Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Svetost u Hrvata
 
Pozvani na svetost

Piše: Tanja Popec
 
Božji ugodnici iz hrvatskoga naroda

Što je svetost?

Svi vjernici pozvani su na svetost! "Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski" (Mt 5,48), poziva nas Isus po kojem smo već odjeveni plaštem svetosti. Kako? Ako milost Duha Svetoga prebiva u nama, onda je kršćanin zaista dotaknut dodirom same Božje svetosti, jer je kršten Duhom Svetim, a on je neraskidiva veza Oca i Sina, i po Sinovu obećanju daje se i nama. Svetost, dakle, nije ništa drugo nego aktivna suradnja s primljenom milošću. Katekizam Katoličke crkve kaže da je "Ljubav Kristova u nama vrelo svih naših zasluga pred Bogom. Milost nas po djelatnoj ljubavi sjedinjuje s Kristom tako da jamči nadnaravno značenje naših čina i do-sljedno njihovu zaslužnost pred Bogom i pred ljudima. Sveci su uvijek bili živo svjesni da su njihove zasluge čista milost" (KKC, 2011.)

Rast u svetosti vodi prema sve intimnijem sjedinjenju s Kris-tom. No, to sjedinjenje nije samo radi pojedinca, već kako bi svijet po njegovu životu i djelima spoznao milost, ljubav i slavu Božju koja se želi učiniti dostupna svima. Iskustvo apostola Pavla pokazuje da put svetosti i savršenstva prolazi kroz križ i duhovni boj. Sv. Grgur Nisenski o tome kaže: "Tko se penje, neprestano ide od početka k početku: nikada ne prestaje počinjati. Tko se penje, nikada ne prestaje željeti što već poz-naje."

Hrvatska svetost

U povijesti hrvatskoga naroda veliki je broj primjera kako se u svakodnevni život može utjeloviti aktivna suradnja s Božjom milošću. Ona se događa u mučeništvu, kreposnom životu, ljubavi prema bližnjemu. Ima razne oblike, a jedan cilj: biti putokaz prema Kristu. Naša su tri sunarodnjaka prepoznata kao uzori svetosti u sveopćoj Crkvi. Šestero je blaženika posebno istaknuto našem narodu za nasljedovanje. Tijekom povijesti, kada su postupci za beatifikaciju bili drugačiji od današnjih, bilo je i više blaženika, a značajno je spomenuti da i u novije doba ne nedostaje Božjih ugodnika iz hrvatskoga naroda. Neki od njih su sluge i službenice Božje, a za mnoge se pokreću postupci i prikupljaju informacije i svjedočanstva o kreposnom i svetačkom životu.

Tijekom povijesti mijenjao se način beatifikacije. Tako, prema staroj praksi Crkve, iz hrvat-skoga naroda ima još blaženika čije je štovanje u prošlosti bilo rašireno. No, danas je svedeno samo na mjesne crkve. Osim toga, postoje i kandidati redovničkih zajednica koje Crkva nije beatificirala, ali se štuju unutar zajednica iz kojih potječu.

Blaženici iz Kotorske biskupije:
Bl. Marin iz Kotora, franjevac, mučenik. Živio je u XIII. stoljeću. Papa Nikola IV. poslao ga je sa fra Ciprijanom iz Bara u Srbiju da suzbija patarenstvo (bogumile). Iz Srbije Marin je pošao u Tatarsku (Krimea), gdje je podnio mučeničku smrt 1288. godine.

Bl. Marin (mlađi) iz Kotora, franjevac mučenik. Živio je u XV. stoljeću. Papa Siksto IV. poslao ga je 1472. godine kao svog poslanika k perzijskom šahu Ussun-Assanu zbog nekih crkvenih pitanja, te ujedno da ga pridobije za borbu protiv Turaka koji su već bili osvojili Carigrad. Godine 1472. Turci su ga ubili.

Bl. Grgur iz Kotora, franjevac. Živio je i djelovao u Kotoru u XIII. i na početku XIV. stoljeća. Papa Klement V. poslao ga je u Srbiju da ondje radi na sjedinjenju s Rimskom Crkvom. Umro je na glasu svetosti 15. prosinca 1308. godine. Liturgijski se slavi 13. prosinca.

Bl. Adam iz Kotora, franjevac. Preminuo je na glasu sve-tosti u Kotoru, tijelo mu je pokopano na otoku Gospe od Milosti. Bio je propovjednik i subrat u misionarstvu bl. Antunu, dračkom nadbiskupu. Liturgijski se slavi 31. srpnja.

Bl. Rafael iz Barlette, servit. Rodio se u Kotoru i stupio je kao brat laik u servitski samostan u Barletti. Isticao se karitativnom djelatnošću. Umro je klečeći pred oltarom na glasu svetosti 1566. godine.

