Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Ritam mladosti
 
Uređuju: Vladimir Zrinjski i Ivana Žugec
 

Pod povećalom

Mladi Zagrebačke nadbiskupije hodočastili u Mariju Bistricu

"Lijepo je biti Kristov"

MARIJA BISTRICA - Najveće hrvatsko marijansko svetište tijekom ljetnih mjeseci redovito vrvi rijekama hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske, ali i susjednih zemalja. Marija Bistrica višestoljetni je magnet za vjernike, koji u srce Hrvatskog Zagorja pristižu častiti i zagovarati joj se barem jednom godišnje.

Taj lijepi romarski običaj ne zaobilazi ni mlade, pa je tako više od 1500 srednjoškolaca i studenata s područja Zagrebačke nadbiskupije i ove godine, druge nedjelje u rujnu, posjetilo bistričko svetište. Pod geslom "Vječnim si svjetlom obasjala svijet" mladi su u Mariju Bistricu stigli iz osamdesetak župa - neki vlakom, neki osobnim automobilima, a neki i pješice. Hoditi kroz noć prema Majci Božjoj, potvrdit će to svi oni koji su barem jednom hodočastili pješice, poseban je osjećaj pokore i bogoštovlja.

Mlade je u Mariji Bistrici dočekao povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Domagoj Matošević, a program se odvijao u šatoru pokraj crkve na otvorenom. Pjevanje je animirao Nadbiskupijski zbor mladih, a prigodni program obogatio je katehezom i osobnim svjedočenjem fra Ivan Matić, generalni asistent za Franjevački svjetovni red i Franjevačku mladež. U isto vrijeme mladi su se mogli ispovjediti, a nakon toga je uslijedio već uobičajeni susret sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem.

U svojoj je poruci kardinal Bozanić pozvao mlade na živo i zauzeto svjedočenje kršćanske vjere u svojim svakodnevnim sredinama, te ih podsjetio da ih u svim kušnjama prati zagovor svete Bogorodice.

- Lijepo je biti Kristov. Budite njegovi učenici i misionari Radosne vijesti - kazao je u nagovoru kardinal Bozanić.

Posebno je dojmljiv bio večernji program, koji je započeo Službom svjetla i procesijom na bistričkoj Kalvariji, a završio se misom i euharistijskim klanjanjem u bazilici svetišta. Mladi koji su na Mariji Bistrici odlučili prespavati u prostorijama osnovne škole, sljedećeg su se dana pridružili ostalim vjernicima sa zavjetnog hodočašća grada Zagreba i svoj posjet Mariji Bistrici zaključili svečanim misnim slavljem u crkvi na otvorenom.

To sam ja: Nikola Degač

Poštovani mladi (i stariji) čitatelji! U ovome broju odlu-čili smo ponešto izmijeniti naš koncept redovitog pred-stavljanja mladih ljudi i njihovih životnih aktivnosti, us-mjerenja, ambicija... Ovaj put donosimo vam iskustvo fra Nikole Degača, bogoslova, pripadnika franjevačke provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i studenta zagrebačkoga Katoličkoga bogoslovnog fa-kulteta, koji je ljeto proveo u Rimu na tečaju talijan-skog jezika.

Moja rimska avantura

- Putujete u Rim, kažete? Želite li povratnu kartu ili u jednom smjeru - upita me (naravno, na talijanskom) prodavač karata na blagajni željezničkog kolodvora u Trstu.

- Io… Io… Mmm… Si… No - zbunjeno pokušavam odgo-voriti na istom jeziku nakon što je prošla jedna godina otkako sam ga posljednji put koristio. "Uf, čovječe", pomislim u sebi, "bit će ovo dva vrlo naporna mjese-ca!"

Tako je otprilike počela moja ovoljetna rimska avantura.

