Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
OBLJETNICA SMRTI ŽUPNIKA FRANJE JURAKA
 
Franjo naših dana (VIII.)

Piše: Nikola Kuzmičić
 

Četvrtog kolovoza, jubilarne 2000. godine kršćan-ske ere, na blagdan sv. Ivana Marije Vianneya, zaštitnika župnikâ, nastavio je živjeti u nepo-mućenom zajedništvu s Bogom, zagledan s njime oči u oči, župnik kojega smo mi, koji imasmo milost upoznati ga, doživljavali i nazivali – Župnikom.

Ja sam Župnika upoznao pred kraj njegova života kad je bio usporen u svom pastoralnom radu bolešću i umirovljenjem. Nisam ga vidio u naponu snage, ideja i realizacije. Ali, sveci ionako ne oduševljavaju svojim silama, nego dopuštanjem da Bog po njima djeluje. Ne zamjerite mi što Župnika zovem svecem, ali uvjeren sam da on to doista jest i da je doista bio. Sveti Franjo Jurak. Franjo naših dana.

Njegova svetost nije u činjenici nedodirljive bespri-jekornosti. Njegova svetost se iščitavala u življenju svih njegovih vrlina i unatoč svim njegovim nedos-tacima, s kojima se borio i koje je popravljao.

Čudesna je činjenica s kojom je lakoćom Župnik u sebi spajao naizgled nespojivo. Bio je jednostavan čovjek sposoban na spontani i prijateljski razgovor sa svakim tko mu je došao na vrata, od razigranog djeteta, preko zbunjenog patnika, do usamljenog starca, ali i intelektualac koji je neprestano čitao, učio i napredovao u spoznaji, poglavito na području teologije i duhovnosti. Čak ga ni sljepoća nije odvratila od učenja.

Bio je katolik svim svojim bićem. Opredijeljen za Katoličku crkvu i katoličku vjeru, ali je istodobno poticao kršćanski ekumenizam i međureligijski dijalog. Drugačiji mu nisu bili opas-nost, nego prilika za ljubav i zajedništvo.

Župnik se trošio u aktivnostima i susretima, no istodobno je nalazio dovoljno vremena za osobnu molitvu i meditaciju.

Bio je strog i nepomirljiv prema političkom ili društvenom obespravljivanju i marginaliziranju čovjeka, ali veoma sućutan i blag u osobnom susretu, poglavito u sakramentu pokore i pomirenja.

Prvi put sam za Župnika čuo još dok sam bio bogoslov. Čuo sam da postoji svećenik kod kojega onaj koji napusti bogosloviju može doći i ostati kod njega dok se ne snađe. Toliko je konkretne dobrote iskazano kroz tu Župnikovu praksu.

A kad sam upoznao Župnika, oduševio sam se kad mi je govorio o godini dana koju je proveo kao odgojitelj u toj istoj bogosloviji i svim idejama koje je, zajedno s drugim tadašnjim odgojiteljima, ponesen koncilskom obnovom želio uvesti i prakticirati. Pa sam razmišljao i o svim porazima i nerazumjevanjima koje je Župnik doživljavao samo zato jer je htio biti autentičan, nadahnut Kristovim Evanđeljem i Drugim vatikanskim saborom.

Jednako tako me je oduševio i način na koji je Župnik slavio sakramente. Ja se doduše nikada nisam kod njega ispovjedio, ali moja supruga mi je često spominjala blagoslov i poticaj koji bi osjetila tijekom sakramenta. A krštenje našega starijeg sina, kojega je Župnik krstio u našoj vjeri i obećanjima, bila je svečanost s tako puno radosti i nenametljivog, a poticajnog katehiziranja. No, ipak, poticajniji od svega je bio način na koji je Župnik predvodio svetu misu. Svaka njegova riječ, kretnja, stav i boja glasa odavali su duboku vjeru i iskreno povjerenje u Božju prisutnost i ljubav.

Župnik je bio svet jer je bio autentičan, aktivan i aktualan. Nadam se da će doći vrijeme kada će se njegovo djelovanje rasvijetliti svjedočanstvima onih koji su ga poznavali dulje i bolje, kako bi svima nama drugima, bilo da smo imali sreću poznavati ga ili da ga nismo upoznali, postao primjer i putokaz za kršćanski život i hod s Kristom prema Ocu u Duhu Svetome.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s