Padre Angelico (Ivan Krstitelj Martinelli). Rodio se 13. studenog 1832. godine u Castel Baronese (Verona), a umro na glasu svetosti u Kotoru, 23. travnja 1879. godine. Njegovi zemni ostaci počivaju u crkvi sv. Nikole na Prčanju. Isticao se samaritanskim radom, osobito kada je u Kotoru i Boki 1867. godine harala kolera. Krijepio je umiruće od kojih su svi bježali. Pripadao je reformiranim franjevcima Mletačke provincije.

Iz ostalih naših krajeva:
Oton iz Pule (XIII. st. – 14. prosinca 1241.), jedan od prvih sinova sv. Franje u Istri. Pripisuju mu se čudesna ozdravljenja bolesnika koji su bolovali od oduzetosti, sljepoće, nijemosti, slomljenih kostiju.

Julijan iz Bala (oko 1300., Bale, između Rovinja i Pule – 1. svibnja 1349.). Bio je franjevac koji se odlikovao kreposnim i svetim životom. Sv. Stolica je potvrdila njegovo štovanje 1910. godine dekretom u kojem navodi da je "bio krepostan u riječi i djelu, raspaljen božanskom ljubavlju, pun revnosti u spašavanju duša, obilazio u svetoj službi istarska sela i gradove šireći i unoseći mir i slogu među zavađene građane". Spomendan mu je 1. svibnja.

Jakov Zadranin, franjevac (oko 1400., Zadar - 27. travnja 1490., Bitetto). Bio je brat redovnik. Tijekom života osobito se isticao darom proroštva i raznih čuda. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. godine za cijeli Franjevački red. Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji, a Časoslov i Misal franjevačkih zajednica hrvatskoga jezičnog područja donose tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova.

Fra Anđeo Zvizdović (današnje Uskoplje, 1420. – Fojnica 7. lipnja 1498.). Bio je svećenik, franjevac i upravitelj Bosanske franjevačke kustodije. Ovaj uzoran redovnik kreposnog i svetačkog života kao blaženik se štuje u Franjevačkom redu.

Katarina Kosača Kotromanić (1425., Blagaj kod Mostara - 25. listopada 1478., Rim). Bila je žena bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Udajom za njega, primila je katoličku vjeru. Pred turskom najezdom sklonila se u Dubrovnik, pa potom u Rim. Njezino dvoje djece odvedeno je u tursko roblje, a muž ubijen. Nakon toga postala je franjevačka trećoredica i posvetila se Bogu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu. Štuje se u franjevačkim zajednicama u Bosni.

Sluge i službenice Božje:
Radi se o vjernicima kreposna života, koji su umrli na glasu svetosti. Za ovdje spomenute proveden je pos-tupak nakon kojega im je pripisan naslov "sluga Božji". No, postulature i promicatelji kauza i dalje rade na pripremi materijala i dokumentacije za beatifikaciju.

1. Klara Žižić (Promina kraj Drniša, 1626. - 21. rujna 1706., Šibenik). Utemeljiteljica je hrvatske redovničke zajednice "Družba sestara franjevki od Bezgrješne" sa sjedištem u Šibeniku. Klara je prihvatila redovnički način života sv. Franje s posebnim naglaskom na zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Osobito je pomagala siromašnima i nemoćnima za vrijeme turskih progona. Biskupijski postupak za njezinu beatifikaciju otvoren je u Šibeniku 2004. godine.

2. Nikola Bjanković, biskup makarski (1695.-1730.). Zbog pokorničkog i svetog života, kršćanskih kreposti i učenosti, te apostolske revnosti, za života je bio smat-ran vjernom slikom dobroga pastira, izgledom kanonika, uzorom svećenika, živim ogledalom kršćana. Čašćen je kao apostol Dalmacije i susjednih hrvatskih pokrajina Bosne i Hercegovine. Osamdesetih godina XIX. stoljeća pokrenut je informativni proces za njegovu beatifikaciju.

3. Fra Šimun Filipović (Seona, župa Bijela u BiH, 1732. – Ripatransone 1802.) Iz bosanskog sela otišao je u kontemplativnu samoću talijanskog samostana Ripatransone. Zbog kreposnog življenja nazivali su ga: duša blažena i sveti čovjek. Uprava Franjevačke provincije pokrenula je postupak za njegovu beatifikaciju. Otvoren je 1875. godine.

4. Ana Marija Marović (7. veljače 1815., Venecija – 3. listopada 1887., Venecija). Njezini roditelji potječu iz Boke Kotorske. Umrla je u Veneciji na glasu svetosti. Osnovala je redovničku družbu čija je karizma bila spašavanje posrnulih djevojaka, a istaknula se i u karitativnom radu. Papa Pio IX. rekao je za nju: "Evo svetice koja ne prorokuje." Godine 1993. završen je proces za njezinu beatifikaciju, a 2007. godine izdan je Dekret o njezinim herojskim krepostima.

