Veselje ti navješćujem,
puče kršćanski,
jer nam se kralj
u Betlemu,
rodi nebeski.

Tako glase početni stihovi jedne od meni vrlo dragih božićnih pjesama. Možda više nego ikada, danas nam je potrebno unije-ti radost i veselje u naše živote. Nije to uvijek lako, pogotovo ne u situaciji kada je najveći dio našega naroda u egzistenci-jalnim problemima. Kako izmamiti osmijeh na lice majke koja ne može djetetu pod bor staviti ono što je zaželjelo? Kako izmamiti osmijeh na lice starca koji čeka svoj obrok stojeći u redu ispred pučke kuhinje? Kako usrećiti mlade koji razmiš-ljajući o obitelji ne vide način na koji će doći do svojega gnijezda u kojemu će u miru odgajati svoju djecu? Puno je pita-nja, sve je manje odgovora, a Djetešce samo što se nije rodilo. Ipak, ako se sjeti-mo uvjeta, situacije i okružja u kojemu se rodio naš Spasitelj, nisam sigurna da je i tamo bilo previše razloga za osmijeh. U visoku stupnju trudnoće Marija kreće na put, pun neizvjesnosti i briga. U trenutcima pred najsvetiji trenutak poroda, ne nalaze mjesta u svratištu, već odlaze u štalu, špilju, kako bi se sklonili s puta. Nisu to baš jednostavni trenutci, nije dolazak djeteta na svijet tako jednostavan. Jesu li Marija i Josip imali osmijeh na licu ili su sa strepnjom očekivali taj trenutak?

Osobno volim misliti kako su njihova vjera i predanje u tome trenutku nadjačali i u porođajnim mukama ipak izmamili osmijeh na lice. Sjećam se toga veličanstvenog trenutka kada sam postala majka. U muci i bolovima molila sam Mariju da blagoslovi moj trenutak svojom mukom. Sreća i veselje, ponos i blaženstvo kada sam ugledala svoju djecu, neusporedivo je s bilo čime što sam doživjela u životu. Radostan je to trenutak koji pamtiš do posljednjega daha.

Vrijeme priprave za rođenje našega Spasitelja je upravo trenutak kada moramo, unatoč svim životnim i svjetovnim nedaćama, pronaći radost rođenja. Nije to ponekad lako, ali vjera, molitva i dobra djela donijet će nam toliko željeno veselje. Nekoliko sam puta u životu svjedočila da u trenutcima svojih najtežih kriza, bilo koje vrste, jedino što me je ponovno podiglo i vratilo na pravi put bila dobrota dragih ljudi. Vjerujem da je mnogima u ovomu trenutku teško, ali isto tako znam da ima onih kojima je i teže. U takvim trenutcima nemojmo gledati na svoje poteškoće, pomozimo onima koji si ne mogu pomoći sami, pronađimo susjeda koji je sam, bez ljudske potpore i ljubavi. Darujte mu za ove blagdane malo pažnje, čašicu razgovora, možda i neki skroman kolač koji ste ispekli.

Vjerujte, radost će se uliti u vaša srca i dostojno ćemo moći s veseljem zapjevati pjesmu s početka teksta. Radost i veselje dolaze jedino u trenutku kada dajemo od sebe, bez obzira na vrijednost i količinu darovanoga. Odaberite ovih dana nekoga susjeda, neki dječji vrtić, dom za napuštenu djecu, starački dom ili bilo koga kome je pomoć potrebna. Otiđite u dom za beskućnike i naučite ih pjevati božićne pjesme. Ili pomozite Domu za samohrane majke i djecu u Kamenskom blizu Karlovca. To su uglavnom mlade djevojke koje su usprkos protivljenju obitelji i okoline odlučile zadržati svoju djecu i brinuti za njih. Nemaju nikoga osim nekoliko dobrih ljudi koji brinu o njima. Treba im mnogo toga: pelene, dječja hrana, krevetići, robica ili barem nekoliko lijepih riječi potpore. Organizirajte u svojemu okružju skupljanje potrebnih stvari, pomozite im, razveselit ćete njih, njihove malene anđele, a vaša će radost biti neizmjerna.

Što god da odlučite, pripremite se radosna srca i otvorene duše proslaviti rođendan Sina Božjega jer se on rodio upravo za mene, za vas, za te mlade majke i njihovu djecu, za starce ispred pučke kuhinje. Pronaći radost u nevolji, to možemo samo ako smo ljudi ljudima.

Čestit vam, blagoslovljen i prije svega radostan Božić. Pronađite svoj osmijeh, rodio se Spasitelj.