Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Sugovornici
 
Hrvati u Americi i Kanadi

Razgovarao: Ivan Bradarić
 
fra Ljubo Krasić, ravnatelj Hrvatskoga etničkog instituta u Chicagu

Fra Ljubo Krasić, franjevac, član je Hrvat-ske franjevačke kustodije u SAD-u (Chica-go). Rođen 18. ožujka 1938. u Čitluku u Hercegovini. Franjevačku gimnaziju poha-đao je u Visokom, a studij filozofije i teologije u Sarajevu, Zagrebu i Rimu. Za svećenika je zaređen 2. kolovoza 1964. na Širokom Brijegu. Nakon ređenja kratko je služio u Širokom Brijegu, a zatim se zaputio u Švicarsku gdje je organizirao Hrvatsku misiju i tu ostao četiri godine (1967.-1971.). Slijedi specijalizacijski stu-dij u Rimu te odlazak u SAD gdje na raz-nim službama ostaje uz kratki prekid sve do danas gdje vrši službu direktora Hrvat-skoga etničkog instituta u Chicagu. Pisac je i urednik brojnih izdanja knjiga.

Što je to Hrvatski etnički institut?

HEI, koji su ustanovili hrvatski franjevci 1975. godine, inkorporiran je 1977. kao odgojna i znanstvena ustanova sa svrhom organiziranja središnje zbirke ili banke podataka o Hrva-tima i njihovim potomcima u Americi i Kanadi.

Kako se i što radi u ovomu Institutu?

Kao znanstvena ustanova i banka poda-taka HEI:
1. Prikuplja i čuva knjige, novine, časopi-se, rukopise, umjetnine, dokumente i sve što se odnosi na baštinu oko dva i pol milijuna Hrvata i njihovih potomaka u Americi i Kanadi.
2. Promiče i širi knjige i druga pomagala za učenje hrvatskoga jezika i kulture.
3. Prati i vrši (u granicama mogućnosti) is-traživanja: demografska, sociološka, vjer-ska i povijesna o hrvatskim imigracijama i njihovu doprinosu zemljama useljenja.

Koja su postignuća ovoga Instituta?

HEI je ustrojen u sedam odjela, a to su: arhiv, knjižnica, muzej, kolekcija o Međugorju, istraživački ured, izložbeni odjel, knjižara.

Arhiv sadrži bogatu zbirku izvornih dokumenata, zapisnika, imenika, izvješća, kao i spomen-knjiga hrvatskih župa, bratskih i dobrotvornih udruga, zborova i glazbenih sastava, sportskih društava, političkih organizacija, kao i poslovnih tvrtki.

Knjižnica sadrži knjige o hrvatskoj povijesti, kulturi, jeziku, književnosti, politici, umjetnosti. Tu su i neke starije knjige iz 17. i 18. stoljeća. Prikuplja se i čuva posebno sve što su pisali i objavili Hrvati izvan domovine. Posebno je značajna zbirka periodike: novina, časopisa, revija, kalendara. Do sada je prikupljeno ili kompletirano više od 500 takvih publikacija.

Treći je odjel muzej gdje se čuvaju hrvatske narodne nošnje, glazbeni instrumenti, umjetnine, rukotvorine, numizmatika i filatelija… Tu su i predmeti koji govore o tome što su Hrvati radili, gdje su uspjeli ili stradali, kao uzorci iz stotina rudnika zlata, srebra, ugljena i dijamanata.

Kolekcija o Međugorju je otvorena 1986. Tu su iz mnogih jezika i naroda knjige, filmovi, vrpce i drugo što se odnosi na Gospina ukazanja u Međugorju i zbivanja u vezi s time.

Ured za istraživanje vodi, u granicama mogućnosti, demografska, sociološka, vjerska i povijesna istraživanja o hrvatskim imigracijama i o njihovoj ulozi u zemljama useljenja. Mnogi sustavno obrađeni rezultati objavljivani su u raznim medijima, a posebno u 10 godišta Hrvatskoga kalendara, koji je od 1997. do 2006. uređivao ravnatelj Instituta fra Ljubo Krasić. Tu se mogu naći sustavno prikupljeni i objavljeni podatci i statistike na primjer o hrvatskim župama i misijama, o znamenitim Hrvatima Amerike i Kanade, o velikim i slavnim sportašima, političarima i poslovnim osobama hrvatskoga podrijetla.

