Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Intervju
 
Kršćanske obitelji zajedno u Kristu

Razgovarao: Ivan Bradarić
 
Zrinka i Zlatko Gregov, sudionici brojnih projekata za potporu obitelji. Zrinka je član Vijeća HBK za obitelj, a Zlatko je član Povjerenstva za pastoral obitelji u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Skori posjet Hrvatskoj pape Benedikta XVI. bit će obilježen proslavom Nacional-noga dana obitelji. Prigoda je da se za taj susret s Papom pripremimo upoznajući naše aktivne hrvatske obitelji. Zrinka i Zlatko iz Dalmacije su došli u Zagreb na studij prije tridesetak godina. Upoznali su se 1981. pripremajući na Ksaveru recital povodom 800. godišnjice rođenja sv. Franje Asiškog. U plodnom braku su već 26 godina te su im se rodila djeca: Hrvoje, Domagoj, Branimir, Marija i Josip. Nakon podstanarstva i malih stanova na kraju su se sa svojih petero djece skrasili u svojoj "ježevoj kućici" u Šestinskom dolu, župi sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku, koju vode franjevci konventualci. Zlatko je in-formatičar, a Zrinka viša predavačica po-duzetništva. Najstariji sin Hrvoje je pripravnik u jednoj uglednoj tvrtci, Domagoj i Branimir studiraju na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a Marija i Josip još su u osnovnoj školi.

Na pitanja koja smo im postavljali Zrinka i Zlatko odgovaraju neprestano i naizmjence se nadopunjavajući, tako da nismo posebno naznačili dijelove njihovih odgovora.

Vi svojim životom i čestim nastupima ponajprije želite dati svjedočanstvo kršćanske obitelji. Je li to zahtjevno?

Uopće nije. Ako ste potpuno iskreni pred sobom i pred Bogom, onda vam nije teško biti iskren i pred ljudima. Budući da smo oboje jako temperamentni, koji put se zakačimo i pred drugima. Jedan naš kum jednom je uzdahnuo: "Mili Bože, tko vas tako različite sastavi?!" A mi smo odgovorili da smo mi čisti dokaz da dragom Bogu ništa nije nemoguće i da ima smisla obiteljski pastoral u našoj Crkvi. Ipak autentičnost podrazumijeva i vrlo često "biti lud u ljudskim očima". Kad smo se s 23 godine odlučili vjenčati, najbliža rodbina nam je predviđala godinu dana braka. Nismo bili prošli nikakvu pripravu za brak jer tada nije bilo zaručničkih tečajeva. Od samog početka braka Bog nam je slao školske primjere problema suvremenih brakova i obitelji, koje nismo znali sami riješiti, a ni roditelji nam u tome nisu mogli pomoći. Zato smo nakon prvih kriza počeli ići na obiteljske ljetne škole i bračne vikende, kako bismo saznali što Bog želi od nas i za nas, kakva je njegova vizija našeg braka i obitelji. Anđeo čuvar je bdio nad nama i našom obitelji kada nismo znali kako dalje. Kad smo našli rješenja za sebe, lako možemo prepoznati kad se i drugi muče s vrlo sličnim problemima pa to svoje iskustvo rado podijelimo. A ljudi onda obično kažu: "E nedamo ti, đavle, gušta. Kad su Gregovi to mogli riješiti, moći ćemo i mi!" Nama to bude najdraži kompliment i najveća motivacija za obiteljski patoral.

Koja su po vama osnovna obilježja kršćanske obitelji?

Jednom je pater Tonči Trstenjak na Bračnom vikendu rekao: "Nisu sveci oni koji nikad nisu pali, nego oni koji su brzo ustajali." Tako nije kršćanska obitelj ona koja se nikad ne svađa, u kojoj su svi izmučeni i frustrirani od stalnog guranja problema pod tepih u stilu "izvana gladac, a iznutra jadac". Za nas je prava kršćanska obitelj ona koja se zna konstruktivno isposvađati tako da pronađe rješenje problema, a da se međusobno što manje izvrijeđa i što brže resetira, tj. vrati u normalno stanje ljubavi i podrške. To je obitelj koja će uzeti križ kao simbol krize, ali ne na onaj starinski pesimističan način "trpi, duraj, pa ćeš u raj", nego koja uz pomoć Božju zna krizu pretvoriti u šansu, tako što će učvrstiti vertikalu odnosa s Bogom i naučiti horizontalu boljeg komuniciranja s ljudima. U poduzetništvu i menadžmentu kažu "to be problem solving oriented" (biti okrenut rješavanju problema), a u akcijskim filmovima kažu: "Svaki udarac koji me ne slomi, ojača me". Budući da nema drugog načina za sazri-jevanje i rast u ljudskosti i duhovnosti, Bog nas vodi poput mudrog trenera i za svakoga ima individualni plan kondicijskog treninga rješavanja problema. Ako se od nas traži da budemo autentični, moramo se itekako truditi da budemo aktivni u Crkvi i društvu jer ništa od onoga što nam je darovano, ne smijemo zadržati samo za sebe.

