Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vježbanje duha
 
Strpljivost bez granica
 
Demostenove muke

Piše: Ljudevit Maračić
 

"I ako sažmemo i ocijedimo
sva naša najljepša i najbolja svojstva,
onda se taj iscjedak zove karakter…
Domovina ima onoliko rodoljuba
koliko i karaktera."

J. Jurjević, Zimzelene starine

LJjetno vrijeme, znamo, ne pogoduje baš razgovoru o ozbiljnim temama. Pa bi tako sada samo turistički naslovi trebali ubadati oči, pa i u čitatelja tzv. ozbiljnog tiska, u koji spada, nadamo se, i naš mjesečnik. Nemam ništa protiv turizma, čak i potječem iz najrazvijenije turističke regije, a moji najbliži pomalo i preživljavaju od toga, ali ipak smatram da bi poput mrava trebalo marljivo raditi i kad sunce peče, a more izaziva. Pa tako i ovoga ljeta.

Ozbiljna tema koja se nameće baš u ovo vrijeme nosi nimalo privlačno ime: strpljivost. Mi je kršćani svrstavamo u kreposti, a oni koji joj niječu vjerničko obilježje spominju radije ustrajnost, izdržljivost, samozataju i slično. Na kraju krajeva, dolazimo na isto, ili bar slično. Krepost ili vrlina, strpljivost ili ustrajnost? Prepuštam čitateljima da se opredijele.

* * *

Najpoznatiji grčki govornik Demosten u sedmoj je godini života izgubio bogatog oca. Dječakov lukavi skrbnik utaji i pronevjeri cijelu mu imovinu. Na sudbenoj raspri mladi Demosten je pažljivo slušao majstorski govor svoga branitelja i gledao kako mu je puk pobjednički klicao dok je izlazio iz sudnice. Tada dječak odluči i sam postati govornikom. Od tog časa taj jedini cilj – postati retorom – lebdio je dječaku dan i noć pred očima. No, posao nije baš bio nimalo lagan. Prvi mu je javni nastup mnoštvo ismijalo te ga je morao čak i prekinuti. Lutao je utučen gradom, dok ga neki stariji čovjek nije malo ohrabrio uvjerivši ga da se i dalje vježba. Sada se Demosten još većom ustrajnošću prihvatio posla. Protivnici su mu se stalno rugali, no on nije odustajao. Znao bi se povući od ljudi i u samotnim mjestima glasno uvježbavati govore. U izgovoru je dosta mucao. Zato bi, da drugi ne vide, pod jezik stavljao glatke kamenčiće i glasno izgovarao dulje rečenice. Odlazio je na morsku obalu i nadvikivao udaranje morskih valova o hridi. Imao je k tome i slaba pluća. Zato je stalno šetao na svježem zraku i u slobodnoj prirodi jakim glasom deklamirao stihove i govore. Odlazio je u sudnice i pamtio govore raznih tužitelja i odvjetnika, potom je kod kuće sam odvagivao njihovu uvjerljivost, nastojeći riješiti tko od njih ima pravo. I gle – tom neprekidnom i neumornom vježbom - uspio je svladati sve zapreke i postao neodoljivi govornik te još i danas, nakon dvije tisuće i četiri stotine godina, svatko tko poželi uspjeh na polju govorništva proučava Demostenove govore. A kao dječak bio je mucavo siroče u kojemu su drijemale uspavane sile.

Često i tjelesne vježbe, mučna ponavljanja, u najtežim trenutcima pokazuju što je sve čovjek kadar podnijeti. U svakome čovjeku drijemaju zametci velikih sklonosti. Treba ih samo otkriti, pravilno usmjeriti i strpljivo razvijati.

* * *

Izdržljivost, ustrajnost, strpljivost razvijaju sposobnosti. Kod duševnog napora strpljivost je glavni uvjet uspjeha. Francuska poslovica veli: "Le genie c'est la patience – geniji nije ništa drugo nego strpljivost." Pa ako se s time možda i nećemo u potpunosti složiti, jer je puno strpljivih ljudi koji ipak u sebi nisu otkrili prave talente, ipak u toj poslovici ima mnogo istine. A kad smo već kod francuskih izreka, sjetimo se da je kralj Ljudevit XIV.

znao ponavljati: "C'est par le travail qu'on regne. – Pomoću rada se vlada", bez truda nema uspjeha.

