U nedjelju 31. listopada 2010. u Zagrebu je svečano otvoren Centar Hrvatski Areopag za međureligijski dijalog čije je osnivanje izglasala Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca na svom redovitom kapitulu 2002. godine. Prostoriju na četvrtomu katu zvonika, na Svetomu Duhu 31 u Zagrebu, blagoslovio je fra Ljudevit Maračić, provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, a otvorenju je, među ostalima, nazočio generalni delegat CEFID-a (Centro francescano internazionale per il dialogo / Međunarodni franjevački centar za dijalog) p. Silvestro Bejan, OFMConv., kojemu smo tom prigodom uputili nekoliko pitanja.

P. Silvestro Bejan rođen je u Rumunjskoj. Go-dine 1990. stupio je u Red franjevaca kon-ventualca, a 1997. zaređen je za svećenika. Filozofsko-teološke studije završio je na Teološkomu institutu u Asizu gdje je postigao licencijat iz fundamentalne teologije. Doktori-rao je na Papinskom učilištu Lateranum u Ri-mu s temom ekumenskoga dijaloga i istočne teologije. Od 2001. do 2009. bio je tajnik i arhivar generalne kustodije Svetoga samostana sv. Franje u Asizu. Više je godina predavao fundamentalnu teologiju i istočnu duhovnost na Teološkomu institutu u Asizu, a 2007. imenovan je generalnim delegatom za ekumenizam i međureligijski dijalog Reda manje braće konventualaca. Ravnatelj je Međunarodnoga franje-vačkog centra za dijalog (Centro Francescano Internazionale per il Dialogo – CEFID) sa sjedištem u Asizu. Surađuje s raznim časopisima u Italiji i Rumunjskoj i autor je različitih priloga na temu ekumenizma i međureligijskoga dijaloga.

Iz Asiza ste došli u Zagreb da sudjelujete na otvorenju Centra Hrvatski Areopag za međureligijski dijalog. Koje mjesto spomenuti Centar zauzima u tradiciji Reda franjevaca konventualaca?

Otvorenjem Hrvatskoga Areopaga Red manje braće konventualaca u cijelome svijetu trenutno broji sedam centara za dijalog te su mnogobrojni franjevci koji rade u ovomu području promičući "duh Asiza". Po ovomu franjevačkom Centru za dijalog Zagreb je na neki način postao Asiz i moći će biti glasnogovornik "duha Asiza" u odnosu prema kršćanima i vjernicima drugih religija, kao i u odnosu prema nevjernicima, odnosno ateistima.

Asiz je grad ekumenizma i međureligijskoag dijaloga, u cijelome svijetu poznat zahvaljujući sv. Franji. U kojoj su mjeri franjevci tome pridonijeli? Koliko je duga tradicija promicanja međureligijskoga dijaloga u franjevačkoj povijesti?

Život sv. Franje uistinu se sastojao od ho-dočašćenja u zemlje blize i daleke, od su-sreta sa sličnim i blizim, ali i susreta s različitim vjerama, kulturama, religijama i tradicijama: u Egiptu 1219. susreće sulta-na Melek el-Kamela; na povratku iz Pales-tine, suočen s porazom križara svoga vre-mena, Franjo je vjerojatno susreo odre-đena mjesta obilježena složenom orijen-talno-monastičkom stvarnošću. Bizantski je svijet susreo mnogo ranije u tekstovi-ma crkvenih otaca istočne Crkve sadrža-nih u časoslovu, ali nadasve u Raspetome sv. Damjana, tipično bizantskom djelu. Isti Franjin "duh" na Istok je odnio brat Ilija u Siriju, Antun Padovanski u Afriku, Giovanni da Pian del Carpine u Mongoliju i Giovanni iz Montecorvina u Kinu, Guglielmo iz Rubruka i Oderico da Pordenone u druge zemlje azijskoga Istoka... Brojna su imena i mjesta koja su obilježila franjevačku povijest u njezinoj dijaloškoj misiji i svu nas današnju braću franjevce uče da smo od našega utemeljitelja primili dragocijeno naslijeđe koje nije nikada izgubljeno. Naslijeđe od velike važnosti za naše vrijeme.

