Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Preporučamo
 
Iz djela "Pustinja u gradu", Carlo Caretto
 
Pustinja
 

Kada sam otputovao u pustinju, zaista sam ostavio sve, kao što stoji u Isusovu pozivu: obitelj, novac, kuću. Sve sam ostavio osim… svojih predodžbi koje sam imao o Bogu i koje sam čuvao, zgusnute i sažete, u pokojoj debeloj teološkoj knjizi što sam odvukao sa sobom tamo dolje.

I tamo na pijesku sam ih nastavljao čitati, i čitati iznova, kao da je Bog sadržan u nekoj predodžbi te kao da sam, posjedujući lijepe predodžbe o Njemu, mogao komunicirati s Njim.
Moj mi je učitelj novaka u novicijatu običavao govoriti: "Brate Carlo, pusti te knjige. Stani siromašan i gol pred euharistiju. Izbaci sve iz sebe, prestani intelektualizirati, nastoji voljeti … pozorno promatraj…".

No ja nisam shvaćao baš ništa od toga što mi je želio reći. Ostajao sam čvrsto usidren za svoje predodžbe.

Kako bi mi omogućio da shvatim te mi pomogao u izbacivanju svega iz svoje nutrine, slao me da radim.

Majčice moja!

Raditi u oazi na paklenoj vrućini nije lako!

Osjećao sam se slomljenim. Kada bih se vraćao u bratstvo, nisam više nikamo mogao.

U kapeli bih se bacao na rogožinu pred Presvetim, slomljenih leđa i s glavom koja me boljela. Predodžbe su se razlijetale poput ptica što bježe kroz otvoreni kavez.

Nisam više znao kako bih započeo moliti. Presahnuo, prazan, skršen. Iz usta mi je izlazio tek pokoji jauk.

Jedina pozitivna stvar koju sam osjećao i koju sam počeo shvaćati bila je solidarnost sa siromasima, pravim siromasima. Osjećao sam se blizak onima na pokretnoj traci ili onima pritisnutima težinom svakodnevnoga jarma. Mislio sam na molitvu svoje majke s petero djece pod nogama i na seljake prisiljene raditi dvanaest sati dnevno tijekom ljeta.

Ako je za molitvu bilo potrebno malo odmora, oni siromasi nikada ne bi mogli moliti. Molitva, dakle, molitva koju sam do tada obilato prakticirao, bila je molitva bogatih, komotnih, dobro uhranjenih ljudi, koji su gospodari svojega vremena, koji mogu raspolagati svojim dnevnim rasporedom.

Ništa više nisam shvaćao, ili još bolje, počeo sam shvaćati istinske stvari. Plakao sam!

Suze su padale na "ganduru" što je prekrivala moj umor siromaha.

I upravo sam u tom stanju izvornoga siromaštva došao do najvažnijega otkrića svojega života molitve.

Želite li znati kakvoga?

Molitva prolazi u srce, ne u glavu.

Osjetio sam kao da mi se otvorila neka vena u srcu i po prvi sam puta "iskusio" jednu novu dimenziju jedinstva s Bogom.

Kakva mi se izuzetna pustolovina događala!

Nikada neću zaboraviti taj trenutak.

Bio sam poput masline stiješnjene u mlinskom kolu.

Na drugoj strani patnje neiskaziva je blagost preplavljivala svu stvarnost u kojoj sam živio!

Mir je bio potpun. Bol prihvaćena zbog ljubavi bila je poput vrata kroz koja sam prošao s onu stranu stvari.

Spoznao sam Božju postojanost.

Nakon toga sam uvijek mislio da je to bila kontemplativna molitva.

Bog poklanja sebe onome tko mu nudi život kao što kaže evanđelje: "Tko izgubi svoj život, naći će ga" (Matej 10, 39).

Stoga: samo hrabro!

Izaberi jedan tjedan kako bi stvorio pustinju, tj. potražio pustinju u srcu grada, usred tvojih obaveza.

Drži Bibliju u svojoj blizini.

Ondje ćeš za svaki dan u tjednu pronaći temu, koju treba produbiti, s potrebnim biblijskim oznakama.

Odredio sam ti i psalme i čitanja za jutarnju i večernju molitvu.

Jednog od tih dana ispovjedit ćeš se svećeniku.

Nastoji završiti svoje duhovne vježbe prisjećajući se Isusove smrti i uskrsnuća, a to je na dan Gospodnji, u nedjelju, sudjelujući u euharistijskoj liturgiji kako bi se pričestio Isusovim Tijelom i Krvlju.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s