Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Recenzija
 
Odgoj u obitelji (Mara Čović)

Piše: prof. dr. Ante Vukasović
 
Batina nije izašla iz raja

Obiteljski odgoj je prvo i najvažnije područje u sve-kolikom procesu čovjekova odgajanja. O njemu, najve-ćim dijelom, ovisi uspjeh ili neuspjeh, pozitivni ili nega-tivni rezultati u izgrađivanju ljudskih osobnosti. Danas se, međutim, obiteljska odgojna funkcija dosta zapos-tavlja. Stoga nas mora radovati pojava svake knjige posvećene odgoju u obitelji, a naročito kada je riječ o znalački napisanoj i uređenoj knjizi Odgoj u obitelji iskusne pedagoginje.

Odgojni ideal starih Grka bio je da sin bude bolji od oca, a djeca od roditelja. To je pretpostavka povijes-nog razvitka i svekolikog napretka. U tom značenju i učenici moraju nadmašiti svoje učitelje.

Odgoj je proces izgrađivanja čovjeka od biološki da-nog pojedinca do moralno izgrađene osobnosti. To je njegovo individualno, a ima on i općeljudsko povijesno značenje. Prenošenjem svekolikih spoznaja i ljudskih stečevina na nove naraštaje, omogućuje stalni razvi-tak i napredak ljudske zajednice. Ukratko, bez odgoja ne bi bilo ni čovjeka, ni čovječanstva. On je osnova na kojoj sve počiva. A u nas se danas termin i pojam odgoj zapostavljaju i zamjenjuju terminom i pojmom obrazovanje. To je rezultat moralno bolesna društva. Obilježava ga kriza morala i odgajanja, obezvrjeđivanje etičkih vrijednosti i svekolike duhovnosti. Mogli bismo ga nazvati i civilizacijom moralnih deformacija.

Pojam obrazovanje ne može zamijeniti pojam odgoj, jer je sadržajem uži i siromašniji. Obrazovanje se odnosi samo na čovjekovu racionalnu sferu, a odgoj na racionalnu, emocionalnu i voljno-djelatnu. Obrazovanje pruža samo znanje, praktična umijeća i navike, a odgoj, uz to, i moralno izgrađuje čovjeka. Čovjek je intelektualno-spoznajno i moralno-vrijednosno biće. Odgoj uključuje i jedno i drugo, on je u biti vrijednosna kategorija, jer vrijednosno obogaćuje ljudske osobnosti.

Posljedice moralno bolesna društva su anarhističko shvaćanje slobode, utilitarističko i hedonističko shvaćanje života, prenaglašena sebičnost, širenje nekulture, nasilja, terorizma, kriminala, brojna tjelesna, intelektualna i moralna stradanja djece i mladeži. Prevladavanje krize traži: duhovnu obnovu, moralnu i odgojnu preobrazbu; reafirmaciju općeljudskih vrijednosti i etičnosti te sustavno odgajanje u obitelji, školi, Crkvi, u svim odgojnim ustanovama i uz pomoć svih odgojnih čimbenika. Previranja u suvremenom svijetu doimaju se kao sudbonosno natjecanje između odgoja i sveopće propasti.

Vjerujemo u pobjedu dobra nad zlom, a obitelji pripada prvo i najvažnije mjesto u svim tim preporodnim nastojanjima. Ona je mala, ali vrlo postojana i temeljna ljudska zajednica, vrelo je i nositeljica života. Zajednički život njezinih članova, krvno srodstvo, osjećajna povezanost, ljubav, međusobna ovisnost, zajedničke težnje i nastojanja, spontano prihvaćanje dužnosti i odgovornosti – čini je prvim, temeljnim i nezamjenjivim čimbenikom odgoja djece i mladeži, a roditelje prvim, najutjecajnijim i najodgovornijim odgojiteljima. Međutim, u ovo naše krizno doba i obitelj je suočena s brojnim teškoćama.

Takozvani obiteljski zakoni, koje je usvojila koalicijska Račanova vlada 2003., ne štite nego razaraju hrvatske brakove i obitelji. Nude i suprotstavljaju im radikalne promjene: bogatstvo alternativnih rješenja, "pluralizaciju obiteljskih oblika", "transformaciju struktura" i tzv. alternativne zajednice: izvanbračne, istospolne, jednoroditeljske i višeroditeljske. I, gle apsurda, Obiteljski zakon uopće nije definirao obitelj. A svrha mu je zapošljavanje žena, a ne zaštita obitelji. Oblici nasilja u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji formulirani su tako da su i odgojna sredstva sprječavanja djece u činjenju zla, svrstana u oblike nasilja koji se strogo kažnjavaju. Time je taj Zakon oduzeo roditeljima pravo primjene, zabranio im uporabu odgojnih sredstava, a to je protuustavno. Ustav RH, naime, jamči im puno pravo i slobodu odgajanja svoje djece.

Odgoj u obitelji Mare Čović reafirmira i odgoj i obitelj. Autorica je od 2007. U listu Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskog imala kolumnu "Pedagog u obitelji". U njoj je objavljivala zanimljive, poučne i vrlo poticajne priloge u funkciji unapređivanja obiteljskog odgoja. Sakupljeni su, uređeni za potrebe jedne cjelovite publikacije i objavljeni u ovoj knjizi.