Vi ste iz Rumunjske, zemlje s pretežito pravoslavnom vjeroispovješću. Na koji način, po Vašemu iskustvu, sv. Franjo privlači pravoslavce? Na koji je način ekumenizam prisutan u zemljama gdje prevladava pravoslavlje?

Sv. Franjo je prihvaćen od pravoslanih Crkava kao jedan o njihovih jer je vrlo bliz pravoslavlju i njihovoj tradiciji. Preko Franje oni bolje izražavaju svoju duhovnost, ukoliko on odražava njihov način mišljenja i stajanja pred božanskim i egzistencijalnim svijetom življenja. Riječ je o svojevrsnoj sintezi ili mostu između Istoka i Zapada. Često se govori o Franji kao "najpopularnijemu svecu na Zapadu, najdražemu u pravoslavlju" ili "pred očima našega srca uvijek je najsličniji klasičnoj ikoni našega sveca". Pravoslavna je duhovnost jako slična franjevačkoj i ta sličnost olakšava i jako pomaže put ekumenskoga dijaloga.

Kako se odvija međureligijski dijalog u zemljama u kojima su kršćani u manjini?

Ovo je već zahtjevnije pitanje. U svijetu su mnoga mjesta u kojima je moguć bratski i miran dijalog, ali nažalost nazočimo u mnogim drugim mjestima konstantnim progonima kršćanskih manjina. Progona je uvijek bilo i integralni su dio Crkve, no ja sam u ovomu trenutku puno više zabrinut onim "kršćanima" koji nisu ni vjernici ni ateisti, to jest žive paradoks "mlakosti" u životu. Da su druge religije pred sobom imale srdačno i uvjerljivo kršćanstvo, snažno i sposobno svjedočiti Onoga u kojega vjeruju, da je Europa uistinu bila pokretana krš-ćanskom duhovnom snagom, odnos s drugim religijama bio bi interakcija, iskren dijalog i suživot.

S kakvim se poteškočama susrećete u svojemu poslanju kao upravitelj CEFID-a, bilo unutar samoga Reda, bilo u međureligijskom dijalogu s nekršćanima?

Ima ih koji vjeruju i pokazuju zanimanje i svijest o vrijednosti rada na međureligijskom dijalogu, kao i onih koji su kritični prema dijalogu općenito, a ponekad polemični prema onome što je do sada učinjeno na ovomu području. Treba pronaći ispravne kriterije za prosudbu. Često se ostaje previše na površini i ocjenjuju se stvari ne u njihovoj finalnosti ili njihovoj biti, nego na temelju promatranja neposrednih rezultata, u prosudbi osoba, u konkretnoj koristi koja se može postići. Koristan bi bio sveobuhvatniji i pozitivniji pogled, veće povjerenje u iščekivanje. Tema dijaloga treba ući i senzibilizirati sve, osobito mlade. Ne rađa se "naučen", nego treba eksperimentirati, upoznavati, hodati sa "znakovima vremena".

Želite li Hrvatima uputiti kakvu poruku prigodom otvorenja Hrvatskoga Areopaga? Kakvu perspektivu ovoga centra vidite u Hrvatskoj?

Svijet danas treba "poniznih proroka mira". Treba mlad i kreativan duh da bude oslobođen od straha i nesigurnosti. Temeljno je usvojiti "duh Asiza" gotovo kao "oblik života", tražeći uvijek učinkovitije znakove da bi ga se moglo izraziti i izreći molitvom, svjedočanstvom života, evangelizacijom i navještajem, dijalogom. Biti znak "duha Asiza". "A vi", govoraše sv. Franjo, "koji činite ove stvari, budite blagoslovljeni od Gospodina i Gospodin uvijek bio s vama."