Mons. dr. Kiro Stojanov rođen je u mjestu Radovo u Makedoniji 9. travnja 1959. Rimokatolički je biskup skopski i apostolski egzarh za katolike bizantskog obreda u Makedoniji. Za svećenika je za-ređen 6. travnja 1986. godine, a za bis-kupa 1. svibnja 1999. godine. 4. siječnja iste godine imenovan je pomoćnim bisku-pom skopskim. Skopskim biskupom–ordi-narijem i apostolskim egzarhom za kato-like bizantskog obreda imenovan je 20. srpnja 2005., a svečano je ustoličen 6. studenog u skopskoj katedrali Presvetog Srca Isusova, a 8. studenoga u Strumičkoj katedrali Uspenja Presvete Bogorodice. Mons. Stojanov je uopće prvi skopski biskup makedonske nacionalnosti, a također i u Apostolskom egzarhatu nakon pune 104 godine. Skopska biskupija je sufraganska biskupija "ad instar" Vrhbosanske metropolije.

Preuzvišeni oče biskupe, nakon napornoga puta do Skoplja, potvrđuje se onaj osjećaj kako nam je sada sve nekako daleko, pa i ova bliska nam Crkva u Makedoniji i vjernici koji imaju dosta zajedničkoga sa Crkvom u Hrvata.

Sama biskupija Skoplje je kao sufraganija povezana sa Sarajevom, a sa druge strane istočni dio je bio povezan sa Križevcima i metropolijom Zagrebačkom, tako da su naši vjernici uvijek ostali bliski s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj. Katoličanstvo je odnos koji nas zbližava.

Možete li nam ukratko statistički prikazati stanje svoje biskupije.

Katolička crkva u Makedoniji je podijeljena u dvije crkvene pokrajine: Skopsku biskupiju i Apostolski egzarhat. Skopska biskupija ima tri župe i više katoličkih centara. Apostolski egzarhat ima 7 župa, tri filijale.

Katolička crkva u Makedoniji je manjina i mala je, ali vrlo živa i kompaktna zajednica. Na 2,1 milijuna stanovnika, mi predstavljamo jedva jedan posto ili samo 20.000 vjernika, od kojih su 15.000 katolici istočnog obreda, a 5.000 katolici zapadnog obreda.

Ovdje trenutno djeluje 13 svećenika istočnog obreda i 5 svećenika zapadnoga obreda. Od redovnika imamo isusovce i lazariste. Od redovnica u Makedoniji djeluju euharistinke, milosrdnice i misionarke ljubavi.

Možemo reći da smo Bogu zahvalni za relativno velik broj svećeničkih zvanja. Devet bogoslova se nalazi na studijima. Ove godine, nadam se da će još dva kandidata, koji su završili maturu, produžiti bogoslovske studije, a imamo također i jednoga sjemeništarca. Četvorica studenata, koji su završili bogosloviju, trenutno su na pastoralnoj praksi.

Povijest Makedonske crkve je daleko starija.

Valja spomenuti kako je Skopska biskupija drevno katoličko sjedište biskupa i nadbiskupa te kako je skopski biskup sudjelovao već 325. gidine na prvom Ekumenskon koncilu u Niceji. Prvih sedam stoljeća kršćanstva ova Crkva je u cjelovitom jedinstvu s Rimom. Tek nakon toga u Makedoniji počinje podjela obreda pod pritiskom bizantskih imperatora, ali je Crkva u Makedoniji dugo zadržala jedinstvo s Petrovim nasljednikom u Rimu, osim povremenih prekida koji su bili političke, a ne crkvene naravi. Ovo jedinstvo s Rimom je bilo prekinuto 1767. godine, ukinućem Ohridske arhiepiskopije, političkom odlukom tadašnjeg Otomanskog imperija. Ovu bi temu povjesničari trebali bolje proučiti i o tome izreći jasniju povijesnu istinu i koji su zapravo bili razlozi ovoga raskida.

Kada je uspostavljen apostolski egzarhat u Makedoniji?

Makedonska unija, poznata pod imenom Kukuška unija, ostvarena je 1859. godine u Kukušu. Godine 1883. uspostavljen je Apostolski vikarijat sa sjedištem u Solunu, koji je kao takav postojao sve do 1923. godine, kada smo bili pripojeni Križevačkoj eparhiji. Godine 2001. blagopokojni Papa Ivan Pavao II. za vjernike katolike bizantskog obreda u Makedoniji je uspostavio Apostolski egzarhat sa sjedištem u Strumici, a crkvu Uspenja Presvete Bogorodice je uzdigao u katedralu. Za prvog apostolskog egzarha bio je imenovan, sada već pokojni, tadašnji skopski biskup Mons. dr. Joakim Herbut.