Možete li dati jedan prikaz pros-ječne hrvatske obitelji, njezin sociološki i religiozni profil, te što u odnosu na tu sliku hrvatska kršćanska obitelj treba učiniti - promijeniti?

Za prosjeke bi trebalo pitati društvene i crkvene statističare pa bismo mogli raspravljati o sarmi, mesu i kupusu, ali i ta slika se stalno mijenja. Sociološki se jednostavno može reći kako je iz razvijene bogate Europe krenuo val individualizma koji ugrožava opstanak u svim područjima života. Kažu da su tri najznačajnija razloga za rastavu braka, nažalost i kršćanskoga: sebičnost, sebičnost i sebičnost. Ono što mi vidimo u našem okruženju kroz zaručničke tečajeve i obiteljski pastoral pa uspoređujemo sa situacijom od prije 30 godina: ljudi se sve stariji žene i udaju, sve više parova ima problema sa začećem, rađa se manje djece i kao da raste trend rastava. S druge strane, u odnosu na Europu i tzv. razvijeni zapadni svijet, ipak se kod nas mladi dosta žene, većinom u crkvi, pa prođu i zaručnički tečaj, malo djece je rođeno izvan braka, rastava je oko 20%, za razliku od npr. Francuske, gdje ih je već 50%. Autoritet i poštivanje unutar obitelji kao da više ni ne postoji, a tako je izgleda i u Crkvi i društvu. Svi se smatraju prepametnima i ne žele tuđeg savjeta. Tradicionalna kršćanska obitelj je danas izložena mnogim lošim vanjskim utjecajima kojima se sama teško može oduprijeti ako se ne udruži s drugim kršćanskim obiteljima te ako sama ne radi na osobnom i duhovnom rastu svojih članova i učvršćenju svojih unutarnjih i vanjskih veza. Zato nam se jako sviđa geslo ovogodišnjeg Papina dolaska povodom dana obitelji: "Zajedno u Kristu".

Vi kao bračni par hrvatski ste delegati u Međunarodnoj federaciji centara pripreme za brak (FICPM). Što to znači i koje su vaše aktivnosti? Koje teme najčešće razmatrate na tim susretima?

To znači da redovito sudjeljujemo u radu odbora (biroa) delegata svećenika i bračnih parova iz 14 zemalja dva puta godišnje, a još jednom i na međunarodnim danima, tj. kongresu, koji se organizira svake godine u drugoj zemlji. Na sastancima odbora raspravlja se o statutarnim pitanjima, odnosu s lokalnom Crkvom i svjetovnim ustanovama, radu delegata u Vatikanu, pripremi i vrednovanju kongresa, interaktivnim metodama priprave za brak u malim grupama, regrutiranju, edukaciji i duhovnoj formaciji voditelja, postženidbenom praćenju mladih parova itd. Posebno vrijedan dio je tzv. "tura po zemljama", u kojoj se razmjenjuju aktualne informacije o stanja braka i obitelji te priprave za brak u pojedinim zemljama.

Ove godine se priprema Međunarodni kongres kojem će domaćin biti Hrvatska, odnosno Krčka biskupija. Kako će taj Kongres biti organiziran i što očekujete od njega?

