Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
Znanje i životno zvanje
 
Hvala ti, Nevene!

Piše: Sanja Doležal
 

Završila je školska godina. Preživjeli smo posljednjih tjedana testove, ispitivanja, stres zbog ocjena. Neki su i posljednjih dana lipnja jedva spavali, spremali su se za upise u srednje škole, a oni stariji za upise na fakultet. Nije lako tim mladima, svake je godine konkurencija sve veća, pritisak sve jači, jer ako ne startaš dobro u životu, sigurno ti se ne smiješi svijetla budućnost.

A kome se danas uopće smiješi svijetla budućnost? Kako bi djeca od četrnaest ili petanest godina mogla odlučiti čime će jednoga dana hraniti svoju obitelj? Pa i ovi tek malo stariji, na pragu punoljetnosti, prisiljeni su donijeti odluke koje će im odrediti život. To je tema o kojoj već godinama razmišljam i nikako da shvatim u čemu je problem.

Zašto se djecu ne uči kako se nositi sa brzim i radikalnim promjenama životnog okruženja i okolnosti oko nas? Zašto ih ne učimo kako biti ljudi i u svakom čovjeku koga sretnu vidjeti prijatelja i suigrača u igri života? Kako biti čovjek i nositi se sa svim izazovima modernog društva?

Nije danas mladima lako. S jedne strane pritisak je da budu uspješni, bolji od drugih, ne bi li im automatski i život postao proporcionalno bolji. Ali, je li baš tako kako nam govore? Poznajem mnogo obrazovanih ljudi, uspješnih u poslu koji obavljaju, s dobrim plaćama koje čak i u krizi ostavljaju dovoljno za lagodan život. Ali mnogi od njih žive u samoći ili razorenim brakovima; djecu ne poznaju, antidepresivi su im redovit prilog doručku. Jedna je moja prijateljica čak otvoreno izjavila kako bez antidepresiva ne izlazi iz stana. S druge strane, imam i prijatelje koji nemaju auto, jer pokvario se, a novaca za popravak nema. Ne izlaze često van, po restoranima i kafićima, ali super se zabavljaju igrajući s djecom "Čovječe, ne ljuti se". Imam i dobrog poznanika konobara, koji je presretan jer je još kao dječak sanjao kako će sa "tacnom" u ruci trčati između stolova i smiješkati se gostima. Sretan je, svako jutro ustaje s osmijehom i jedva čeka svoju smjenu. U čemu je onda tajna? To pokušavam odgonetnuti i shvatiti kako bih djeci prenijela tajnu sreće i životnog zadovoljstva.

Raditi ono što voliš i samo se tome posvetiti, bez obzira na sve pritiske i komentare sa strane. Toga sam se opet sjetila neki dan kada sam imala priliku upoznati jednoga fascinantnog mladića. Neven je student druge godine novinarstva, živi u studentskom domu u Zagrebu i studira televizijsko novinarstvo. Životni mu je san kada završi fakultet dobiti posao na televiziji kao voditelj. Sve je to normalno i nije neobično za snove mladog čovjeka. Ali Neven je invalid, u kolicima, s dijagnozom cerebralne paralize. Većina od vas će sada pomisliti kako nije moguće da studira novinarstvo i kako je potpuno nemoguće da postane voditelj. Da, i sama sam to pomislila dok ga nisam upoznala. Ali nakon nekoliko druženja s njim, shvatila sam da usprkos svom invaliditetu ruši zidove i predrasude u nama, koji smo naoko zdravi i razumni. Posramila sam se svojih razmišljanja, otvorila širom oči i vjerujem da ćemo za koju godinu uživati u znanju i šarmu mladića koji je svojom vjerom i velikim trudom uspio srušiti predrasude. Pred njim je još veliki put, ali bit će još ljudi koji će ga podržati i pomoći mu na njegovu putu. Ponosna sam što sam maleni dio njegovog života i dat ću sve od sebe kako bi jednoga dana ostvario svoj san. Hvala ti, Nevene, što si mi otvorio oči i naučio me gledati bez ograda i straha.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s