Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Intervju
 
Čega ima ondje vani?


Piše: Renzo Allegri
Izvor: Messenger of Saint Anthony, october 2010, str. 16-19.
Prijevod: Aleksandra Chwalowsky

 
Razgovor sa znanstvenikom i redovnikom, isusovcem, Guyem Consolmagnom,
astronomom u opservatoriju Vatikana i kustosom zbirke meteoritâ te ustanove,
na temu postojanja inteligentnih oblika života u svemiru

Pitanje postojanja vanzemaljskih inteli-gentnih oblika života mislioci postavljaju još od početaka suvremene znanosti. Međutim, u posljednje je vrijeme prava bujica službenih znanstvenih istraživanja donijela stanovite argumente u prilog pretpostavke kako bi svemir mogao biti nastanjen inteligentnim oblicima života, dok se u brojnim dijelovima svijeta koristi napredna oprema kako bi se otkrila inteligentna vanzemaljska bića te se moguće i stupilo u komunikaciju s njima. Štoviše, neke su zemlje napokon odlučile otkriti dosad tajne informacije kojima raspolažu s obzirom na možebitne pojave NLO-a (neidentificiranih letećih objekata) u prošlosti.

I sama Crkva, koja se prema ovome pitanju oduvijek odnosila s posvemašnjim oprezom, nedavno je postala ponešto otvorenija prema toj mogućnosti. U studenome 2009. Papinska akademija znanosti je, u suradnji s Vatikanskim opservatorijem, organizirala međunarodni skup astronomâ, biologâ, geologâ i predstavnika vjere, kako bi zajedno razmotrili pitanje mogućnosti postojanja vanzemaljskih uljudbi.

"Skupu su prisustvovali znanstvenici iz čitavoga svijeta, kao i različitih vjerskih, odnosno, religijskih provenijencija, uključujući i pokojeg ateista" – rekao je Guy Consolmagno, isusovački redovnik, teolog i astrofizičar međunarodnoga ugleda.

"Želja je bila razmijeniti gledišta i informacije te, nadasve, procijeniti svoje stavove u svjetlu nauka Crkve. Mnogi misle kako Katolička crkva niječe postojanje inteligentnih oblika života u svemiru, ali to nije istina. Vjerovanje u vanzemaljske inteligencije nikada nije bilo proturječno nauku Crkve. Kardinal Giovanni Lajolo, koji je sudionicima skupa prenio pozdrave Svetoga Oca, rekao je u nastupnome govoru sljedeće: 'U znanstvenome se istraživanju ne smijemo bojati niti jedne istine, jer znanost, proširujući nam znanje, pridonosi ispunjenju našega čovještva.' Za nas vjernike, proučavanje svemira predstavlja zanosnu pustolovinu koja nas može samo ispuniti divljenjem prema Božjem stvaranju. Osobno ne mogu vjerovati da bi se Bog bio ograničio na stvaranje inteligentnih oblika života samo ovdje na zemlji, što znači kako je moguće da svemir sadrži i druge svjetove nastanjene inteligentnim bićima što ih je stvorila njegova preobilna ljubav".

Ugledna ustanova

Brat Consolmagno jedan je od vodećih znanstvenika u Vatikanskome opservatoriju, jednome od najstarijih astronomskih opservatorija na svijetu. Vatikanski je opservatorij istraživačka i obrazovna ustanova iz područja astronomije što ju je uspostavio papa Grgur XIII. u drugoj polovici 16. stoljeća. Od svojeg utemeljenja, ova ustanova uvelike pridonosi astrono-miji, zahvaljujući svojim visoko kvalificiranim znanstve-nicima.