Izložbeni odjel Hrvatskoga instituta je u najljepšemu dijelu kamene zgrade iz 19. stoljeća. Tu su postavljene i održane mnoge izložbe kao: Kardinal Stepinac, Ivan Lacković Croata, Izdanja hrvatskih franjevaca Amerike i Kanade, Ferdinand Konšćak – misionar i otkrivač Kalifornije, Bleiburg, Katedra hrvatskoga jezika i kulture, Izdanja hrvatskih škola Amerike i Kanade, Hrvatska izdanja 15. stoljeća i dalje, i druge.

Knjižara HEI služi ne samo onima u Chicagu, nego još više drugima iz cijele Amerike i Kanade koji traže i naručuju knjige. Zanimljivo je da je ponajveće zanimanje i da se najviše traže knjige, vrpce, CD/DVD i druga pomagala za učenje hrvatskoga jezika. Knjižara HEI godišnje je znala razaslati do tisuću paketa raznih knjiga.

Što smatrate da je posebno važna djelatnost Instituta?

Uz već spomenuto, mislim da je posebno važna misija HEI što otkriva i čini dostupnim ono što je vrijedno i znamenito, a bilo je nepoznato o životu, radu i uspjesima osoba hrvatskoga podrijetla u Americi i Kanadi, kao i o ljepoti, povijesti i kulturi Hrvatske.

Zapisi posjetitelja u knjigama dojmova vrve od ugodna iznenađenja, ushita, zahvalnosti, obećanja da će doći opet ili želje za putovanjem u Hrvatsku.

HEI redovito posjete hrvatski veleposlanici, konzuli i drugo diplomatsko osoblje. Rado dođu i đaci hrvatskih škola iz Amerike i Kanade, a iz Hrvatske osobito sudionici raznih kongresa i simpozija koji se drže u Chicagu. Dolaze i studenti s raznih sveučilišta koji dobivaju ili sami izabiru dodirne istraživačke projekte. Ima i onih koji pripremaju magistarske radove ili doktorske teze. Neki u HEI trebaju ili traže samo orijentacijske upute dok drugi tu sami traže i nalaze potrebne izvore i dokumente. Sve je više traženja i usluga elektronskim putem. S obzirom na ograničene mogućnosti i sredstva, ne možemo, nažalost, svima u svemu pomoći. Nastoji se učiniti i pomoći koliko se može.

U prošlosti ste bili vezani s našim časopisom.

To su draga i blagoslovljena sjećanja. Fra Ivon Ćuk se rado odazvao na poziv da dođe u Švicarsku kada sam ga pozvao pred Gospojinu 1968. Tada sam još bio sam za cijelu Švicarsku. U staromu autu, koji mi je rado posudio student fra Ignacije Vugdelija, obilazio sam puno mjesta, tvornica, bolnica, sanatorija i hotela gdje je bilo hrvatskih i slovenskih katolika, pripremao ih i slavio s njima sakrament ispovijedi i večere Gospodnje. Htio sam da i fra Ivon, kojega sam veoma cijenio, a i svi mi hercegovački fratri, sve to vidi, doživi, osjeti. Znao je da sam još kao mladomisnik 1964./65. izradio, u suradnji s katoličkim listovima, cjelovitu statistiku primanja i čitanja katoličkoga tiska u 62 župe Mostarske biskupije. I da je Veritas, Glasnik sv. Ante s 1.677 primjeraka bio na drugom mjestu, odmah poslije Glasa Koncila.