5. Josip Stadler (Slavonski Brod, 24. siječnja 1843. - Sarajevo, 8. prosinca 1918.). Bio je vrhbosanski nadbiskup i utemeljitelj Družbe sestara služavki Malog Isusa. Karizma Družbe: briga za siromašnu i napuštenu djecu, te za starije osobe i siromahe. Posebno se istaknuo radom, osim na vjerskom, i na prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom planu. Osnovao je sirotišta za djecu i starački dom, a Katedralu u Sarajevu i Vrhbosansku nadbiskupiju posvetio je Srcu Isusovom. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu je grobu molio papa Ivan Pavao II. prigodom prvog posjeta Sarajevu, 12. travnja 1997. godine. Postupak za Stadlerovu beatifikaciju pokrenut je 2002. godine.

6. Dr. Josip Lang (Lepšić kraj Ivanić-Grada, 1857. - Zagreb,1924.). Bio je pomoćni zagrebački biskup i veliki dobročinitelj. Posjećivao je bolesne, osobito sirotinju, a osim duhovno, i materijalno je pomagao onima koji su u bijedi živjeli po podrumima, tavanima i potkrovljima. U tijeku je postupak za njegovu beatifikaciju. U Zagrebu djeluje Zaklada "Biskup Josip Lang" za pomoć siromašnim starijim ljudima.

7. Fra Vendelin Vošnjak (1861. - 1933.) Bio je prvi provincijal franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Umro je na glasu svetosti, a crkveni postupak za njegovu beatifikaciju završen je 2000. godine. Njegovi zemni ostaci počivaju u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu.

8. Fra Lino Maupas (30. kolovoza 1866., Split – 14. svibnja 1924.) Trideset godina svojega života posvetio je siromasima Parme. Godine 1942. pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.

9. Petar Barbarić (19. svibnja 1874., Klobuk, BiH – 1897.). Pohađao je sjemenište u Travniku. Za života je bio uzoran učenik, poslušan i pun poštovanja. Želio je postati isusovac. S nepune 23 godine umro je od posljedica teške prehlade. U tijeku je postupak za njegovu beatifikaciju.

10. Gerard Tomo Stantić, bački hrvatski svećenik (Đurđin, 16. rujna 1876. - Sombor, 24. lipnja 1956.). Pripadao je Karmelskom redu, a njegova želja bila je dovesti karmelićane u Hrvatsku. Ostvarila se tri godine nakon njegove smrti. Osobito je bio zapažen zbog svoje blagosti u ispovijedanju i velike brige prema bolesnima. Godine 2003. završen je prvi stupanj u postupku za njegovu beatifikaciju.

11. Fra Alojzije Palić (Janjevo, 14. travnja 1878. – 7. ožujka 1913.). Pripadao je Redu manje braće. Djelovao je na Kosovu. Suprotstavio se nasilnom pokrštavanju muslimana koje su činili pravoslavni. Crnogorski vojnici ubili su ga u blizini sela Janosh. Pronađeno je njegovo neraspadnuto tijelo i preneseno je u crkvu u Zymbi. Skadarska biskupija 2002. godine započela je postupak za njegovu beatifikaciju, zajedno sa 40 mučenika ubijenih zbog mrž-nje prema katoličkoj vjeri u vremenu od 1913. do 1974. godine.

12. Fra Ante Antić (16. travnja 1893. u Prvić-Šepurini na otočiću Prviću – 4. ožujka 1965.) Pripadao je Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Bio je odgojitelj franjevačkih kandidata, a osobito se istaknuo u ispovjedničkoj službi. Umro je na glasu svetosti, a njegov se grob nalazi u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Postupak za betifikaciju pokrenut je 1984. godine.

13. Fra Aleksa Benigar (Zagreb, 1893. – Rim, 1988.). Bio je član Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Djelovao je kao misionar u Kini odakle su ga komunisti protjerali 1954. godine, a poznat je i kao autor prve i najopsežnije biografije bl. Alojzija Stepinca. Pokopan je u kripti crkve sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu. Postupak za beatifikaciju pokrenut je 2006. godine.

14. Fra Serafin Kodić Glasnović (Janjevo, 25. travnja 1893. – Lješ, 11. svibnja 1947.). Pripadao je Redu manje braće. Djelovao je u Albaniji. Nakon jednoga provincijskog sastanka bio je uhićen i okrutno mučen, zbog lažne optužbe i zavjere. Tijekom ispitivanja bio je teško ranjen na dušniku te je od posljedica ranjavanja preminuo u Lješu. Postupak za beatifikaciju pokrenut je 2002. godine u Skadarskoj biskupiji.

