Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Vježbanje duha
 
Izdržati…

Piše: Ljudevit Maračić
 
Neki to nazivaju strpljivošću


Tko ustraje do konca,
taj će se spasiti…

Isus Krist

Koliko god mi gledali i sudili grčko-rimski svijet prema vremenom možda iskrivljenoj dioptriji, bar u nekim detaljima moramo mu priznati određene vrijednosti koje i danas izazivaju i potiču. Poznavatelji klasičke kulture i civilizacije pamte grčke ili, još više, rimske izreke koje potvrđuju smisao poganskog svijeta i davno prije nego što ga je evanđelje preplavilo.

Tihomir Toth, katolički pisac iz prve polovi-ce prošlog stoljeća, u svojoj knjizi "Karak-ter", koja nam i služi kao osnovica ovogo-dišnjim treninzima volje, jako puno citira latinske misli i rimske primjere, kao npr. već jednom spomenuti trolist za jačanje volje: "Abstine, sustine, aggredere!" - odricanje, izdržljivost, djelovanje. Valja im priznati da su imali smisla za dobar trening.

* * *

Izdržljivost, koja se u evanđeoskoj praksi češće naziva i strpljivošću, nikad nije dovoljno istaknuti. Izvanredno je sredstvo za vježbanje volje, za učvršćenje karaktera, kako bi rekao Toth. Pa, zaustavimo se ovom prilikom baš na toj lijepoj i rado zanemarenoj vrijednosti.

Primjer rimskog plemića i po svoj prilici mitske osobe, Mucija Scevole, ne bi trebalo danas previše isticati, jer svakidašnje gorko iskustvo samoubojica-atentatora može iznakaziti i najplemenitiju nakanu. Priču o ljevorukom Muciju (to mu znači nadimak "Scaevola") naveo je Tit Livije u svojemu povijesnom djelu "Ab Urbe condita", gdje pripovijeda kako je etrurski kralj Porsena napao Rim i svojim četama opsjeo grad. Gaj Mucije se kradom izvukao iz grada i ušuljao u etrurski logor gdje je pokušao ubiti Porsenu. Atentat nije uspio jer je Mucije ubio krivu osobu. Uhićen je i po brzom postupku osuđen na smrt spaljivanjem. "Mi Rimljani smo hrabri i kada nas zadese nevolje, hrabro ih podnosimo", kažu da je izjavio mladi Mucije. Hladnokrvno je prihvatio osudu i preduhitrio krvnika stavivši sam svoju desnu ruku u vatru ne pokazavši nikakva znaka boli. Oganj mu je potpuno spalio desnicu. Povjesničar dodaje da je kralj Porsena pod dojmom ove začuđujuće hrabrosti naredio da se Mucije oslobodi, a kao spomen na izgorjelu desnicu Mucije je dobio nadimak "Scaevola" ("Ljevoruki").

Primjer se može tumačiti na razne načine, ali je sigurno da ne treba biti Mucije Scevola da bi se danas pokazala izdržljivost. Svakidašnji posao i život pun sitnica dobar je okvir u kojemu se može i treba dokazati smisao za vježbanje volje. Podnositi boli, strpljivo učiti, ne mrmljati na teškoće, ne planuti odmah na svaku iskricu, strpljiv biti u govoru, ne prigovarati na svaku teškoću, ne očitovati slabo raspoloženje, ne ceriti lice kao znak omalovažavanja drugoga. Ako nas nešto muči ili ide na živce, ne treba planuti, odlomiti se poput snježne lavine, iskočiti iz duševnog kolosijeka. Umjesto toga malko pričekati, smiriti se poučkom da je najbolje izbrojiti stotinu ovaca prije nego se odgovori u takvom raspoloženju.