U Rim sam došao na tečaj talijanskog jezika, a bio sam smješten u kompleksu zvanom Seraphicum. To je sjemenište, odgojna ustanova za klerike te fakultet franjevaca konventualaca. Naime, i sâm sam pripadnik ovoga Reda, klerik, član samostana Svetog Duha i student zagrebačkog KBF-a. Seraphicum je smješten na rubnom području grada, dosta mirnom i punom zelenila te je kao takav veoma ugodan za stanovanje. Uza sve to, tek je nekoliko minuta udaljen od metro­stanice te se tako u centar može stići za dvadesetak minuta. Osim mene, na ovaj je tečaj došlo još dvadeset fratara iz cijeloga svijeta: Meksika, Venecuele, Brazila, Afrike, Indonezije, Rusije, Slovenije, Rumunjske… U prvo sam se vrijeme sporazumijevao s njima na raznim jezicima, ali definitivno mi je najbolje išao način koji su svi razumjeli - "rukama i nogama"! Kasnije, kad smo već stekli osnove talijanskog, inzistiralo se da samo njega upotrebljavamo kako bismo ga što brže i lakše usvojili.

Rimske ljepote

Jutro nam je uvijek započinjalo na najbolji mogući način – molitvom i sv. misom. Nema ništa ljepše doli vidjeti braću sa svih strana svijeta okupljenu oko stola Gospodnjega u molitvi i pjesmi. Euharistija je svaki put bila animirana na različit način, od talijanskih pjesama i klavijatura, preko latinoameričkih pjesama i gitare pa sve do afričkih pjesama s bubnjevima. Toliko različito, a toliko bogato! Vrijeme do ručka provodili smo u školi jezika. Moram priznati da je čak bila i zanimljiva jer je profesor, osim uobičajene gramatike, vješto ubacivao u nastavu i razne konverzacije, igre, pjesme, opise i gledanje filmova te nam tako uvelike olakšavao posao. Još kad u razredu imaš tako sjajnu ekipu, učenje jezika se pretvara u pravo zadovoljstvo. Poslijepodne je bilo rezervirano za odmor, učenje i pisanje domaćih zadaća kojih je bilo prilično mnogo. Naravno, moglo se i izaći u šetnju te je bilo prilika za razgledavanje grada, kako organizirano tako i privatno, po osobnom nadahnuću.

Grad je sam po sebi veoma lijep, meni osobno najljepši na svijetu. Jedan od razloga je i mogućnost da se vidi mnoštvo antičkih ostavština koje pokazuju sjaj i moć tadašnjega Rimskog Carstva. Vidjeti Circo Massimo, poprište utrka konjskih zaprega koje je primalo i do 300.000 gledatelja ili Terme Caracalla, toliko velike da bi u njih stao i cijeli jedan manji grad, definitivno izaziva respekt. Colosseo, koji je jedan od simbola Rima, mjesto tolikih igara, zabava, nadmetanja, ali i tragedija te, naposljetku, Foro Romano, samo središte antičkog života grada. Odmah pokraj njega izgrađeno je impresivno moderno zdanje poznato kao Oltar Domovine. Zanimljivo je da smo, razgledavajući ga, naišli na imena važnijih gradova zapisana na njemu, a među njima i imena Rijeke i Splita na talijanskom. Bili smo u iskušenju da to prepravimo u pravi oblik. Tko zna, možda bismo se i odvažili da tamo stražu neprestano ne čuvaju pripadnici specijalne policije naoružani "do zuba". Jedno od najatraktivnijih odredišta za mlade, pogotovo navečer, svakako je Piazza di Spagna te čuvene Španjolske stube. U neprestanoj gužvi koja tamo vlada definitivno dobar posao obavljaju prodavači ruža koji vrebaju parove te vješto nude muškarcu priliku da se isprsi i razveseli svoju voljenu. Osim što nakon toga osjeti ljubav svoje drage preko njenog osmijeha, doživi je i po osjetno lakšem novčaniku. Postoji još mnogo mjesta koja su magnet za turiste, svako sa svojom posebnom pričom.