A ljudi, nekadašnji i današnji, samo žele: Brzo, brzo, što brže! Što prije svršiti posao, što prije zbaciti napor s leđa. O strpljivosti da se ni ne govori. A znate li kako je samo dugo vremena Dante radio na svojoj "Božanstvenoj komediji"? Ravno trideset godina, kako je sam priznao. Čuveni američki povjesnik Prescott u svojoj zreloj dobi već je skoro bio oslijepio, a naumio je napisati poveće povijesno djelo o španjolskim kraljevima. Trebalo mu je poznavanje španjolskog jezika. Deset je godina izučavao jezik i povijest da bi se prihvatio posla oko uspješnog djela o Ferdinandu i Izabeli Španjolskoj. Kad je umjetnik Ticijan poslao caru Karlu V. svoju čuvenu "Posljednju večeru", popratio je to posvetom: "Veličanstvo, šaljem jednu sliku na kojoj sam radio sedam godina skoro svakog dana, a ponekad i noću." I Tolstoj je također bio strog kritičar svojih djela, jer je strpljivo radio na njihovu usavršavanju. On je često naglašavao da se zlato pojavljuje na svjetlo dana tek nakon dugoga prosijavanja i ispiranja. Kod najvećeg broja njegovih djela tek je treći čistopis bio konačno spreman za objavljivanje. Astronom William Herschel jednom je za svoj teleskop trebao konkavno zrcalo. Prvo je zgotovio, ali nije odgovaralo. Napravio je drugo, ni to nije uspjelo. Izradio je više od dvije stotine konkavnih zrcala, dok na koncu nije uspio. Dvije stotine puta! Pa i genijima i talentima treba mnogo strpljivosti, ustrajnosti i marljivosti.

Govorio je već rimski pjesnik Vergilije: "Labor omnia vincit improbus. – Ustrajan rad pobjeđuje svaku teškoću." Ili, kako bi rekli naši ljudi: "Bez muke nema nauke". Mogli bismo navesti cijeli niz izvrsno nadarenih ljudi kojima je talent bio na propast. Mnogi su zbog nadarenosti odlično svršili svaki razred, ali su se u životu ipak izgubili zato što nisu naučili mudrost strpljivog napredovanja. Ali bilo je među znamenitim istraživačima i uspjelim vođama naroda i takvih koji su kao učenici bili osrednjih sposobnosti. Ali su željeznom marljivošću, strpljivim i dosljednim radom nadomjestili manjak talenata.

Zarana započeto vježbanje duha strpljivim svladavanjem brojnih zapreka rađa izvanredne uspjehe. Za to je dobar primjer Robert Peel, jedan od poznatijih govornika u engleskom parlamentu. On je, kažu, nekim začudnim pamćenjem pobijao argumente svojih političkih protivnika. Pitali su se odakle mu ta silna sposobnost pamćenja? Dok je još bio malen, kada god se iz crkve vraćao doma, otac bi ga stavio sebi na stol i morao mu je ispripovjediti cijelu propovijed koju je pastor izrekao za oltarom. U početku je dakako to teško išlo. No, vježbanje je tako izoštrilo njegovu sposobnost pamćenja da je na koncu uspijevao izreći cijelu propovijed napamet. Upravo tom strpljivom vježbanju u mladenačkoj dobi mogao je kasnije zahvaliti svoje velike uspjehe. Poznati austrijski skladatelj Joseph Haydn nije uzalud ponavljao: "Tajna umjetnosti leži u tome da sve svoje sile posvetimo onome na što se odlučimo." Pa kada se postigne cilj, treba ići dalje, kako poručuje i geslo jednoga srednjovjekovnoga viteškog reda: "Vicisti vince!" Pobijedio si? Raduj se i kliči, ali se nemoj previše zaustaviti. Bori se i dalje i ne popuštaj. To bi trebala biti i naša lozinka, ne samo u vjerskom životu, nego i u svakodnevnom obavljanju posla: Pobijedio si, pobjeđuj i dalje!

Zanimljivo je zapaziti da prirođena mudrost mnogih naroda rado ističe u narodnim poslovicama duhovite, ponekad i jetke, misli o strpljivosti. Navodimo neke od njih:

Strpljivost je vatra u kojoj se ispari voda tuge. (Egipat)
Strpljivost je vrlina magaraca i svetaca. (Italija)
Strpljivost srca razmjerna je njegovoj veličini. (Arapska)
Ribu lovi onaj tko zna čekati. (Finska)
Jedna minuta strpljenja, deset godina mira. (Grčka)
Pri lošem vremenu strpljivost je vrijedan kormilar. (Njemačka)
Dugo čeka tko nestrpljivo čeka. (Rusija)
U zaljubljenoga strpljivost kao vode u rešetu. (Tadžička)
Strpljivošću, vremenom i novcem svaka se stvar uredi. (Italija)
Nema tog užitka koji se ne da kupiti strpljivošću. (Portugal)

VOX POPULI, Globus, Zagreb, 1989.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s