Sve do g. 1935., opservatorij je bio smješten u Vati-kanu. Te je godine ova ustanova preseljena u ljetnu papinsku rezidenciju u Castel Gandolfu, 25 kilometara jugoistočno od Rima, budući da su smog i svjetla Vječ-noga grada onemogućavali svako djelotvorno promat-ranje neba. Međutim, 1961. isti su se ti problemi poja-vili i u Castelgandolfu te je opservatorij tada utemeljio istraživačku skupinu Vatikanskog opservatorija (eng-leska kratica: VORG), s uredima u Opservatoriju Ste-ward na Sveučilištu američke države Arizone, smješte-nome u gradu Tucsonu. Godine 1993. istraživačka je skupina Vatikanskoga opservatorija dovršila napredni vatikanski teleskop od 1,8 metara, smješten na planini Graham nedaleko od mjesta Safforda u državi Arizoni, na visini od 3000 metara. Međutim, središnjica je opservatorija i dalje ostala u Castelgandolfu.

Sadašnji je ravnatelj opservatorija o. José Gabriel Funes, DI. U tome su opservatoriju djelovali mnogi istaknuti znanstvenici. Godine 2008. nagrada Templeton dodijeljena je kozmologu, o. Michaelu Helleru, vanjskome suradniku Vatikanskoga opservatorija. Godine 2010. nagrada George Van Bisbroeck dodijeljena je o. Georgeu Coyneu, DI, nekadašnjem ravnatelju opservatorija.

Isusovački znanstvenik

Brat Guy Conslomagno rođen je 19. rujna 1952. u američkome gradu Detroitu, država Michigan. Pohađao je isusovačku srednju školu, nakon čega je diplomirao (1974.) i magistrirao (1975.) na Massa-chusetts Institute of Technology, dok je doktorirao (1978.) na Sveučilištu države Arizone – njegovu Mjesečevu i planetar-nome laboratoriju, redom na području planetarne znanosti. Nakon poslijedokto-ratskoga istraživanja i poučavanja na opservatoriju sveučilišta Harvard i MIT, godine 1983. pridružio se Mirovnim snaga-ma SAD te dvije godine u Keniji predavao astronomiju i fiziku. Po povratku, zaposlio se kao izvanredni profesor na sveučilištu Lafayette u mjestu Easton, država Pensilvanija.

Godine 1989. stupio je u Družbu Isusovu te je 1991. položio redovničke zavjete. Pristupivši Redu, dodijeljen je kao astronom Vatikanskome opservatoriju, gdje ujedno djeluje i kao kustos Vatikanske zbirke meteoritâ. Još i danas obnaša obje ove dužnosti. Uz trajan stručni rad na području planetarne znanosti, ujedno i studira filozofiju te teologiju. Njegovo je istraživanje usmjereno na veze između meteoritâ i asteroidâ, kao i podrijetlo te razvoj manjih tijela sunčevoga sustava. Uz preko 40 napisanih znanstvenih radova, ujedno je i suautor nekoliko knjiga iz popularne astronomije, koje su prevedene na više stranih jezika. Godine 1996. sudjelovao je u ekspediciji ANSMET – Antarktičkoj potrazi za meteoritima, prigodom koje je otkrio niz meteoritâ na snježnim poljima Antarktika.

Međunarodna je astronomska udruga 2000. godine u njegovu čast imenovala jedan meteorit: to je '4597 Consolmagno', poznat i kao 'Maleni Dječak' (engleski: Little Guy).

Brat Consolmagno srdačno me primio u novome stožeru Vatikanskoga opservatorija u Castelgandolfu. Prošle je godine opservatorij premješten iz papinske palače u Castelgan-dolfu na veću lokaciju – obližnji samostan sestara bazilijanki. Brat Consolmagno proveo nas je kroz istraživački laboratorij i knjižnicu, gdje se čuva preko 22.000 povijesnih znanstvenih dokumenata, uključujući izvornike Kopernika, Keplera i Newtona; arhiv u kojemu su pohranjene fotografije snimljene teleskopom u razdoblju od 30.-ih godina prošloga stoljeća pa sve do današnjih dana, kao i kroz prostorije u kojima se drži zbirka meteoritâ.

