Pod povećalom

Kako djeluju Uredi za pastoral mladih u hrvatskim biskupijama – 2. dio

"Mladi svoje mjesto u Crkvi shvaćaju ozbiljno"

Kalendarsku godinu zaključit ćemo s pre-ostalim odgovorima koji su nam stigli od biskupijskih povjerenika za mladih. Njima smo, podsjećamo vas, postavili nekoliko pitanja vezanih za rad s mladima u njihovim (nad)biskupijama. Nadamo se da smo u najkraćim crtama uspjeli sažeti ovaj oblik pastorala te da će mladi animatori kojih, sudeći po odgovorima naših ispita-nika, ima sasvim lijep broj, i dalje na živ i zauzet način uspijevati svjedočiti evan-đeosku poruku u sredinama u kojima žive.

Ovoga puta odgovarali su nam vlč. Filip Perković iz Đakovačko-osječke nadbiskupi-je, vlč. Marinko Mlakić iz Šibenske biskupi-je te vlč. Tomislav Rogić iz Gospićko-senjs-ke biskupije.

1. Opišite nam ukratko rad s mladima u vašoj biskupiji. Kako je organiziran, koje su glavne aktivnosti i područja djelovanja, čime ste posebno zadovoljni, a gdje vidite najviše prostora za napredak itd.?

Đakovačka: Rad s mladima u našoj nadbiskupiji postoji već dugi niz godina na župnoj razini. No 2003. godine ustanovljen je Ured za pastoral mladih pri našoj, tada, biskupiji. Naime, te je godine započeo prvi ciklus formacije "Mladi za mlade" pa je stoga bilo potrebno tijelo koje bi koordiniralo sve aktivnosti na razini biskupije. Nakon toga započeli su mnogi projekti povezani s mladima: križni put za mlade, formacija animatora, organiziranje dekanatskih i nadbiskupijskih susreta za mlade, hodočašća itd. Mladi iz ovih krajeva sudjelovali su na svjetskim danima mladih u Kölnu, Sydneyju, a sada se pripremamo i za Madrid. Također mnogobrojni su mladi sudjelovali i na susretima mladih u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Zadovoljstvo učinjenim i pokrenutim je veliko, međutim uvijek ima mjesta za napredak, posebno se nadamo da će se još više mladih aktivnije uključiti u rad u svojoj župnoj zajednici, što je i najvažniji zadatak koji je pred nas postavljen.

Šibenska: Na planu biskupije razvio se niz programa koje vodi povjerenik za mlade uz svoje suradnike. To su: godišnji biskupijski susreti mladih, duhovne obnove (u adventu jednodnvena, a u korizmi jedan vikend), projekt formacije animatora koji se provodi svake dvije godine (u sklopu ovoga projekta animatori posjećuju župe i predstavljaju projekt mladima), korizmeni cjelodnevni križni put za mlade, večer duhovne šansone u čast svetome Mihovilu, zaštitniku biskupije (održava se u sklopu priprave za blagdan), organizacija odlaska mladih na nacionalne i međunarodne susrete kao što je Taizé, Svjetski dan mladih, susreti hrvatske katoličke mladeži i sl. Mladi, osobito animatori, osim toga su aktivno uključeni u pripremu i odvijanje različitih susreta s djecom, krizmanicima i ministrantima u biskupiji te u ponekim karitativnim projektima. U biskupiji djeluje Katolička malonogometna liga, a pri katedrali djeluje i zbor mladih "Laudantes". Osobno me raduje i motivira u radu s mladima njihova želja da se angažiraju. Mislim da je upravo to najbolji način da se mlade "veže" za Crkvu i da ih se kao vjernike formira. Važno je dakle da mladi prepoznaju svoje mjesto u Crkvi. Oni Crkvu i svoje mjesto u njoj shvaćaju vrlo ozbiljno. Samo je važno da za to dobiju kvalitetnu priliku. U tomu bih smislu istaknuo projekt formacije animatora koji kod mladih napose razvija svijest kako su pozvani da se zauzmu u životu Crkve. Mislim da se novi iskorak treba i može napraviti u radu s mladima na župnim razinama. Tu su iskustva vrlo različita. Moj je dojam da se tomu malo pažnje pridaje već kod formacije budućih pastoralnih djelatnika (svećenika, kateheta...) i da često nedostaje jasna vizija kako raditi s mladima. Župe bi trebale biti osnovne zajednice iz kojih se nadograđuju svi ovi projekti na biskupijskoj razini.

