Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Aktualno
 
Postoji li netolerancija prema kršćanima?

Priredila: Aleksandra Marija Chwalowsky
 
Izvješće o diskriminaciji kršćana i netoleranciji prema njima u Europi*

 

* Članak se temelji na engleskoj verziji izvješća pod nazivom "Shadow Report on Intolerance and Discrimination against Christians in Europe 2005-2010" što ga je izdao Observatory on Intolerance and Discrimination against Christians in Europe, Beč, 10. prosinca 2010., glavna urednica dr. Gudrun Kugler, izdano uz prijateljsku potporu Kairos Publications.

Ured za praćenje diskriminacije kršćana i netolerancije prema njima, nevladina organizacija sa sjedištem u Beču, nedavno je izdao dokumenat "Izvješće o diskriminaciji kršćana i netoleranciji prema njima u Europi", za razdoblje od 2005. do 2010. godine. Ovaj ured priprema internets-ku stranicu (www.intoleranceagainstchristians.eu), na ko-joj prati i bilježi slučajeve u kojima su kršćani i kršćanstvo podvrgnuti marginalizaciji ili diskriminaciji u bilo kojem dijelu Europe. Utemeljiteljica Ureda, a ujedno i glavna urednica ovoga izvješća, je Gudrun Kugler, čitateljima Veritasa već poznata kao suutemeljiteljica pokreta za vra-ćanje Europe svojim kršćanskim korijenima, nazvanog "Europe4Christ" (www.europe4christ.net), čije smo prilo-ge znali prenositi, dok smo objavili i intervju s Martinom Kuglerom, utemeljiteljem toga pokreta te ujedno i suprugom autorice izvješća s kojim vas želimo kratko upoznati.

Sadržaj dokumenta

Izvješće sadrži 35 stranica te je podijeljeno u tri velika poglavlja: Uvod, Diskriminacija kršćana u Europi i netolerancija prema njima te Preporuke vladama europskih zemalja. Mi ćemo se u ovome kratkom prikazu posebno zaustaviti na drugome poglavlju, koje je, na neki način, ujedno i najzanimljivije te tvori srž samoga Izvješća. Poglavlje sadrži tri dijela, koja se odnose na moguće oblike kršenja prava kršćana, a to su: diskriminacija, netolerancija te zločini iz mržnje.

Argument prvi

No, prije no što se upustimo u pomnije razmatranje navedenih tema, valja nam prenijeti i neke od sjajnih misli što ih Izvješće donosi u svome Uvodu.

Njegovi autori, možda i nesvjesno crpeći iz neizmjerne riznice jednoga od najvećih velikana kršćanske vjere, svetoga Tome Akvinskoga, započinju s primjedbama koje se najčešće upućuju na tvrdnju kako u Europi uopće postoji netolerancija prema kršćanima i njihova diskriminacija, da bi ih potom, jednu po jednu, nadasve vješto opovrgli.

Tako jedna od primjedbi glasi kako posrijedi nije nikakva netolerancija, niti pak diskrimi-nacija, već jednostavno gubljenje povlastica što ih je kršćanstvo u povijesti uživalo. Nasuprot tom argumentu, autori Izvješća iznose mišljenje kako povijesne povlastice po sebi nužno nisu ništa loše, budući da niti jedna zajednica – pa tako niti vjerska, ne može postojati neovisno o svojoj prošlosti, koja sa sobom neizbježno nosi navlastite povijesno razvijene predaje i identitet. Autori izvješća nastavljaju sljedećim sjajnim argumentom, tragično aktualnim za naše vrijeme: "Potpuna neutralnost nije moguća, budući da i prazni bijeli zid po sebi tvori stanovit iskaz, osobito ako je posljedica uklanjanja raspela".

