Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Medicina u svjetlu vjere
Ovu stranicu uređuju članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva
 
Čistači krvi

Pripremio: Miroslav Tišljar, dr.med., Klinika za nefrologiju, Klinička bolnica Dubrava
 
Najčešće bubrežne bolesti: dijagnosticiranje i zbrinjavanje

U svrhu prepoznavanja, odnosno dijagnosticiranja te sprječavanja i liječenja, bubrežne bolesti možemo podijeliti na nekoliko načina. Ovisno o naravi i proširenosti bolesti, određene bolesti mogu zahvatiti samo bubrege ili se mogu očitovati u više organskih sustava odnosno organa uključujući bubrege.

Općenito rečeno, prema uzroku bubrežne bolesti dijelimo na: upalne, autoimune, tumorske (dobroćudne, zloćudne), zatim one koje su posljedica bubrežnog oštećenja toksinima i lijekovima, uzrokovane metaboličkim bolestima, vezane uz stvaranje cista i kamenaca te one uzrokovane patološkim promjenama bubrežnih krvnih žila. Prema vremenu nastanka razlikujemo urođene i stečene bubrežne bolesti. Urođene bolesti bubrega očituju se već u ranom djetinjstvu ili kasnije, dok se stečene bolesti češće javljaju u odrasloj dobi. Simptomi i znakovi bubrežnih bolesti mogu se javiti s početkom odgovarajuće bolesti ili tek uslijed uznapredovale faze bolesti. U slučaju upale bubrežne nakapnice (pijelonefritis) javlja se intenzivna bol u području slabinskog dijela kralješnice koja se može proširiti u trbuh te je često praćena povišenom tjelesnom temperaturom, mučninom i povraćanjem te općim lošim stanjem. Urin može biti zamućeniji, tamniji a katkada može biti prisutna i krv. Ovo stanje treba razlikovati od upale mokraćnog mjehura (cistitis) koje se javlja s tegobama učestalog i bolnog mokrenja manjih količina zamućene, uredne ili crvene boje mokraće, osjećajem pritiska u području mokraćnog mjehura kao i osjećajem nepotpunog izmokravanja. Liječenje ovisi o uzročniku odnosno bakteriji koju otkrivamo mikrobiološkim pregledom mokraće.

Primjena antibiotika slijedi nakon predaje pravilno sakupljenog uzorka mokraće, a nakon dospijeća mikrobiološkog nalaza vrsta antibiotika može se eventualno i promijeniti. Uz antibiotik, u liječenju je vrlo bitno motivirati pacijenta na uzimanje velikih količina (do 3 litre dnevno) tekućine za vrijeme trajanja upale. Prisutnost mokraćnih kamenaca očituje se u većini slučajeva intenzivnim bolovima koji se šire iz područja slabinske kralješnice prema spolnom organu odnosno preponama uz čestu prisutnost krvi u mokraći. Navedeni bolovi nazivaju se još bubrežnim kolikama ili "napadima bubrežnog kamenca", koji su posljedica djelovanja oštrih rubova kamenca na osjetljivu sluznicu mokraćovoda. Manji kamenci uz obilno uzimanje tekućine mogu se izmokriti, a u slučaju njihova neizmokravanja odnosno kamenaca većih dimenzija, koriste se metode usitnjavanja kamenaca, nakon kojeg slijedi njihovo izmokravanje, ili drugi oblici njihova odstranjivanja uključujući kirurške tehnike.

Poznato je da neki lijekovi (npr. citostatici, neki antibiotici, analgetici) mogu uzrokovati bubrežno oštećenje. U spomenutom kontekstu, valja biti oprezan i prilikom konzumacije različitih vrsta čajeva (npr. onih za mršavljenje), koji su na tržištu s više ili manje neprovjerenom sigurnošću djelovanja, a koji mogu uzrokovati ozbiljno oštećenje bubrega.

U otkrivanju promjena na krvnim žilama bubrega (suženje bubrežnih arterija) koje mogu narušiti bubrežnu funkciju uključujući razvoj visokog tlaka odlučujuća je primjena dopplerskog ultrazvuka.

U kliničkoj slici imunološkog oštećenja klupka kapilara u bubrežnoj kori (glomerulonefritisi koji se dijagnosticiraju biopsijom bubrega), prevladavaju otoci lica i nogu koji ne prolaze nakon odmora, kao i prisutnost krvi u mokraći. U takvih pacijenata nalaze se i određene promjene biokemijskih pretraga krvi.

Najčešći uzroci kronične bubrežne bolesti jesu šećerna bolest, dugotrajno visok (i nereguliran) krvni tlak i glomerulonefritsi. U kroničnoj bolesti bubrega bilo kojeg podrijetla, može se javiti kronični umor zbog anemije (slabokrvnosti) nastale težim bubrežnim oštećenjem, a u najtežem obliku (završni stadij kronične bubrežne bolesti) i potreba za nadomjesnim liječenjem (hemodijaliza, peritonejska dijaliza i transplantacija bubrega).

U prevenciji propadanja bubrežne funkcije neophodno je pažljivo reguliranje šećera i lipida u krvi, zatim regulacija krvnog tlaka te napuštanje nezdravih navika poput pušenja, uzimanja velikih količina alkohola i prekomjernog soljenja hrane. Uz to vrlo važna preventivna mjera jest mršavljenje i redovita tjelesna aktivnost.

Posebnu pažnju valja usmjeriti na osjetljivu populaciju bubrežnih bolesnika poput djece, trudnica, osoba s jednim bubregom, u pacijenata s poznatom bubrežnom bolesti u djetinjstvu ili među članovima obitelji te osoba s transplantiranim bubregom.

Na kraju ovog pregleda bubrežnih bolesti, treba naglasiti da u okvirima kršćanske kulture i duhovnosti treba pozivati i poticati sve ljude dobre volje na razmišljanje o donaciji organa. U tu svrhu, kao i općenito na povećanje pažnje i informiranost javnosti o bubrežnim bolestima, služe brojne aktivnosti koje se provode na Svjetski dan bubrega, koji se obilježava 11. ožujka.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s