2. Koliko animatora imate u vašoj biskupiji? Postoje litrajne formacije animatora, odnosno jesu li u planu?

Đakovačko-osječka: Animatora koji su primili certifikat završene formacije "Mladi za mlade" ima preko stotinu. Međutim, dosta ih je zbog raznih razloga, bilo osobnih, bilo nekih drugih, izvan animacije mladih. Neki su se zaposlili, neki zasnovali obitelji, neki jednostavno nisu dovoljno jasno i ozbiljno shvatili svoju ulogu dok neki nisu naišli na razumijevanje u svojim zajednicama. Tako je danas u našoj nadbiskupiji aktivno oko 60 animatora. Stoga se i ove godine pokreće novi ciklus formacije "Mladi za mlade" u kojemu će, koliko znamo, biti oko 40 mladih iz nadbiskupije. Nadamo se da će dobar dio njih nakon završetka formacijskoga ciklusa pronaći svoje polje djelovanja i u župi i u nadbiskupiji.

Šibenska: Formacija postoji od 2004. godine. U ovomu smo se projektu već osamostaliti. To znači da imamo vlastite instruktore. Formaciju animatora imamo svake druge godine. Do sada je cijelu fromaciju prošlo stotinjak mladih. Otegotna je okolnost što mnogi naši mladi odlaze na studij u druge gradove izvan biskupije pa im je u tomu razdoblju teže aktivno sudjelovati u pastoralnom životu biskupije.

3. U kojoj mjeri surađujete s udrugama civilnoga društva, drugim zajednicama i pokretima? Postoje li možda neki posebni projekti u ovomu trenutku?

Đakovačko-osječka: Za sada nemamo trajnije suradnje s pojedinim udrugama civilnoga društva. Bilo je nekih oblika suradnje, i bit će ih, no zasada nismo uspjeli ostvariti konkretniju suradnju. Ukoliko se ostvare neki planovi vezani za budućnost o kojima smo raspravljali na posljednjoj sjednici Ureda, tada se nadamo da će uskoro doći do pomaka na ovome polju, napose u obliku suradnje s udrugama vjerničkoga karaktera. No budući da je to tek u začetku i još nije u izvršnoj fazi, konkretnijih informacija za sada nema.

Šibenska: Pored projekata koji su isključivo namijenjeni okupljanju i angažmanu mladih, naši se mladi uključuju u različite pastoralne projekte u biskupiji u sklopu obiteljskoga pastorala i rada s djecom. Neki su mladi u svojim župama organizirani u Framu. Na području biskupije nema drugih katoličkih pokreta i zajednica. S udrugama civilnoga društva nemamo iskus-tava. U planu je osnivanje biskupijske udruge mladih koja bi organizacijski unaprijedila pastoralne aktivnosti mladih u biskupiji.

4. Kakav je u vašoj biskupiji odaziv za Svjetski dan mladih koji će se sljedeće godine održati u Madridu?

Đakovačko-osječka: Za sada se kod nas u nadbiskupiji nastoji što više informirati mlade o ovomu susretu. Napravljene su mnoge stvari: preko Ureda za mlade pri HBK osiguran je smještaj, preuzet je putnički aranžman i napravljene su prve predbilježbe zainteresiranih. Zainteresiranih za sada ima dosta, nadamo se da će ih biti i više. Naša su predviđanja da će na ovaj susret u kolovozu poći stotinjak mladih iz nadbiskupije. Naravno, nadamo se da će ih biti i više, no to je otprilike realna brojka uzeta zbog raznih okolnosti u kojima se ljudi nalaze. Prije polaska organizirat ćemo i susrete za one koji će ići kako bi ih se što bolje pripremilo na Svjetski susret, kako ne bi prošao tek u "turističkom" ozračju, nego da doista shvate važnost i snagu onoga što će se tamo događati.