Njegov je posjet bio, sjećam se, pravi apostolski i žarki misionarski. Obišli smo hrvatske vjernike u puno mjesta kao što su Zürich, Baden, Basel, Schaffhausen, Bodensee, Arbon, Appenzell, Buchs, Chur, St. Moritz, Züruch. Bili su to izreda mladi, relativno dobro kvalificirani, uvijek radljivi i suradljivi. S njima smo molili, ispovijdali ih, slavili sv. misu i ostajali s njima u razgovoru do kasnih i ranih sati. Ali hrvatsko hodočašće u Einsiedeln 1968. toliko je oduševilo fra Ivona da je već tada, sjećam se, svečano najavio i obećao da će iduće, 1969. godine, Veritas organizirati službeno hodočašće iz Hrvatske i tako se pridružiti Hrvatima u Švicarskoj. To je i učinjeno! Koliko se sjećam, hodočašće iz Hrvatske u Einsiedeln vodio je godine 1969. fra Ljudevit Maračić i o tome napisao odličan prikaz u Veritasu.

HRVATSKE KATOLIČKE ŽUPE I MISIJE U SAD-u

Od god. 1894., kada je osnovana prva hrvatska župa Sv. Nikole u Pittsburghu, PA, pa do 2006. godine u SAD-u su djelovale ukupno 43 hrvatske župe i misije u 14 država: Pennsylvania 10, Illinois 7, Ohio 5, California 4, Indiana 3, New York 3, Michigan 3, Kansas 1, Wisconsin 2, Missouri 1, Nebraska 1, New Jersey 1, Oregon 1, Washington DC 1.

Redovito se još slave sv. mise na hrvatskome jeziku u 18 župa i u dvije neredovito. Od 1894. do konca 2003. godine u 34 hrvatske župe (iz kojih HEI ima prikupljene i obrađene podatke) bilo je ukupno: 127.109 krštenja (64.216 ili 50,52% muških i 62.893 ili 49,48% ženskih); 59.353 umrlih (36.055 ili 60,75% muških i 23.298 ili 39,25 % ženskih) i 41.762 vjenčanja.

ZANIMLJIVO: ŽUPNIK NIAGARE

Fra Alojzije Mikić, hrvatski franjevac konventualac, za svećenika je zaređen 1974. godine u Zagrebu i župnik je gotovo već trideset godina u hrvatskoj župi sv. Antuna Padovanskoga u Walandu (Kanada). Ova nacionalna župa za vjernike Hrvate obuhvaća teritorij cijele biskupije St. Chatarines i proteže se na prostoru od oko 150 kilometara. Župnik Mikić je, unatoč svojoj bolesti, veoma aktivan i na raspolaganju svima. Na teritoriju njegove župe je osam bolnica, 12 domova umirovljenika te gotovo 50 škola. Uz redovite obveze u župi česti su obilasci bolesnika, ispovijedanja i pohodi obiteljima u raznim mjestima biskupije. Kao kuriozitet valja spomenuti da je na teritoriju njegove župe i grad Niagara Folls sa znamenitim slapovima rijeke Niagare koja povezuje dva velika jezera, Eire i Ontario.

Župa je ustanovljena 19. ožujka 1982., a fra Alojzije je svoj pastoralni rad započeo u prostorijama napuštene državne škole, koju je kupio za potrebe župe. Hrvatski vjernici koji žive na ovome području od samih su se početaka aktivno uključili u život i izgradnju ove zajednice, a župnik se u novije vrijeme pastoralno brine i za domaće vjernike Kanađane, pa i za talijansku zajednicu. Župnik ima kontakt s oko 600 hrvatskih obitelji, a na nedjeljne svete mise dođe između 400 i 600 vjerni-ka, uglavnom Hrvata. Hrvatska zajednica u Walandu, kao i sve druge hrvatske zajednice u SAD-u i Kanadi, osim duhovne potpore koju primaju u svojoj župi, dobro su organizirani u druženjima i raznim proslavama vjerskih i hrvatskih nacionlnih blagdana kojom prigodom u župnoj dvo-rani nastupe razni glazbenici iz Hrvatske.

Zbog atraktivna položaja te zbog važnosti ove hrvatske zajednice župu je posjetilo puno visokih gostiju: biskupa i svećenika, političara, raznih umjetnika i uglednih Hrvata iz domovine i svijeta. Župnik je primio i ugostio u svojoj župi: pokojnoga kardinala Kuharića, kardinala Bozanića, nadbiskupa Srakića i mnoge druge; prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, ali i Stjepana Mesića, u svojstvu posljednjega predsjednika bivše države te brojne ministre i druge uglednike.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s