Argument drugi

Drugi argument kojim se protivnici tvrdnje kako u Europi postoji netolerancija prema kršća-nima i njihova diskriminacija vole služiti, glasi kako kršćani u Europi predstavljaju većinu te kako nije moguće vršiti diskriminaciju protiv većine. No, autori Izvješća na to odgovaraju činjenicom kako južnoafričko ne-bijelo stanovništvo nije bilo u manjini kada je trpjelo apartheid, iako stoji činjenica kako netolerancija i diskriminacija češće pogađaju manjine. Važnija od brojki jest moć: onaj tko određuje ton, koji se sluša, i tko određuje kako stvari valja činiti. Svakoga se dana događa te se prema većinskoj vjeri u Europi netko odnosi s manjkom poštovanja, dok je njezino slobodno ispovijedanje ponekad suočeno s posve nepravednim ograničenjima.

I još nešto: budući da je kršćanstvo u Europi danas u prijelaznoj fazi, o većini možemo govoriti još samo s obzirom na krsne listove. No, oni koji su kršćani samo "nominalno", jer posjeduju krsni list, nisu ti koji trpe netoleranciju i diskriminaciju.

Činjenicu kako diskriminacija kršćana i netolerancija prema njima u Europi, nažalost, ipak postoji, potvrdile su i razne međunarodne vladine institucije, spomenuvši u brojnim navra-tima sve veću ugroženost vjerske slobode kršćana te je toj temi 4. ožujka 2009. u Beču Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi čak posvetila i poseban sastanak, na kojemu se okupilo oko stotine stručnjaka za to područje, kao i predstavnikâ pojedinih država.

Oblici ugrožavanja vjerske slobode

Nadam se kako smo ovime uspjeli razuvjeriti sve "nevjerne Tome" koji su eventualno sumnjali u opravdanost teme kojom se danas bavimo te se sada možemo kratko posvetiti razmatranju postojećih oblika ugrožavanja vjerske slobode kršćana u Europi.

Prvi među njima, diskriminacija, podrazumijeva uskraćivanje nečijih prava isključivo na teme-lju njegove kršćanske vjere. Kada je posrijedi kršćanska vjera u Europi, to se nerijetko događa na području slobode govora, slobode savjesti te slobode vjeroispovijesti. Ujedno nerijetko susrećemo i odveć uopćeno jednako postupanje, odnosno, protu-diskriminacijsko zakonodavstvo, koje izaziva neizravnu popratnu diskriminaciju kršćana. Jednako tako i zakonodavstvo o takozvanom "govoru mržnje" sklono je neizravno diskriminirati kršćane, proglašavajući bitne elemente kršćanskoga nauka kriminalnim činom.

Drugi je oblik netolerancija, kada se kršćani, kao i izražavanje kršćanske vjere, marginalizi-raju, odnosno, potiskuju u stranu. Vjerska se tolerancija pritom ne ograničuje samo na iska-zivanje neslaganja.

U postupku su pokušaji potpunoga onemogućavanja javnoga izražavanja i prakticiranja vjeroispovijesti koja se ne tolerira. Kada takvu netoleranciju provodi država, ona postaje diskriminacijom s obzirom na vršenje temeljnih sloboda. Kada je provode pojedinci, ili pak društvene skupine, ona postaje društvena pojava. Takvu je pojavu potrebno uočiti i na nju djelovati blagim političkim mjerama, kao što su kampanje podizanja svijesti o tome problemu.
Na spomenutome sastanku OSCE o diskriminaciji kršćana i netoleranciji prema njima, prisutni su stručnjaci utvrdili sljedeća kritična područja, s obzirom na pitanja društvenog isključivanja i marginalizacije kršćana:


- isključivanje kršćana iz javnoga života (kada se nasrće na kršćanske političare, ili se kršćanski stavovi ne prihvaćaju u javnim raspravama),
- stereotipiziranje i stvaranje predrasuda o kršćanima njihovim prikazivanjem u medijima,
- obaranje na kršćanske simbole (vrlo aktualan primjer kršćanskih simbola, kao i zamjene čestitke "Sretan Božić" neodređenom "Sretni blagdani" – primjerice, na televiziji),
- agresivno protivljenje kršćanima u političkim raspravama.

Ovdje svakako treba pridodati još i uvredljiva umjetnička djela te zabrana ili uklanjanje vjerskih simbola.