Šibenska: S obzirom da se s prijavama za Svjetski dan mladih praktično tek započinje, sada ne mogu reći točne podatke. Očekujemo pedesetak mladih iz naše biskupije. Odlazak na Svjetski dan mladih planiramo organizirati zajednički s biskupijama iz Splitske metropolije.

Katolička mladež Gospićko-senjske biskupije

Mreža prijateljstva ili Sabor katoličke mladeži

Trebalo je nekako početi u novoosnovanoj biskupiji organizirati rad s mladima. Katolička mladež ovih krajeva i prije je sudjelovala na susretima mladeži dotadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, a sada je trebalo stvarati nešto novo, novo biskupijsko zajedništvo.

Ideja Sabora katoličke mladeži nikla je posve spontano. Želja nam je bila da u našoj mladoj biskupiji pokrenemo sustavniji rad s mladima na biskupijskoj razini. Otežavajuća je okolnost što smo teritorijalno jako "rastegnuti" pa je trebalo osmisliti forum koji bi povremeno okupio mladež cijele biskupije i međusobno ih povezao. Na početku smo to nazvali "Mrežom prijateljstva", no kako se od toga foruma očekuje puno više na organizacijskomu i sadržajnom planu samih susreta, odlučili smo se za naziv "Sabor katoličke mladeži" koji okuplja veći broj predstavnika mladih iz gotovo svih župa naše biskupije.

Sustav je vrlo jednostavan: predstavnici župa, vodstvo i radne skupine te redovitost okupljanja. Cilj je Sabora mladeži ujediniti sve pozitivne pastoralne pokušaje u radu s mladima na župnoj razini. Uz to, pomoći mladima da vide što se, gdje i kako radi kako bi izmjenom iskustava obogatili jedni druge i u svojim župama pokrenuli nove inicijative.

Prvi Sabor u Gospiću

Već prvi saziv našega Sabora u Gospiću pokazao je da i tamo gdje se mislilo da nema župnih susreta za mlade postoje razna okupljanja i želja mladih da se nešto učini. Okupilo se sedamdesetak mladih iz više od 20 župa na prvi saziv. Bilo je to 30. rujna sada već udaljene 2001. godine u staroj zgradi ordinarijata. U sjećanju mi ostaje upoznavanje mladih. Htjeli smo da se svi predstave i kažu iz koje župe i mjesta dolaze. Kako je i nova biskupija imala tek nešto više od godinu dana, zanimalo me koliko mladi poznaju krajeve naše biskupije. Mladić iz Rakovice s ponosom je rekao odakle dolazi, a brzo smo ustanovili da čak 14 nazočnih i ne zna gdje je to. Upravo se na tomu upoznavanju rađala prva povezanost i želja da se mladi bolje povežu i stvore mrežu prijateljstva mladih naše biskupije.

Akcije, suradnje, susreti...

Poseban je osjećaj bio sudjelovati na Prvomu biskupijskom susretu katoličke mladeži naše biskupije 2002. Gotovo se nevjerojatnim učinilo vidjeti oko 700 mladih okupljenih u crkvi sv. Križa u Ogulinu samo pola godine nakon što su se predstavnici župa okupili na prvomu Saboru mladih. Do sada smo imali tri biskupijska susreta katoličke mladeži, svake dvije do tri godine. Sudjelovali smo na svim nacionalnim susretima: u Zadru, Varaždinu, Puli, Šibeniku, Osijeku, a bili smo u većemu broju i u Livnu 2009. godine.

Izdvojio bih adventske akcije mladih. Svake godine izaberemo kome ćemo pomoći, a mladi izrađuju čestitke, ukrase, šibe za sv. Nikolu i to prodaju na misama zornicama, a prikupljenim novcem pomažu nekoj brojnijoj obitelji, bolesnu dječaku, misijama. Jedne smo godine kupili računalo za jednu malu školu u selu Kalinovača, pokraj Gospića.

