost štedljiva i radišna odnošenja prema materijalnim dobrima dokazana je i u Isusovo vrijeme. Zato je ona famozna prispodoba o talentima koje ne smijemo zakopati već njima zarađivati lako mogla sjesti na srca tadašnjih slušatelja, kojima je Učitelj njima bliskim slikama ocrtao duhovnu dimenziju sličnog odnosa u njegovu Kraljevstvu.

* * *

Da krenemo najprije od naličja. To je i danas sve raširenija pojava zaduživanja. Dobro, kada to krene s mjesta koje se može nadzirati, kao što su banke i štedionice, možda je prihvatljivo, čak ponekad i preporučljivo. Teško je danas živjeti bez kredita. Ali, kad se to čini na krivom mjestu (igračnice na sreću) ili kod sumnjivih posrednika (nekoć su to bili lihvari a danas su to bezdušni kamatari: o sveti Antune, zagrmi opet protiv njih!), tada brzo dođe do velikih nevolja. I bolnih otriježnjenja (ponekad s katastrofalnim svršetkom). Teško je vraćati. Tko se nauči pozajmljivati, neka bude spreman postupno izgubiti slobodu. "Dug rađa strašan pomladak. Iz njega izvire: laž, podlost, propadanje, osjećaj samostalnosti, pretvaranje. Dug urezuje na otvoreno čelo rane nabore. Dug iskrivljuje srce i poštenog čovjeka." (Engleski pisac i novinar Ernest Justin Jarrold)

Tko se zadužuje, u stanovitoj mjeri prodaje svoju slobodu, postaje ovisnik. Ako ne vrati u određenom roku, koliko taj čovjek drhti da ne susretne vjerovnika? Zato mnogi preporučuju da je bolje gladan ići spavati nego s dugom ustati, kao što potvrđuje i zgodna poslovica: "Prazna vreća ne može uspravno stajati; na leđima duga jaši pretvaranje."

Za nekoga staroga perzijskog mudraca kažu da mu je pristupio mladi derviš, koji ga - uznemiren od mnogih da im u nevolji pomogne - upita: "Što da učinim? Ljudi me strašno uznemiruju svojim posjetima. Oduzimaju mi moje najdragocjenije trenutke." Mudrac mu odgovori: "Siromasima daj nešto u zajam, od bogatijih zamoli pozajmicu. Vidjet ćeš, prvi ti nikada više neće doći." To je najefikasnije sredstvo da se udalje "prijatelji".

Štednja nije sama sebi svrhom. Pomaže štediši, ali omogućuje činiti dobro. A činiti dobro takvo je duševno raspoloženje koje nitko ne bi smio propustiti. Štedljivi siromah zbog toga možda može i više dobra činiti od bogatog čovjeka, koji uz svoj imetak uvijek vuče i velike zahtjeve.

Nekoga bogatog čovjeka, koji se podigao iz najvećeg siromaštva, kakvih u kapitalističkom okružju zna biti i danas, upitaju kako je došao do tolikog imetka. "Moj mi je otac dobro urezao u srce i utuvio u glavu da se ne igram prije nego svršim posao i da ne izdajem novac dok ga nisam zaslužio." A neki drugi vrlo bogati čovjek, koji je počeo kao običan siromašni radnik da bi završio kao uspješni industrijalac, na smrtnoj je postelji s prilično gorčine priznao: "Četrdeset sam godina neumorno radio poput nekog roba da sakupim imetak. Ostali sam dio života upotrijebio da kao neki detektiv brižno čuvam taj imetak. A što sam za sve to primio? Hranu, stan i odijelo." Slično je, mnogo ranije, ustvrdio veliki crkveni učitelj i svetac Bernard iz Clairveauxa: "Uz muku sabiremo imetak, uz brigu ga čuvamo, uz žalost ga gubimo." Štednja dakle ne jamči sreću. To je prvi poučak ove priče.

* * *

Ne postavljaju uzalud - već iz najstarijih vremena - pčelu kao primjer radinosti. Zadivljujuća je njezina neumorna izdržljivost kojom cijeli Božji dan leti od cvijeta do cvijeta i prikuplja med. Rado se mladim učenicima i studentima ova radilica stavlja kao primjer i uzor marljivosti. A kao protuprimjer navodi se slavni pčelin rođak i srodnik – bumbar. I on zuji kao pčela, često još i glasnije, valjda da dokaže kako i on nešto radi. I bumbar leti od cvijeta do cvijeta, a katkada ga vidiš i na stijeni kako sjedi ozbiljno kao da će iz kamena isisati med, ali nakon uzaludnog i bezglavog vrludanja, vraća se neobavljena posla.

Pitali su jednom grčkog mudraca Kleonta: "Reci nam, učitelju, tko je najbogatiji?" Bez mnogo ustručavanja, Kleant odgovori: "Onaj tko je najmanje zadovoljan". Htio je time reći da se zadovoljstvo ne sastoji u bogatom posjedovanju već u sužavanju želja i prohtjeva. Takav čovjek postaje neovisan, slobodan. A moderna civilizacija je baš nasuprot veliki majstor u tome da danomice pobuđuje u čovjeku nove prohtjeve i nestvarne želje. Tko je manjih prohtjeva, to je već za njega posebno vrelo prihoda. Već je stari rimski mislilac Seneka to mudro zapisao i to je mnogima postala životna maksima: "Summae opes inopia cupiditatum", što bi se moglo hrvatski prereći i u srce zapisati: "Najveće je bogatstvo ne imati velikih želja."

Danski pisac Henrik Ibsen u drami "Peer Gyunt" izriče zorno stanje čovjeka koji poput bumbara potrati život. Oko njega se prijekorno roje u životu izgubljeni časovi i propali talenti: "Mi smo misli" - govore mu – "koje si morao misliti, mi smo pjesme koje si trebao ispjevati, mi smo suze, koje si morao isplakati, mi smo djela koja si morao izvesti."

Svjestan mogućnosti takva neuspjeha, neki uspješni trgovac dao je potkraj života uklesati u svoj budući nadgrobni spomenik ove poruke:

"Ne zaboravi nikada da je rad jedan od glavnih zadataka tvojega života.
Vrijeme je novac.
Nijednu minutu ne potrati uzalud, o svakoj vodi računa.
Bližnjima čini sve ono što tražiš da tebi oni čine.
Što misliš danas učiniti, ne odgađaj za sutra.
Ne želi što drugome pripada.
I najmanjoj sitnici pridaj uvijek važnost.
Ne izdaj unaprijed što još nisi stekao.
Strogi red neka vlada u svakome tvom činu.
Nastoj da za svog života učiniš što više dobra.
Ne uskraćuj sebi što je potrebno za život.
Uza sve to živi jednostavno i štedljivo.
Do posljednjeg časa svog života marljivo radi."

"Tko voli med, neka se ne boji pčela", kaže jedna zgodna poslovica. Tko hoće do uspjeha, neka marljivo prione uz posao. Uz mudru štednju i marljivu radišnost lako je otključati bravu uspjeha. A unutarnje zadovoljstvo najveća je nagrada.