Ukupno sadrži 40 tekstova. Tematski su razvrstani u tri skupine: Škola (12 uradaka), Obitelj (20) i Slobodno vrijeme (8). Dobar izbor tema svjedoči o iskustvu vrsnoga pedagoga. U skupini Škola teme su, primjerice: Više radosti i uspjeha u školi, Škola bez bola, Adolescencija, Nasilje među djecom, Darovito dijete, Ja mogu uspjeti. U skupini Obitelj: Pomažete li ili odmažete svojoj djeci, U borbi protiv ovisnosti, Odgajanje i odgovornost, Bježanje od kuće – skitnja, Užitak čitanja i slušanja priča, Kako rastava roditelja utječe na djecu, Zajedničko odrastanje roditelja i djece, Batina nije došla iz raja. U skupini Slobodno vrijeme: Kako provesti ljeto, Djeca i mediji, Djeca i prijatelji, Djetinjstvo bez alkohola, Ovisnost, kockanje i djeca, Zrela ljnubav.

Autoričina obrada tema je visoko stručna, a izložene su popularno za roditelje, nepedagoge na njima razumljiv i primjeren način. Ona im objašnjava pedagoške fenomene, pojave, nenametljivo ih poučava, obogaćuje njihovu pedagošku kulturu, upozorava na odgojne probleme, daje konkretne primjere i brojnim savjetima potiče ih na roditeljski angažirano rješavanje teškoća i učinkovito odgajanje djece za njihovo i svoje dobro i dobrobit zajednice u kojoj žive. Time knjiga koju predstavljamo uz stručno-znanstvene odlike i kakvoću, dobiva i praktično odgojno značenje kao izvrstan i prijeko potreban pedagoški priručnik za roditelje. Bogat je u praksi provjerenim savjetima. Takvi su: – Što češće i jasnije pokazujte ljubav svome djetetu. – Pokažite iskreno zanimanje za njegove interese, djelatnosti i prijatelje. – Objasnite djetetu što od njega očekujete. – Dogovorite pravila ponašanja sa svojom djecom i postavite granice koje vrijede za njih i vas. – Boravite što više s djecom, družite se, razgovarajte, igrajte se, čitajte, obavljajte različite poslove. – Odredite odgovornosti u kući: svaki ukućanin treba imati poseban zadatak. – Jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja ono što je neprihvatljivo. – Budite uzor poželjnog ponašanja za svoju djecu. – Čestitajte djetetu na svakom uspjehu i pohvalite ga pred drugima. – Ako ga kažnjavate, recite mu zašto i dokle kazna vrijedi.

Kada sam pročitao podnaslov knjige: "Batina nije izišla iz raja", pomislio sam da je to refleks liberalno-anarhističkog shvaćanja slobode i tzv. "slobodnog odgoja".

Čitajući knjigu tu pretpostavku sam brzo odbacio. Kolegica Mara poučava i potiče roditelje da budu dobri odgojitelji svoje djece. Traži ona roditeljsku ljubav, poštovanje dječje osobnosti, uvažavanje njihovih interesa, želja i prijedloga, međusobno druženje, suradnju, razumijevanje i povjerenje, poštuje i dječju slobodu, ali to nije apsolutna, razularena sloboda bez moralno-uljuđenih granica i pedagoških kriterija. Ona poštuje, preporuča i savjetuje roditeljima uporabu svih odgojnih sredstava i postupaka: sredstava usmjeravanja prema dobru, sredstava poticanja na dobra djela i sredstava sprječavanja loših i zlih postupaka.

Poznaje Mara i preporuča: postavljanje jasnih i sigurnih granica za dječje ponašanje, njihovo poučavanje o dobru i zlu i odgajanje samo za dobro, davanje djeci ozbiljnih zaduženja, navikavanje na rad, njegovanje osjećaja dužnosti i odgovornosti, razvijanje smisla za vrijednosti. Poznaje i priznaje stalni roditeljski nadzor nad djecom, snagu roditeljskog autoriteta (ugleda), prijeku potrebu odgovornosti u odgajanju svoje djece pa i kažnjavanje, ako je prijeko potrebno. Poput J.J. Rousseaua i naša Mara Čović savjetuje roditeljima: postupajte s djecom tako da vjeruju kako sve rade u skladu sa svojim željama, a vi se postavite tako da njihovi postupci budu u suglasju s vašom svrhom i nastojanjima odgajanja. Lako je to reći, ali teže ostvariti. U tomu se očituje pedagoško umijeće iskusna i dobra odgojitelja.

Zaključit ćemo s još jednim savjetom darovite i iskusne autorice: "Roditelji, kako biste imali dobru komunikaciju sa svojom djecom, a ona sutra izrasla u sretne i odgovorne osobe, svakoga im dana recite deset izraza: – Hvala ti! – Molim te! – Bravo! – Mogu li ti pomoći? – To je doista lijepo! – Oprosti! – Pričaj mi o tome! – Može zagrljaj! – Idemo zajedno! – Volim te!" (str. 64.).

To je pedagogija srca kolegice Mare Čović, njezino odgajanje s ljubavlju koje je pozitivno pedagoški usmjereno. Ono poznaje, priznaje i savjetuje uporabu svih odgojnih metoda, sredstava i postupaka – pedagoškog usmjeravanja, poticanja i sprječavanja, ako je i kada je i ono potrebno.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s