Posljednjih je godina tridesetak mladih iz biskupije prošlo formaciju za župne animatore, a ove godine ponovno počinje osnovna formacija u kojoj će sudjelovati 25 mladih iz desetak župa. Od početka, dakle 2003. godine, u većoj ili manjoj skupini sudjelujemo i u ljetnomu kampu Modrave, što ga organizira SKAC iz Palmotićeve, u Šibenskoj biskupiji. Surađujemo s mladima drugih biskupija, osobito iz Šibenske, s kojima već dulji niz godina organiziramo duhovne vikende, obično početkom korizme u različitim kućama susreta: Lovranu, otocima Prviću i Krapnju te u Baškim Oštarijama.

U biskupiji od pokreta i udruga djeluju Križari na nekolicini župa, Frama i Miovci, a imamo i poneku udrugu. Valja napomenuti da je upravo udruga "Oda prijateljstvu" iz Ogulina pokrenula prije četiri godine prvi festival duhovne glazbe u našoj biskupiji, pod nazivom "Tonkafest", u čast prerano preminule križarice Antonije Turković. Prema svojim skromnim mogućnostima u manjemu broju sudjelujemo i na svjetskim susretima mladih: desetak nas je bilo u Torontu, osam u Sydneyju, a desetak se sada sprema i za sljedeći susret u Madridu 2011. godine.

Veseli što smo tijekom ove godine od osnutka biskupije uspjeli sačuvati prvi cilj i ideju da se putem Sabora katoličke mladeži i svim ostalim susretima mladi naše biskupije međusobno upoznaju, povežu i zajednički svjedoče svoju vjeru. Iako se svake dvije-tri godine dogodi smjena generacija, okupljanja idu dalje nesmanjenim elanom. Rađa se pomalo ideja o "sabornicima seniorima" koji su već osnovali svoje obitelji i žele se u drugomu obliku, sada obiteljskom, nastaviti družiti. Dao Bog da se i to ostvari.

(vlč. Tomislav Rogić, povjerenik)

Uskličnik

Studenti na nogama: kakva je budućnost visokoga obrazovanja?

Nije samo hrvatsko visoko školstvo u krizi. Naime, u Velikoj Britaniji već mjesecima studente drže na iglama s viješću da će od sada školarine morati plaćati triput više. Ta je mjera posljedica četrdesetpostotnoga smanjenja sveučilišnoga budžeta od strane države. Kako bi fakulteti namirili svoja potraživanja, odlučili su zaostatke nadoknaditi preko studentskih džepova. Tako bi novi iznosi školarina trebali biti 9000 funti umjesto dosadašnjih 3000.

Studentima, naravno, to ne odgovara jer za mnoge to znači prestanak školovanja. Kao znak neslaganja studenti su izišli na ulice i organizirali prosvjed pod nazivom "Demo 2010". Uspjeh prosvjeda mogu potvrditi i brojke koje govore da je samo jednoga popodneva na ulicama bilo preko 25 tisuća prosvjednika. Britanska se vlada brani od odluke i tvrdi da želi uvesti ravnopravnost među upisima na sveučilišta. Kaže da će fakulteti kojima je školarina viša od 6000 funta morati godišnje upisivati više studenata iz siromašnijih obitelji, a koje će financirati država. Ova se mjera najviše odnosi na humanističke smjerove koji se više ne smatraju tako profitabilnima, a najzaštićenije će biti prirodne znanosti, medicina i inženjerski smjerovi.

Peking kontra svijeta

I dok neke države smanjuju ulaganja u školstvo, kineske su vlasti među rijetkima kojima je cilj poboljšati uvjete visokoga školovanja. Već danas Sveučilište u Pekingu ima studentske kampuse opremljene luksuznim kupaonicama za svaku sobu i flat screen televizorima. Zemlja dovodi najbolje profesore iz Hong Konga, a i broj je inozemnih studenata sve veći. Cilj je Kine 2020. godine imati 150 tisuća studenata, što je dvostruko više od trenutnoga stanja. Trud o proširenju sveučilišnih mogućnosti kineska vlada iskazuje i tako da dovodi inozemne učitelje engleskoga jezika. Plaće im idu čak do 134 tisuće kuna mjesečno! S druge strane, oni kojima je cilj dobiti kakvu kinesku stipendiju mogu se primiti učenja njihova jezika i tako si osigurati vrlo lijep mjesečni prihod. A kada se jednom nađete u Kini sa solidnim znanjem kineskoga i nekakvim engleskim, posao možete dobiti bez problema...