Od 28. travnja do 1. svibnja 2011. održat će se Međunarodni dani FICPM-a, tj. kongres u Malinskoj na otoku Krku, jer nas sve ove godine u radu podržava predsjednik Vijeća HBK za obitelj, krčki biskup msgr. Valter Župan. Tema kongresa je "Razumni odnos prema materijalnim dobrima u braku i obitelji". Organizacija je standardna i propisana uputama FICPM-a. Najprije su tri plenarna predavanja eminentnih stručnjaka, koji moraju osvijetliti zadanu temu iz tri kuta gledanja: sociološkog - da vidimo što se događa u svijetu oko nas; psihološkog - da shvatimo kako se mi kao osobe osjećamo i ponašamo, te teološkog - da čujemo što o toj temi kažu Biblija i nauk Katoličke crkve. Nakon toga je okrugli stol na kojemu predstavnici raznih zemalja iznose svjedočenja i primjere najbolje prakse iz različitih zemalja. Na kraju su radionice, u kojima se razmjenjuju iskustva u cilju implementacije Božjeg nauka u našemu svakondevnom bračnom i obiteljskom životu. Uz to svaka zemlja ima svoj štand s posterom na zadanu temu, literaturom i didaktičkim pomagalima koja se koriste u pripravi za brak. Međutim, osim učenja i duhovnoga rasta, jako važno je druženje i upoznavanje različitih zemalja i njihovih kultura pa je zato uvijek organiziran i paralelni program za djecu. Nadamo se da će netko od naše djece tako postati budući aktivni laici u obiteljskom pastoralu.

Kako vaša djeca gledaju na vaš angažman? Jesu li i oni uključeni s vama u vaše svjedočanstvo i rad?

Iako nastojimo djecu voditi sa sobom gdje god možemo, oni često misle da trošimo puno vremena na obiteljski pastoral pa nam ostaje premalo vremena za obitelj. Starijima se više ne ide s nama pa ih potičemo da se oni uključe u vjeronauk i aktivnosti za mlade. Možda su nam i zamjerili ponekad kada smo ih ostavili same kod kuće. Baka kaže: "Tko se bavi tuđim poslom, ne obavi svoj! Vama je draže šetati okolo nego doma pospremati i oko kuće raditi". Istina je da bi bilo super kada žena ne bi radila izvan kuće ili kad bi radila samo pola radnog vremena pa bi se sve stiglo. Ovako nekad zna biti jako naporno jer od pedesete teško ide rad u trećoj smjeni. Stalno se molimo svetom Josipu da se dobro organiziramo, ali ni on ne može produžiti ni dan ni tjedan. Svako malo donesemo odluku da ćemo darovati Bogu 10% radnog vremena, tj. samo po 4 sata tjedno, a svemu što je iznad toga da ćemo odgovorno reći ne. Ali onda opet ispadne da obiteljski pastoral ne mogu voditi oni koji nemaju obitelji i imaju vremena na pretek, nego baš oni koji imaju brojnu obitelj i koji naporno rade da bi je pošteno prehranili. I Isusu su se sažalili ljudi potrebni utjehe i pomoći taman kad se on odlučio povući i odmoriti, a trudna Marija išla je pomagati Elizabeti. Tko čuva svoj život, izgubit će ga, a tko troši svoj život steći će život vječni. Često idemo na zaručnički tečaj petkom navečer, kad bismo najradije poslije posla i ručko-večere prilegli i odmarali. Teško nam se ustati i krenuti, ali svaki put prolazeći kraj jedne od zagrebačkih bolnica zahvaljujemo Bogu što smo svi zdravi i što je puno ljepše trošiti vrijeme u obiteljskom pastoralu nego ležati po bolnicama. Uz to djeca su nam samostalnija, odlični učenici, komunikativni, naučili se s nama putovati po svijetu, a znamo i da puno svećenika moli za nas i za našu obitelj jer uz svu našu nesavršenost osjećamo da je stalno uz nas Božji blagoslov.

Recite nam nešto o novome projektu izrade nacrta za osnivanje Župnih zajednica obitelji, a u svrhu pripreme skorog Papina posjeta Hrvatskoj.

Taj projekt pokretanja obiteljskih župnih zajednica postoji već nekoliko godina u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Od 204 župe Zagrebačke nadbiskupije samo u 24 župe postoje takve obiteljske zajednice, a tek oko polovice njih su aktivne koje se sastaju bar jedanput mjesečno. Sastaju se i na razini nadbiskupije da zajedno mole, prilikom proslave Dana života, radi izmjene iskustava i predavanja kako bi unaprijedili svoj rad. Sad se, hvala Bogu, sve to malo ubrzalo i nadamo se da će radna skupina uskoro završiti statut i priručnik za osnivanje i vođenje obiteljskih zajednica u onim župama koje ih još nemaju. Nadamo se da bi uz navedeni priručnik i druge aktivnosti do Papina dolaska u Zagrebačkoj nadbiskupiji moglo zaživjeti barem stotinjak župnih zajednica obitelji.