Gdje su najviše koncentrirani katolički vjernici u Makedoniji?

Vjernici Skopske biskupije su najviše koncentrirani u Skoplju, gdje je i naša najveća župa. Zatim slijedi Bitola, pa Ohrid. Osjeća se veliko buđenje u Štipu, Prilepu i Velesu. Sada, za velikih blagdana i za drugih važnijih proslava, ljudi autobusima dolaze u Skoplje.

Vjernici Apostolskog egzarhata su najviše koncentrirani u Strumici i strumičkoj regiji, odnosno u Radovu, Novoj Maali, Petralinci, Sekirniku, Čanakliji, Saraju, kao i u Gevgeliji i gevgelijskom regionu: Bogdanci, Stojakovo, Moin...

Što je dovelo do toga buđenja vjernika u sredinama koje ste spomenuli?

Naravno, ima više tih faktora, ali ja bih iz-dvojio, kao prvo, raspad prijašnjeg, od-nosno komunističkog sustava, a kao dru-go, zabranu gradnje jedne naše crkve od većinske kršćanske zajednice ovdje u Makedoniji, što je dovelo do toga da se naši vjernici osvijeste i postanu više svjesniji tko su oni. Tako su, kada je crkva ipak bila sagrađena i kada je bio blago-slov crkve, došli vjernici sa svih strana dati podršku biskupu radi toga što je ustrajao da se crkva sagradi. Tako, Bog ima svojih planova. Poteškoće i iskušenja koje smo doživjeli sada su urodili plodom. Prije ne-koliko godina imali smo crkve samo u Skoplju, Bitoli, Ohridu i Velesu, a sada smo na pragu otvaranja novih katoličkih centara u Prilepu, Štipu, Kumanovu, i u Gostivaru pomalo ide, a već se javljaju i iz drugih mjesta. Crkvu u Bistrencima smo obnovili, točnije, to su sami vjernici uredili: netko je napravio oltar, drugi je napravio klupe, jedan je uredio križni put. To nam daje ohrabrenje i čini nas uistinu sretnima.

Kakav odnos imate s državnim vlastima i na polju ekumenizma?

Što se vlasti tiče, mogu biti zadovoljan. Nama je Vlada izišla u susret u mnogim stvarima. Lagano se vide rezultati. Mi smo mlada Crkva i nedostaju nam iskustva i kontakti s Katoličkom crkvom vani. Osobito ovdje mislim na naše pastoralno djelovanje. Opet, moramo biti iskreni i realni i vidjeti gdje živimo. Cilj nam je da budemo voditelji ekumenskoga dijaloga i osjećamo da nam je to poslanje u ovom dijelu u kojemu živimo.

Vjernici osjećaju i shvaćaju razlike tako da mogu biti sretan što ekumenizam najbolje živi upravo među vjernicima, a to bih želio da se dogodi još više i među hijerarhijom.

Želite reći da su vjernici otvoreniji povezivanju unatoč razlikama?

Vjernici su sretni kada se svećenici sastaju sa drugim kršćanima.

Imate li ideju kakvu sliku Katolička crkva ostavlja u društvu u Makedoniji?

Katolička crkva u Makedoniji i pored toga što je malobrojna nastoji uvijek biti na pomoći bližnjemu bez razlike na crkvenu ili religijsku pripadnost ili stalež. Ja mislim da Katolička crkva uživa veliko poštovanje, a to je zato što se Crkva kao takva ne nameće nego nastoji sa svima uspostavljati dijalog i izići ususret svima, bez razlike tko su.

Ove godine obilježava se 100. obljetnica od rođenja bl. Majke Tereze, koja je rođena Skopljanka. Da li za tu prigodu pripremate neki poseban program?

Da, 26. kolovoza ove godine navršava se 100 godina od rođenja Agnese Gonxha Bojaxhiu, koju danas cijeli svijet poznaje pod imenom Majka Tereza.

