Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Hrvatska – subjekt nove strategije

Piše: Marijan Križić
 
Osvrt na NATO skup u Lisabonu

Nova strategija koju je prošloga mjeseca NATO utvrdio na skupu u Lisabonu izraz je snažnih i očitih promjena s kojima se suočava suvremeni svijet. Hrvatska je na ovomu skupu prvi put sudjelovala kao punopravna članica i time se, nasuprot nesretnim povijesnim okolnostima u kojima je u pravilu bila objekt europskoga i svjetskoga poretka, prometnula u njegov važan subjekt. Kažemo važan jer kako drukčije protumačiti pisma kojima su se, tijekom održavanja Lisabonskoga summita, američki predsjednik Barack Obama i američki veleposlanik u Hrvatskoj James Foley u našemu dnevnom tisku obratili hrvatskoj javnosti.

Već u početku pisma američki veleposlanik ističe da "Hrvatska i Sjedinjene Države imaju izvanredne odnose koji su postali sastavni dio povijesnih veza između SAD-a i Europe", a završava s porukom: "...radujem se suradnji s Hrvatskom i njezinim ljudima na ovomu programu kako bismo osigurali bolju budućnost za obje naše zemlje."

Upravo tijekom održavanja skupa u Lisabonu Hrvatska je obilježavala 19. obljetnicu vu-kovarske tragedije koja je ujedno u veličanstven spomenik žrtve Vukovaraca i njihovih branitelja, na čijoj su žrtvi iznjedrene hrvatska sloboda i neovisnost. U potresnu doku-mentarnom filmu autorice Višnje Starešine "Siniša – zaustavljeni glas", koji je toga dana prikazan na televiziji, posebno se usjekla bešćutnost odgovornih u europskim i svjetskim središtima moći koji su prešutno odobrili stravičan pokolj ranjenika iz vukovarske bolnice. Hrvatska je tada bila objekt svjetskoga poretka čijim protagonistima srce nisu dirnuli jauci i krici zvjerski mučenih i umlaćenih ranjenika i bačenih u pripremljenu jamu na Ovčari. Kada se bivši američki predsjednik George Bush u travnju 2008. na povijesnomu Trgu sv. Marka u Zagrebu obratio Hrvatima s porukom da Hrvatsku više nitko neće napasti, onda je to ujedno bilo i priznanje hrvatskoj ustrajnoj borbi kojom je napokon priznata kao važna članica međunarodnoga poretka i kao takva dio najmoćnijega Saveza koji njeguje demokratske vrijednosti i ljudska prava. Riječ je zapravo o baštini na kojoj je, po papi Benediktu XVI., darom Božje providnosti iznjedrena europska uljudba, a to su: judeokrš-ćanska objava, grčka mudrost i rimska baština. O toj se razlici temeljnih vrijednosti jezgrovito izrazio i prvi hrvatski Predsjednik na kninskoj tvrđavi kada je naglasio da je veličanstvena pobjeda izborena u Oluji zapravo bila borba između dvaju različitih vrijednosnih sustava, između demokratskih vrjednota i vladavine prava, s jedne strane, i komunističko-četničkoga divljaštva s druge. Ukazujući na novi strateški koncept, Barack Obama u svojemu obraćanju hrvatskoj javnosti ističe odredbe Saveza po kojemu je napad na jednoga napad na sve i time zapravo "podsjeća" na riječi svojega prethodnika izrečene prije dvije i pol godine na Markovu trgu.

Hrvatsko sudjelovanje na skupu u Lisabonu kao punopravne članice posebno je važno u svjetlu nove strategije NATO-a u kojoj je, između ostaloga, Rusija spomenuta kao strateški partner. Rusija je, naime, također dio cjelovite europske baštine i zapravo nema druge matice i matrice u koju bi se mogla smjestiti. Osim toga, svojim golemim prostranstvom od preko 17 milijuna četvornih kilometara i golemim zalihama energije upućena je na veliko europsko tržište. Istodobno, sa svega 140 milijuna stanovnika njezini su prostori, posebice s onu stranu Urala, nezamislivo prazni i kao takvi (dugoročno) ranjivi. Uvažavajući posebnost Rusije, stratezi Sjeveroatlantskoga saveza, vjerojatno s pravom, očekuju da će Rusija u novoj strategiji prepoznati i svoj interes. Nasuprot ovakvu ohrabrujućemu priznanju i ulozi koja se iskazuje suvremenoj hrvatskoj državi, na unutarnjemu smo planu svakodnevno zasipani nevjerojatnim količinama obeshrabrujućih poruka beznađa i katastrofe. Kada se pak razgrne ta iracionalna kataklizmička pjena i odvagne njezina stvarna težina, može se zaključiti da Hrvatska uistinu ima i gospodarskih i društvenih teškoća, ali one nipošto nisu takvih katastrofičnih razmjera. Štoviše, tko god je skupio nekoliko desetljeća života može ustvrditi da je riječ o kontinuitetu jednoga općedruštvenog i političkog stanja kojemu je ideja vodilja i katalizator bila poznata Titova maksima "snađi se, druže", a u kojoj se on najbolje snašao. Štoviše, ta se duhovna i društvena klima poput tvrdokorna virusa nastanila u hrvatskom društvu i vrlo ju je teško iskorijeniti. Iako ne treba gajiti iluzije da će NATO i Europska unija rješavati naše unutarnje probleme, realno je očekivati da će ovi veliki i moćni savezi pomoći u provjetravanju društvenoga, političkog i duhovnog smoga, a koje je zagadilo sve pore hrvatskoga društva.

U tomu duhovnom provjetravanju, dakako, posebno ulogu i poslanje imaju oni koje je Krist nazvao sol zemlje i svjetlo svijeta.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s