15. Marica Stanković (31. prosinca 1900., Zagreb – 8. listopada 1957., Zagreb). Radila je kao učiteljica. Posvetila se duhovnoj obnovi i kršćanskom odgoju ženske mladeži, te je bila suradnica Ivana Merza. Slijedila je ideju: "Obnoviti sve u Kristu." Godine 1938. u Banjoj Luci je osnovala prvi svjetovni institut u Crkvi u Hrvata pod imenom "Suradnice Krista Kralja." Zbog njezinih kršćanskih uvjerenja i velikog odgojnog utjecaja na mladež, komunističke vlasti osudile su je na montiranom procesu na pet godina robije. Provela ih je od 1947. do 1952. u zatvoru u Požegi. Od posljedica logora umrla je 8. listopada 1957. godine u Zagrebu. Pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoju. Postupak za njezinu beatifikaciju otvoren je 2006. godine.

16. Fra Ante Tomičić (Razbojine, 23. ožujka 1901. – Rijeka, 25. studenog 1981.) Redovnik franjevac kapucin. Bio je na službi u više samostana u Hrvatskoj, a osobito zapažen bio je u Rijeci, u crkvi Gospe Lurdske, gdje je radio kao sakristan, a u samostanu kao vratar. Postupak za beatifikaciju pokrenut je 2005. godine.

17. Egidije Bulešić (Pula, 24. kolovoza 1905. - Pula, 25. travnja 1929.). Bio je mornar, brodski tehnički crtač, tesar, bravar, a istaknuo se i humanitarnim radom. Pripadao je Franjevačkom trećem redu, u Puli je osnovao Katoličku akciju, pohađao je stare i bolesne te pomagao napuštenoj djeci. Na brodu je djelovao kao apostol mornara, a nakon vojske ostao je bez posla jer nije želio biti fašist. Umro je od posljedica tuberkuloze u 24. godini života, a pokopan je na otočiću Barbanu kraj Venecije. Slugom Božjim proglašen je 1988. godine. U Italiji se vodi postupak za njegovu beatifikaciju.

18. Fra Placido Cortese (Cres, 7. ožujka 1907. - Trst, 3. studenoga 1944.), franjevac konventualac. Veći dio života proveo je u Bazilici sv. Antuna u Padovi, bavio se katoličkim tis-
kom, pomagao je izbjeglicama, prognanicima i zatvorenicima. Dvojica prijatelja su ga izdala i predala nacistima 13. listopada 1944. godine, a tek nakon više desetljeća otkriveno je da je bio mučen, a njegovo tijelo spaljeno. Pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.

19. Miroslav Bulešić (13. svibnja 1920., Svetvinčenat, Istra – 24. kolovoza 1947.) Bio je svećenik Porečke i Pulske biskupije. Kada su 1947. godine komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. A nakon podjele sakramenta krizme u Lanišćtu 24. kolovoza iste godine, komunisti su ga ubili nožem u župnoj kući. Tijelo mu je pokopano najprije u Lanišću, a 1958. u rodnoj župi. U Biskupiji porečkoj i pulskoj od 1998. do 2004. trajalo je istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića. Rezultati su potom predani u Rim i očekuje se njegova beatifikacija.

20. Drinske mučenice. Pripadale su Družbi Kćeri Božje ljubavi, a ubijene su na obali Drine kod Goražda, 15. prosinca 1941. godine. U Sarajevo na Pale stigle su na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su samostan "Marijin dom" i školu, te pomagale svima bez obzira na vjeru i narodnost. Ratne, 1941. godine, na Palama su bile dvije Slovenke, jedna Austrijanka i dvije Hrvatice: s. Jula i s. Bernardeta. Godine 1999. pokrenut je postupak za njihovu beatifikaciju.

Hrvatski sveci:

Nikola Tavilić (1340.-1391.), franjevac, jeruzalemski mučenik.
Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.), kapucin u Padovi.
Marko Križevčanin (1588.-1619.), svećenik, mučenik u Košicama.

Hrvatski blaženici:

Augustin Kažotić (1260.-1323.), dominikanac, biskup Zagreba i Lucere.
Gracija iz Mula u Boki Kotorskoj (1438.-1508.), redovnik augustinac.
Ozana Kotorska (1493.-1565.), djevica, pokornica, dominikanska trećoredica.
Alojzije Stepinac (1898.-1960.), mučenik, zagrebački nadbiskup, kardinal.
Marija Propetog Isusa Petković (1892.-1966.), utemeljila izvornu hrvatsku družbu Kćeri milo-srđa.
Ivan Merz (1896.-1928.), istaknuti katolički intelektualac.

 


© 1999-2018 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s