Moram reći da smo počašćeni što je sama Država preuzela inicijativu i podigla ovaj događaj na državnu razinu. Već je ranije formiran Odbor za pripremu proslave, kojega je voditelj predsjednik Sobranja Makedonije. Oni su svakako uzeli u obzir naše želje, prijedloge i prioritete.

U čast bl. Majke Tereze, uoči njezina rođendana, priređuje se svečana akademija, koju priprema Ministarstvo kulture. Na sam dan je svečana sjednica u Parlamentu Republike Makedonije, a nakon toga slijedi dodjela nagrada "Majka Tereza". U 18.00 sati je pontifikalna svečana misa u skopskoj katedrali Srca Isusova.

Svetu misu ćete vi predslaviti?

To još nije posve dorečeno. Očekujemo da će stići poseban izaslanik Svetoga Oca. Također, vjerujem da će doći i biskupi naše konferencije, ali i biskupi iz okruženja.

Da li će proslava s ovim svečanostima i završiti?

Mi i na sam blagdan Majke Tereze, 5. rujna, slavimo svetu misu. Poznato vam je da je Država izgradila spomen-kuću bl. Majke Tereze na mjestu gdje je prije razornoga potresa 1963. bila katolička katedrala. U toj spomen-kući nalazi se i lijepa kapelica, ali ipak premala da bi za tu prigodu primila sve vjernike koji će taj dan doći sigurno u velikome broju. Moguće je da će biti i procesija od katedrale do spomen-kuće s relikvijama blaženice. Za blagdan ćemo se pripremiti i trodnevnicom i sigurno će biti organiziran i jedan koncert u katedrali. Želim spomenuti da su prije dvije godine u našoj katedrali postavljene prve orgulje u Makedoniji. U tome nam je puno pomogla Vlada Republike Makedonije i Vlada Republike Hrvatske, uz ostale dobrotvore.

Pregledali smo detaljno spomen-kuću Majke Tereze i uvjerili se kako Vlada nije štedjela i da je uložila golem trud koji se isplatio, jer dom se doima doista zadivljujuće. Čini se da je i Državi u interesu da ova blaženica pronese ime Makedonije po cijelome svijetu.

Nama kao Crkvi je isto tako stalo da se zna da je bl. Majka Tereza rođena ovdje u Skoplju. Ona se žrtvovala izvan Skoplja i prihvaćena je od svih pa je to svima nama na radost i ponos, ne samo vjernicima, nego svim stanovnicima Makedonije.

Čini se da je u ovom, pomalo konfliktnom ambijentu, s toliko različitosti, upravo Majka Tereza osoba koja sve to zbližava i pomiruje.

U pravu ste! Baš u ovome Odboru za proslavu sve se govori jednoglasno. Svi smo ujedinjeni oko Majke Tereze, ili ona nas povezuje. Bio sam zadivljen činjenicom da su pripadnici drugih vjerskih zajednica i političari predlagali one stvari koje smo mi katolici mogli samo poželjeti.

Zaštitnik biskupije je Srce Isusovo. Stara katedrala je porušena u potresu, a u novoj se i danas nalazi kip Srca Isusova pred kojim se molila bl. Majka Tereza kao mlada djevojka.

To je centar ljubavi, koja izlazi od Isusa prema svima, pa upravo to i mi osjećamo kao zadatak u ovom ambijentu u kojemu živimo: da sijemo ljubav prema svima. Iz kuće u kojoj je živjela Majka Tereza vidjela se katedrala. Ona je svakodnevno dolazila na svetu misu i molila pred kipom Srca Isusova. Tu je sigurno rođeno nje-zino zvanje i poslanje misionarke, kao i ono njezino geslo: "Žedan sam". U to vrijeme su bili isusovci u katedrali, ali u svome pismu će spomenuti biskupa Gni-dovca, koji ju je blagoslovio kada je odla-zila iz Skoplja. Svakako, odlazila je Majka Tereza i u svetište Majke Božje Letničke, jer je to tada bila sve jedna biskupija.

Preuzvišeni oče biskupe, hvala vam za gostoprimstvo i lijepe riječi koje ste uputili čitateljima našega časopisa.

Zahvaljujem i pozdravljam čitatelje Veritasa i Katoličku crkvu u Hrvata. Geografski smo daleko, ali u Kristu Isusu blizu. I pored toga što nas ovdje ima malo na broju, to nam ne uskraćuje pravo da u njegovo ime budemo veliki, poput Blaženog Alojzija Stepinca i Blažene Majke Tereze.