Kada sve to nazivamo strpljivošću, ne treba misliti na neko pasivno stanje, na podnošenje bez riječi, već baš na aktivnu strpljivost, na ono što dobro odražava latinski glagol "sustinere", djelatno trpjeti, izdržati da se dođe do cilja. Na to sigurno aludira Učitelj kad upozorava učenike da će se spasiti samo onaj koji ustraje do konca. Ovaj je zahtjev istinit ne samo s gledišta vječnog života, nego i s obzirom na postizanje zemaljskih uspjeha. Zbog pomanjkanja izdržljivosti u posljednji čas može izostati uspjeh dugog napora. Trebalo je možda izdržati još samo jedan dan, možda tek jednu uru, ali je ponestalo izdržljivosti i rasplinuo se san.

Jorge Chavez, naturalizirani francuski pilot, poznat po akrobatskim vratolomijama u zraku kad je naprava za let tek dobivala svoje ime, izgubio je život zbog žurbe. Taj je pilot 1910. prvi uspio preletjeti vrh Simplon na švicarskim Alpama, no spustio se slomljenih udova. Uspješno se borio s ledenim vjetrom i zračnim vrtlozima. Već je bio korak do cilja, gdje ga je čekalo veliko mnoštvo znatiželjnika. I dok su mu sa zemlje oduševljeno mahali, Chaveza ostavi strpljivost i umjesto da se lagano spusti, pokušao je to učiniti vratolomnim prizemljenjem. To mu nije uspjelo i izdahnuo je pod krhotinama zrakoplova. Trebalo mu je samo još nekoliko minuta strpljivog manevriranja i trijumfalnog prizemljenja.

* * *

Život je isprepleten lijepim, radosnim, ali i turobnim časovima. Nadolaze sve brojnije teškoće, nesporazumi, nedaće, nerazumijevanje, trpljenje, bolesti… Pravi se karakter očituje u tome kako čovjek zna ustrajno podnositi udarce koji ga snađu. Sustine! Podnesi! Rimski filozof Seneka, od kojega možemo mnogo toga naučiti osim pesimizma i rezignacije, zbog čega će u konačnici i jadno završiti, piše da netko može na bolesničkom ležaju biti upravo tako junak kao i na bojnom polju. Time želi istaknuti da je bol najviša i najteža kušnja pouzdanosti ljudskog značaja. "Koga Bog ljubi, onoga i iskušava", veli Evanđelje. U mramorni kip karaktera, dodaje zgodno Tihomir Toth, upravo strpljivost urezuje najfinije crte.

Dok su rimski pogani ponosno tvrdili: "Velika djela izvršavati, to je rimski!" ("Fortia agere, Romanum est"), učenici Kristovi to nadopunjuju: "Velikodušno trpjeti, to je kršćanski!" ("Fortia pati, Christianum est!"). Sveta Katarina Sijenska, velika kršćanska mističarka, nakon što se borila s jakim napastima, turobno se potužila Učitelju: "Isuse, a gdje si bio kad mi se tama nadvila nad dušu?" i čula je odgovor: "Bio sam u tvojoj duši!" Kao da je htio reći: da nisam bio s tobom, misli koje su ti opsjedale srce nadvladale bi te… Nemoj se plašiti napasti. O jednu se jedinu stijenu razbije sila uzburkanoga mora. Treba biti ustrajan, izdržati do kraja…

Čini nam se da je dovoljno jasna ova poruka i da bi joj svaka suvišna riječ oduzela snagu.

Rekli su o strpljivosti:

Čekati, biti strpljiv, to znači misliti. (Friedrich Nietzsche)

U braku je od logike mnogo potrebnije strpljenje. (Irving Stone)

Humor i strpljenje su deve na kojima prolazimo svaku pustinju. (Phil Bosmans)

Put od tisuću milja počinje jednim korakom. (Kineska poslovica)

Strpljivost je cvijet koji ne raste u svačijem vrtu. (Engleska poslovica)

Strpljivost srca razmjerna je njegovoj veličini. (Arapska poslovica)

Jedna ura strpljenja, deset godina mira. (Grčka poslovica)

Strpljivih ovaca mnogo stane u tor. (Njemačka poslovica)

Dugo čeka tko nestrpljivo čeka. (Ruska poslovica)

Strpljivošću, vremenom i novcem svaka se stvar dade urediti. (Talijanska poslovica)

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s