Bog i vrijeme

Vatikanski je opservatorij prestižni astronomski opservatorij, no, je li se Crkva oduvijek zanimala za astronomiju?

Crkva oduvijek gaji veliko zanimanje za astronomiju. Ta je znanost, štoviše, bila dijelom Quadriviuma – skupine od četiri predmeta (aritmetika, geometrija, glazba i astronomija), što su ih morali učiti studenti na sveučilištima koje je Crkva utemeljila u srednjem vijeku.

Naša nas vjera uči kako je Bog stvorio svijet iz ljubavi te kako to što je stvorio ljubi toliko te je poslao svoga Jedinorođe-noga Sina, da bi i on postao dijelom toga. Sveti je Atanazije u 4. stoljeću ustvrdio kako je Isusovo Utjelovljenje posvetilo čitav svemir. Stoga je proučavanje svemi-ra nalik na molitvu; način je to čašćenja Boga, Stvoritelja svemira, kao i sjajan način njegova boljeg upoznavanja.

Ukratko, moja mi vjera kaže 'tko' je stvo-rio svemir, dok mi moja znanost govori 'kako' je to učinio. Crkva je nadasve djelatna u proučavanju astronomije, jer vjeruje u Boga, Stvoritelja svemira.

Prema teološki orijentiranim filozofima, taj se stvaralački čin nije dogodio jednom zauvijek, nekoć davno, već se neprestano ponavlja, kako bi se održavao život svemira unutar protjeka vremena, budući da je Bog stvorio i samo vrijeme.

Stvaranje je sustavan i razuman čin, što znači kako svemir valja shvatiti na sustavan i razumski način. Ivanovo Evanđelje započinje riječima: U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Grčki pojam za Riječ jest Logos, iz kojega potječe naš pojam 'logika'. To znači kako je 'logika' od samoga početka bila prisutna u činu stvaranja.

Dopuštate li mogućnost postojanja inteligentnih oblika života drugdje u svemiru? Koji je stav Crkve o tom pitanju?

Na tom se području Crkva uvelike pouzdaje u znanost i znanstvena istraživanja. Želio bih istaknuti i kako u Bibliji nema ničega što bi potvrđivalo ili osporavalo postojanje inteligentnih oblika života na drugim planetima.

Crkva i znanost

Crkva je nekoć imala neprijateljski stav prema znanosti. Primjerice, g. 1600., Crkva je osudila Galilejeve zamisli, koje su se kasnije pokazale ispravnima.

Povijest čovječanstva puna je pogrešaka što ih je izazvala smrtna ljudska slabost, no, u konačnici, istina uvijek pobjeđuje. I u samo su Galilejevo doba brojni ljudi vjere bili na njegovoj strani. Osuda Crkve zapravo je bila djelo ograničena broja fanatičnih pojedinaca koji su, nažalost, imali golem utjecaj u Kuriji. Postojali su katolički znanstvenici čija su gledišta bila slična onima Galileja, čak i prije njegova vremena. Dovoljno je spomenuti samo kardinala Nikolasa od Kuesa, koji je živio u 15. stoljeću. Bio je iznimno učen i uglađen čovjek: teolog, filozof, humanist, pravnik, matematičar i astronom. Već je u svoje doba smatrao kako zemlja nije nepomi-čna, već se vrti oko svoje osi; kako su zvijezde slične suncu te oko njih vjerojatno ima orbitalnih planeta te kako je moguće da neke od tih planeta čak i naseljavaju inteligentna bića.

Nešto bliže našemu vremenu, 1800-tih živio je o. Angelo Secchi, talijanski isusovac i ravnatelj Vatikanskoga opservatorija. Otac Secchi bio je jedan od prvih znanstvenika koji su proučavali fizički sastav nebeskih tijela putem fotografije i spektroskopije. Ujedno je i proveo vrlo značajna istraživanja sunca i klasifikacije zvijezda. Vjerovao je u mogućnost vanzemaljskih oblika života te je, g. 1816., napisao: "Uz slatke osjećaje, čovjek razmišlja o tim nebrojenim svjetovima gdje je svaka zvijezda sunce koje, kao upravitelj božanskoga blaga, dijeli život i dobro nebrojenim drugim bićima koja su blagoslovljena rukom Svemogućega".