Na koncu, treći te ujedno i najdrastičniji oblik predstavljaju zločini iz mržnje prema kršćanima. Naime, kada je neki zločin uzrokovan mržnjom, kriminalno pravo to smatra otegotnom okolnošću te ga naziva zločinom iz mržnje. Kada je posrijedi područje vjere, zločin iz mržnje jest u našem slučaju zločin potaknut mržnjom prema kršćanstvu, ili prema nekoj osobi, jer pripada kršćanskoj vjeri. Ovaj Opservatorij prikuplja podatke o zločinima iz mržnje protiv kršćana, kako bi mržnju i neprijateljstvo prikazao kao društveni problem, jer je važno biti svjestan također i slučajeva kada neprijateljski nastrojen stav prevrši mjeru. Zločini iz mržnje tek su "vrh" društvene "ledene sante" s kojom se europsko društvo treba suočiti.

Ove zločine pritom možemo podijeliti na zločine uperene protiv crkvenih objekata, u kojem je slučaju riječ o oskrvnjivanju i vandalizmu te zločine protiv samih kršćana.

U petnaest primjera što ih autori navode, na svu sreću, nema Hrvatske. Nama (u zemljo-pisnom smislu) najbliži primjer odnosi se na susjednu nam Bosnu i Hercegovinu, spominjući 16 pojedinačnih slučajeva zločina iz mržnje protiv kršćana, kao i slučajeva oskrvnjivanja za tu zemlju u 2009. godini.

Ne poznajem nikoga tko se ne ponosi činjenicom kako naša lijepa Hrvatska još uvijek slovi za katoličku zemlju. Poznajem mnoge kršćane iz drugih zemalja koji, kada sa Zapada (primjerice: Kanade, SAD-a, Njemačke, Švicarske) dođu ovdje, misle kako su pronašli izgubljeni Raj zemaljski. Činjenica jest kako mnogi negativni duhovni "nusprodukti" tehnološkoga napretka i bezumnog potrošaštva još nisu u svojoj punini sa Zapada stigli k nama, no, mi koji ovdje živimo, itekako smo svjesni realnog opadanja čak i izvanjskoga katoličkog imagea naše zemlje, a kamoli pogoršanja stvarne duhovne situacije: od redovita pribivanja nedjeljnoj svetoj misi, preko prihvaćanja objavljenih vjerskih istina - a da o svjedočenju svoje kršćanske i katoličke vjere u konkretnim životnim prilikama izvan vjerskih prostora ni ne govorimo. Valjalo bi donijeti odluku, svaki za sebe, kako će dati svoj doprinos da Hrvatska i dalje, ali opravdano, u Europi i svijetu uživa ugled prave kršćanske i katoličke zemlje u kojoj se poštuju kršćani i kršćanske vrijednosti.

Europska je komisija tiskala više od tri milijuna rokovnika Europske unije za srednje škole u kojima nema spomena Božića, ali su uključeni blagdani svih drugih religijskih zajednica, objavio je portal talijanskog dnevnika La Stampa, a prenosi HKR. Više od 330.000 primjera-ka podijeljeno je u britanskim školama kao dar Europske komisije učenicima, piše Daily Telegraph. Tako su britanski kršćani s velikim čuđenjem primijetili da je dio koji se odnosi na 25. prosinca prazan, a na dnu stanice piše samo poruka 'Pravi prijatelj je onaj koji dijeli tvoje brige i tvoju radost.' Kalendar donosi sve blagdane židovske, muslimanske, hindu, sikhi, čak i kineske zajednice, kao i dan Europe i druge obljetnice Europske unije, ali kršćanski blagdani nisu spomenuti, usprkos činjenici da je kršćanstvo vjeroispovijest većine Europljana.

Dodajmo ovome da na čestitkama Europske komisije za ovo vrijeme piše 'Sretni blagdani', bez spomena Božića. Johanna Touzel, glasnogovornica Vijeća biskupskih konferencija zema-lja Europske unije, ističe da je sve to upravo zaprepašćujuće.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s