Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Izazovi
 
"Ja sam za ples!"

Piše: Sanja Doležal
 
Moj novi početak

Novi početak ili novi izazov. Upravo sam u takvom periodu svoga života. Moram vam razjasniti o čemu se radi.

Upravo sam se vratila kući sa treninga. Već punih pet tjedana treniram četiri do pet sati dnevno. Da, zaboravila sam vam napomenuti, treniram ples. Namjerno nisam napisala kako plešem pet sati dnevno, jer ovo što prolazim jest prije svega sportska disciplina. Nisam to očekivala u trenutku kada sam pristajala na sudjelovanje u serijalu: "Ples sa zvijezdama", ali eto, što je tu je. Kada imaš uskoro pola stoljeća na svojim leđima, te znatno više kilograma, nije jednostavna preobrazba u bijelu labudicu. Dobro, jasno mi je da se to od nas, amatera niti ne očekuje, ali profesionalci kakvi jesmo, želimo u svakom segmentu dati sve od sebe. Tako sam ja već posljednjih sedam dana na tabletama protiv bolova (uskoro kaže moj prijatelj doktor, slijede i injekcije), krvavi žuljevi na nogama podsjećaju me svakoga trenutka kako je lijepo hodati bez plesnih cipelica. Ipak, vjerovali ili ne, presretna sam. Očarana sam ljepotom plesa i iskreno zavidim ljudima koji znaju plesati. Oduvijek sam smatrala da je u svakoj vrsti umjetnosti, bila to glazba, slikarstvo, poezija ili plesni pokret, najvažniji prijenos emocija. Sigurna sam da ste mnogo puta osjetili kako ima pjesama koje u vama bude razne osjećaje. Nekad je to tuga, nekada sjeta, ponekad radost i ushićenje. Isto tako, kada obilazim neke lijepe muzeje i promatram remek-djela slikarstva na zidovima, ima slika koje mi dotaknu dušu, kao da imaju neku tajnu poruku samo za mene. Ima i onih drugih, pjesama ili slika koje me ostavljaju potpuno hladnom, koje me jednostavno ne dotaknu.

U plesu je situacija ista, tijelo je instrument koji pokretom mora izazvati određenu emociju ovisno o karakteru plesa. Nije to jednostavno, prvi put se susrećem s time. Nisam samo publika koja može uživati u lijepoj glazbi i pokretu, nego i sama učim tijelom iskazati osjećaje. Imam predivnog učitelja, mladog Hrvoja Kraševca, zaljubljenika plesa koji ne pleše, nego živi ples. Nije mu lako, strpljiv je i pažljiv, ima prilično respekta prema mojim godinama. Ipak, kao profesionalac i on od mene traži maksimum. Sretna sam, jer svaki novi izazov u životu, svaki novi početak, učenje i savladavanje nekih novih znanja i vještina, budi u nama strast i radost života. Usprkos svim naporima, zahvalna sam što imam priliku raditi nešto što me veseli, ispunjava i otkriva novu sebe. I sada sam svjesna da nikada nije kasno, nisu godine prepreka da čovjek krene nekim novim putem, barem privremeno. Nikad nije kasno za radost istraživanja i otkrivanja novoga, samo treba krenuti. Zato, ukoliko potajno sanjate o plesu, ne oklijevajte, požurite i upišite neki tečaj, jamčim vam da ćete se zaljubiti i probuditi sva svoja čula.

Često nakon teških treninga zamolim Gospodina da mi da snage da sve to izdržim. Zahvaljujem na prilici koja mi je pružena i ponekad pomislim tko je ono rekao: Važno je sudjelovati, a ne pobijediti... Gospodine, neka bude volja tvoja, ali daj da pobijedim...

Šalim se naravno, takve misli sigurno prolaze glavom svima nama, ali iskreno, već ovi osjećaji koje prolazim posljednjih tjedana za mene su pobjeda.

A sada jurim kineziologu koji će pokušati moje istegnute leđne mišiće vratiti u normalu do slijedećeg treninga. I da, vjerujem da je ovo prvi put da se ovako javno (hvala Veritasu koji mi je to omogućio) preporučim u vaše molitve. Onako malo, i ponizno. Hvala...

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s