Meksički kolači i zečići

A sada malo o nečemu čega je Rim prepun - crkvama. Zaista je velik broj crkava koje imaju neprocjenjivu vrijednost u svijetu umjetnosti, prava remek-djela u bogatoj baštini Crkve. Mene se najviše dojmila ona iz centra centara, Vatikana. O predivnoj bazilici sv. Petra nije potrebno trošiti mnogo riječi, a ja sam imao tu milost da upoznam ovu papinsku državicu malo bolje. Naime, u društvu jednoga našeg fratra ispovjednika koji tamo živi i vrši svoju službu, mogao sam prošetati vatikanskim vrtovima, onima istima u koje zalazi Sveti Otac kada želi uhvatiti malo "svježeg zraka". Mogu samo reći da su uživo još veličanstveniji nego na slikama. Tako sam uspio proći i nekim dijelovima bazilike koje kao običan turist ne bih nikada bio u mogućnosti vidjeti te mi je ovaj posjet Vatikanu ostao jedna od najljepših uspomena iz Rima.

Pored svih tih građevina, smatram da su pravo srce i duša Rima zapravo njegovi ljudi. Moram priznati da ni jednom nisam doživio nikakvu neugodnost s njihove strane. Svi su bili maksimalno ljubazni, od slučajnih prolaznika koje upitaš za smjer pa sve do redara i prodavačica. Naravno, izuzetak su situacije u prometu gdje se često može biti svjedokom toga kako jedni druge "časte" zanimljivim riječima i gestama.

Službeni dio dana u Seraphicumu završavao bi večernjom molitvom i večerom. Mnoge zanima talijanska kuhinja i mogu reći da je mene oduševila. Njihov famozni "primo piatto" i "pasta" koju su sposobni pripremiti na toliko načina koristeći brojne začine - naprosto začuđuje. Nakon večere je bilo vremena za druženje, upoznavanje raznih običaja i drugih kultura. Tako sam, primjerice, naučio rumunjski narodni ples, ali i kakvog je okusa "dolce messicano", njihova vrsta kolača. Okrugao, crveno-smeđi, ali nije toliko problem u obliku i boji koliko u njegovu sastavu. Naime, Meksikanci jako vole začiniti sve što jedu, pa tako i kolače, stoga u njih ubacuju mnoštvo paprenih začina. Kakav im je okus? Zamislite nešto najgore što ste u životu probali. E, ovo je još gore! Toliko da nitko od nas nije mogao izdržati ni jedan jedini zalogaj. A da stvar bude zanimljivija, u Meksiku je sasvim normalno da te kolače jedu čak i djeca.

Završit ću jednom anegdotom. Kako tamošnji fratri imaju nekoliko zečića, tako se jedne večeri dogodilo da netko nije dovoljno dobro zatvorio vrata njihovog kaveza te su oni tijekom noći pobjegli. Zbog toga ih je jadan ekonom ujutro morao ganjati i sakupljati po cijelom dvorištu. Kad sam im sutradan došao u posjet donoseći im hranu, imao sam što vidjeti. Inače mirni zečići sasvim su promijenili ponašanje, želeći pobjeći čim sam otvorio vrata. Ne mogu, a da ovaj primjer ne usporedim s ljudskim životom. Mi često živimo zatvoreni unutar svoja četiri zida, svatko udubljen u svoj posao. A kad jednom upoznamo ono što je vani, ono za što smo stvoreni, kada dopustimo Bogu da se posluži nama u ostvarenju svojih veličanstvenih planova, tada nam se povratak u onaj stari kavez čini nedovoljnim, ništavnim. Zečići su došli do konsenzusa, nakon nekoliko dana su dobili ograđen prostor za slobodnije kretanje, desetak puta veći od prijašnjeg. A koliko mi dajemo prostora svom Bogu da nas mijenja? S tim mislima došao sam i do kraja svog boravka u Seraphicumu te sam se oprostio od Rima ponijevši sa sobom obilno iskustvo i nadu da ću ga znati primijeniti u svom životu.

