Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vijesti
 
Bog u kojeg Stephen Hawking ne vjeruje jest onaj u kojeg ne vjerujem ni ja

Piše: Benjamin Horvat
 
Nova knjiga vezana uz stvaranje nastavlja raspravu između znanstvenika i teologa

Nova knjiga dr. Stephena Hawkinga ''The Grand Design'' navodi smionu tvrdnju da je svemir nastao sam po sebi ni od če-ga, temeljen na zakonima fizike kao što je gravitacija, čime Bog postaje nepotreban u tom samostvaralačkom i samorazvojnom modelu. Međutim, dva katolička znanstve-nika na području fizike kažu da njegove opaske pogrešno tumače stvaran odnos između Boga i stvaranja.

Isusovac, svećenik i znanstvenik Robert Spitzer kaže da Hawkingovo isključivanje Boga u prilog fizike odražava osnovnu zbunjenost oko kršćanskog koncepta Boga kao Stvoritelja svega što postoji – dakle i fizičkog svemira kao i zakona fizike koji u njemu djeluju. Kad se to shvati, kaže Spitzer, onda Hawkingova zabuna postaje jasna. Iako Hawking govori o svemiru nastalom samom po sebi ni od čega, on pretpostavlja da to "ništa" na neki način uključuje gravitaciju i ostale osnovne zakone fizike, objašnjava Spitzer.
Ali principi kao gravitacija nisu neumanjivi ni očiti postulati (aksiomi). Prije su to nefizički zakoni koji vladaju običnim operacijama fizičkog svijeta. Tako isusovački stručnjak navodi da nema uspoređivanja između stvaranja koje iznosi i razvija se prema zakonima koji slijede materiju i Hawkingova prijedloga spontanog stvaranja ni od čega.

"Uzmimo zakon gravitacije koji je spomenuo dr. Hawking. Taj zakon ima specifičnu konstant-nu povezanost s time, specifične karakteristike i specifične efekte na masu energije i čak vrijeme u svemiru. To je jako neobična definicija ničega", piše Spitzer i dodaje kako su u povijesti mnogi kršćanski teolozi, kao i nekršćanski filozofi, raspravljali baš suprotno Hawkingovu gledištu: naime, da zakoni fizike mogu biti pripisani samo beskonačnom, inteligentnom, nefizičkom stvoritelju.

Isusovac Guy Consolmagno, astronom u Vatikanskoj zvjezdarnici, naglasio je da preduvjeti za razvoj svemira i djelovanja nisu bili u obliku "ničeg", kao što smatra Hawking, te dodaje da su ti preduvjeti prije stvoreni od Boga. "Bog je razlog zbog kojeg prostori, vrijeme i zakoni prirodi mogu biti predstavljeni kao sile koje djeluju, a o kojima Stephen Hawking priča", dodao je.

Hawkingovo isključivanje Boga, kaže Consolmagno, zasnovano je ne samo na njegovoj pogrešnoj interpretaciji fizikalnih zakona kao "ništa", nego također i na propustu da shvati pojam Božje nadnaravnosti. Kao takav, Hawking je stvarno isključio onu vrstu boga u koju kršćani ne vjeruju, dodao je Consolmagno.

"Bog u kojeg Stephen Hawking ne vjeruje jest onaj u kojeg ne vjerujem ni ja. Bog nije samo još jedna sila u svemiru uz gravitaciju i elektricitet. Bog nije sila koja se priziva da bi započela scenu ili dvije i popuni trenutne rupe u našem znanju", kaže Consolmagno i dodaje da je Bog zapravo razlog zbog kojega postojanje postoji kao takvo.

Spitzer dodaje da je taj beskrajni misterij zapravo ono o čemu govori profesor Hawking, a da ga u isto vrijeme pokušava poništiti. Zaključuje da dr. Hawking još nije pokazao neosporivost te stvarnosti. On to i implicira pretpostavljajući postojanje početka u svojemu izlaganju o svemiru koji nastaje ni iz čega.

Rasprava teologije i znanosti

Nova knjiga Stephena Hawkinga tako je zapravo nastavak ljudskog pokušaja u davanju odgovora o početku svemira, a cijela rasprava, koja se posebno žustro vodi između znanstvenika i teologa, ne privodi se kraju, već zapravo otvara nove prostore proučavanja i filozofiranja.

Zanimljivo je kako se te teme dotaknuo i papa Benedikt XVI., koji je tijekom rujanskog posjeta Velikoj Britaniji istaknuo da su svijetu potrebni dobri znanstvenici, ali i da znanstveni vidik može postati opasno ograničen ako zanemari etičku i vjersku dimenziju života, kao što i religija postaje ograničena ako u našemu shvaćanju svijeta odbije opravdani prinos znanosti.

Tako rasprave, poput ove vezane uz stvaranje svemira, svijeta kakvog poznajemo i čovjeka, uz istraživanja znanstvenika, filozofa, teologa, zapravo predstavlja daljnje traženje istine, bez obzira hoće li se ta istina moći istražiti ikada do kraja i tako ući u konačnu spoznaju o stvaranju i načinu stvaranja svemira.

No, Crkva je otvorila vrata znanosti, a ljudsko traganje za istinom podržali su i Drugi vatikanski koncil i neizostavna enciklika "Fides et ratio" (Vjera i razum) pape Ivana Pavla II. iz 1998. godine.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s