Secchijeva je gledišta nedavno opetovao o. Coyne, koji je u jednome razgovoru izjavio: "Svemir je toliko golem te bi bila ludost misliti kako mi predstavljamo iznimku, kako smo jedina inteligentna bića u njemu".

Zvijezde padalice

Međunarodni ste autoritet na području meteoritâ, tih komadića krutih tijela iz svemira koji se pogrešno nazivaju 'zvijezdama padalicama'. Može li proučavanje meteoritâ osvijetliti postojanje života u drugim svjetovima?

Svakako. Meteoriti sadrže spojeve ugljika i vode – temeljnih tvari od kojih se sastoji život. Ti su komadići iz svemira vrlo zanimljivi, jer nas uvode u dosad nepoznata i neistražena područja, gdje su moguća velika otkrića.

Ovdje u našem opservatoriju posjedujemo privatnu zbirku meteoritâ neprocjenjive znanstvene vrijednosti te zaista imate sreću što ste u prilici vidjeti ih, jer inače nisu dostupni javnosti.

Prije više od stoljeća prikupio ih je Francuz markiz od Mauroya, dok ih je Vatikanu 1935. godine darovala njegova udovica. Sadrži preko 1000 primjeraka.

Što možemo naučiti od tih predmeta koji nisu zemaljskog podrijetla?

Iznimno vrijedne podatke o genezi i evoluciji našega Sunčeva sustava. Nude nam uvid u nezamislivo daleku prošlost, koju je moguće izraziti jedino eksponencijalnim brojkama: pred 4,5 x 109 godina, odnosno, prije 4,5 milijardi godina! Tada je nastao naš Sunčev sustav.

Meteoriti ujedno mogu osvijetliti i asteroide – ta mala tijela koja su veća od meteoritâ, ali i manja od planetâ te ih nalazimo uglavnom između Marsa i Jupitera. Meteoriti nam također mogu pružiti i stanovite podatke o planetu Marsu te o Mjesecu. Rezultati našega proučavanja meteoritâ idu u prilog mogućnosti postojanja života na drugim planetima.

Vanzemaljci i spasenje

Crkva nas uči kako je čovjek dijete Božje. Ako vanzemaljci uistinu postoje, trebamo li ih smatrati našom braćom?

Svi smo mi Božja stvorenja. Prema svetome Tomi Akvinskome, svako biće obdareno sviješću o drugima i samosviješću, koje je sposobno druge ljubiti, ili ih, pak, odbaciti, posjeduje sve temeljne odlike ljudske duše te se u tom smislu može smatrati kako je stvoreno 'na sliku i priliku Božju'.

To znači da, ukoliko bi vanzemaljci posjedovali ta svojstva 'inteligencije' i 'slobodne volje', ne samo što bi bili naša 'braća', već bi ujedno s nama dijelili i udio u 'slici i prilici Božjoj'.

Što je s Kristovom žrtvenom smrću na križu? Na koji se način vanzemaljci uklapaju u to?

Zasad ne znamo baš ništa o naravi i povijesti tih stanovnika iz dalekoga svemira; štoviše, ne znamo čak niti postoje li uopće. Jedino što je izvjesno jest to da je središte naše vjere kako je Isus Sin Božji, koji je postao čovjekom te je po njemu i za njega sve stvoreno.

Stoga svaka stvorena stvar i svako stvoreno biće; svako slobodno i inteligentno biće u svemiru, posjeduje izravnu i temeljnu povezanost sa stvaranjem kao Božjim činom, kao i s događajem spasenja koji se zbio u Kristu.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s