Sa svih strana

LUDBREG :: Tijekom obilježavanja Svete nedjelje u Ludbregu svake godine vjernici, a naročito mladi, mogu prisustvovati sve većem broju prigodnih pobožnosti i vjerskih događanja. Ove je godine u subotu, 4. rujna u crkvi Presvetog Trojstva održano bdijenje i klanjanje za mlade, koje je predvodio ludbreški kapelan vlč. Tihomir Kosec, a animirali su ga tamošnja župna zajednica mladih i pjevačko društvo "Trinitas".

MOLVE :: Osmi po redu festival marijanskih pjesama "Marija fest 2010." održat će se u nedjelju, 10. listopada u Molvama. Festival je već nekoliko godina u nizu uklopljen u susret mladih Varaždinske biskupije, a na njemu ove godine nastupa deset izvođača: Antonio Tkalec, Apostoli mira, Davor Terzić, Il Santo, Ljubo Vuković, Maja Tadić, Matheus, VIS Mihovil, VIS Proroci i Vlatka Linarić. Susret mladih počinje u 16.30 sati, koncelebrirana sveta misa, koju predvodi varaždinski biskup Josip Mrzljak, u 17.30, a festival u 19.30 sati.

ZAGREB :: U utorak, 21. rujna obilježen je Međunarodni dan mira, a ove je godine Centar za mirovne studije pod sloganom "Mir = Budućnost" organizirao niz događanja za mlade u okviru teme Mir, mladi i razvoj. Glavni cilj kampanje je davanje podrške nastojanju za uvođenjem mirovnog obrazovanja u škole, a javne akcije održane su, osim u Zagrebu, i u Daruvaru, Ivanić Gradu, Karlovcu, Varaždinu i Zaboku.

SARAJEVO :: Bliže se kraju pripreme za najveću volontersku akciju ikad na području Vrhbosanske nadbiskupije. Pod nazivom "72 sata bez kompromisa" projekt organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih "Ivan Pavao II.", a do sredine rujna prijavljenih je bilo 200 volontera. Akcija će se održati od 15. do 17. listopada. Radi se o trodnevnom volonterskom angažmanu mladih, kroz koji oni nastoje djelovati na socijalnim, interkulturalnim, ekološkim i političkim projektima i, prije svega, pomagati potrebitima.

LORETO :: Deveto izdanje međunarodnog susreta mladih Agora održano je od 8. do 12. te od 12. do 19. rujna u talijanskom Loretu. Inicijativa koju je promicao još papa Ivan Pavao II., a njome koordiniraju talijanski Nacionalni ured za misionarsku suradnju među crkvama i Ured za pastoral mladih, tradicionalno okuplja mlade iz mediteranskih zemalja. Tema ovogodišnjeg susreta bila je "Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlost svijeta". Sudjelovalo je i dvoje predstavnika iz Hrvatske.

Uskličnik

Traje međunarodna godina mladih!

- Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je odluku o proglašenju Međunarodne godine mladih, dijaloga i međusobnog razumijevanja, a ona traje u razdoblju od kolovoza 2010. do kolovoza 2011. Tijekom tog razdoblja poticat će se u državama članicama, dakle u praktički cijelome svijetu, projekti i inicijative čiji je cilj promicanje ideala mira, slobode, poštivanja ljudskih prava, solidarnosti, uvažavanja drugih i društvenog napretka.

Svrha godine mladih je i šire uključivanje mladih u sva područja društva, te se u skladu s time pozivaju vlade, civilni sektor, zajednice i pojedinci da podrže aktivnosti mladih na lokalnoj i međunarodnoj razini. Zanimljivo, završetak godine mladih poklopit će se sa Svjetskim danom mladih, kojemu je u kolovozu 2011. domaćin Madrid.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s