Kako, s vaše strane, teku pripreme za Nacionalni dan obitelji i susret s papom Benediktom XVI.?

Ured za obitelj HBK i Katehetski institut izradili su i materijale za 14 kateheza-radionica temeljnih na Povelji prava obitelji. Sad se odmah može i početi s konkretnim radom pa što se ne dovrši do Papina dolaska, može se nastaviti i poslije. Uz to preko Vijeća HBK za obitelj i povjerenika za obiteljski pastoral u svim biskupijama planiraju se razne aktivnosti za što bolju duhovnu pripravu Obiteljskog dana. U tijeku je izrada materijala i preporuka onih aktivnosti koje će najbolje potaknuti vjernike na pripravu za Papin dolazak.

Kako ocjenjujete želju pape Benedikta da posjeti Hrvatsku baš na taj dan?

Zašto Papa želi doći u Hrvatsku baš na taj dan? Zato što je pitanje opstanka obitelji pitanje opstanka društva i Crkve, a obitelj je sve više ugrožena. Moto ili vizija svih napora oko obitelji i osnivanja većeg broja Župnih zajednica obitelji je "Katolička obitelj – hrvatska baština i budućnost". Rečenica koju bih osobno odabrao i kao moto Papina dolaska. Papinsko vijeće za obitelj posljednjih mjeseci intenzivno podupire izradu vademekuma (praktičnog priručnika) priprave za brak koji bi se prevodio (i prilagođavao lokalnim uvjetima) u svim zemljama. Zanimljivo je objašnjenje potrebe posvećivanja veće pažnje pastoralu braka i obitelji u cijelom svijetu. Do pedesetih godina 20. stoljeća vrijedio je isti sustav vrijednosti u pogledu braka i obitelji u obiteljima, školi, Crkvi, društvu, medijima i zakonodavstvu. Sredinom prošlog stoljeća najprije u SAD-u, a onda i u drugim zemljama tzv. naprednog Zapada, počeli su se donositi liberalni zakoni u pogledu kontracepcije, pobačaja i razvoda pa sve do današnjih zakona o tzv. homoseksualnim brakovima. Naravno da su tome prethodile medijske kampanje, a da se poslije donošenja zakona unose promjene i u školske programe. Tako danas djeca i mladi u svojoj kršćanskoj obitelji i u Crkvi slušaju jedno, a vani u društvu su izloženi jednoj velikoj protuobiteljskoj promidžbi. Ako uzmeno u obzir da sve više djece raste uz samo jednog roditelja, onda stvarno više nemaju gdje naučiti o tradicionalnoj kršćanskoj obitelji osim u Crkvi. Budući da se ljudi žene i udaju sve stariji sa sve više rana i krivih stavova o braku i obitelji, jako je važan ozbiljan i stručan obiteljski pastoral.

Poruka hrvatskim obiteljima?

Ne boj se stado malo. Mladi još uvijek u promišljanju o vrednotama obitelj stavlja-ju na prvo mjesto, a ako bi mogli, imali bi barem troje djece. Na nama starijima je da im u tome pomognemo. Ako nemaju podršku vlastitih roditelja i rodbine, prih-vatimo ih u svojim Župnim zajednicama obitelji. Pomozimo im da se dobro priprave za brak i pratimo ih poslije ženidbe u naj-kriznijim godinama braka i rađanja djece da prebrzo ne odustanu. U obiteljskim za-jednicama pomozimo jedni drugima naučiti neophodne životne vještine za vođenje domaćinstava i organizaciju obiteljskog ži-vota, naučiti kako duhovno rasti i donostiti ispravne moralne odluke, kako dobro odgajati djecu i kako možemo biti međusobno solidarni u molitvi i materijalnim dobrima. Stariji koji imaju neke materijalne imovine neka je podijele svojoj djeci dok im to može koristiti da lakše stanu na noge. Prave kršćanske obitelji nikad neće biti većina, nego samo sol i kvasac iliti bijele vrane kojima je za opstanak potrebno jato. Zato budimo "Zajedno u Kristu".

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s