Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Kamen po kamen
 
Bog nas poziva

Piše: Nikola Kuzmičić
 
Prihvatiti Krista možemo jedino ako smo spremni ostaviti mreže, lađe i očeve

Jordan je mitska rijeka koja je za pravo-vjerne judaiste označavala kraj dobroga svijeta i početak grešnoga svijeta. S jedne strane su bili izabranici Božji, a s druge strane prokleti pogani. S one stra-ne Jordana nalazi se zemlja poganska, mrklo područje smrti, i još se od proroka Izaije zna da odatle ne dolazi ništa dobro. Tako ljudi rasuđuju. Ljudi su stvorili sustav u kojem postoje strane i razlike. Ljudi su stvorili mentalitet u kojemu postoje vrjed-nija i manje vrijedna bića. Bog ne razmiš-lja tako. U Bogu nema središta i rubova. U Bogu nema centra ni periferija.

Utjelovljeni Bog na početku svoga javnog djelovanja ulazi u Jordan da bi približio obje obale. Da bi sve ljude učinio dionicima spasenja. Svi smo mi Božja djeca, Kristova braća i sestre te hram Duha Svetoga. U Bogu ne postoje strane. Ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bi Bog čovjeka stavio na ovu ili onu stranu.

Kristovi smo zato jer nas je Krist pozvao na isti način na koji je pozvao i galilejske ribare na početku javnoga djelovanja. Poziv je to na akciju i na njega se odgovara akcijom.

Bog nas poziva da idemo za njim. Da ga nasljedujemo. Da obilazimo, propovijedamo, liječimo svaku bolest i svaku nemoć u narodu. Božji poziv od nas traži da promijenimo stil života. Da pođemo za Kristom. Da ostavimo mreže, lađe i očeve.

Mreže simboliziraju naše prioritete i mišljenje da mi znamo kako valja u životu. Lađe simboliziraju naše umišljene sigurnosti, sustave koje smo izgradili i na koje se oslanjamo. A očevi simboliziraju tradiciju. No, Krist sve čini novo. Krist galilejskim ribarima, koji su svu noć lovili i ništa ne uloviše, daruje po danu riba toliko da su im se lađe potapale. Uplašene putnike na krhkoj lađici spašava iz oluje smirujući vjetrove. A svima daje novu zapovijed i sklapa s ljudima novi Savez u svojoj krvi.

Prihvatiti Krista možemo jedino ako smo spremni ostaviti mreže, lađe i očeve.

Prihvatiti Krista možemo jedino ako zanemarimo svoje prioritete i prihvatimo Kristovu riječ ma koliko nam se činila nelogična i nemoguća. Oni koji su se odvažili svjedoče nam da shvatimo istinski smisao života tek kad prionemo uz prividnu apsurdnost Kristovih zahtjeva.

Prihvatiti Krista možemo jedino ako si ne umišljamo da nešto krhko i nestalno može pružiti sigurnost. Oni koji su se odvažili svjedoče nam da smo sigurni tek kad se odmaknemo od svoje sigurnosti.

Prihvatiti Krista mogu samo oni koji se ne daju zarobiti tradicijom koja postaje sama sebi svrhom. Tradicija je, dakako, dobra, potrebna i poučna, osim ako ne postane samodostatna i mjerilo stvari. Kršćanstvo je stil života koji se, uronjen u vječnost, živi u trenutku. I nepojmljivo je svježinu kršćanstva okivati običajima. Oni koji su se odvažili svjedoče da stvaramo nešto veliko tek kad se maknemo iz sjene kojekakvih veličina.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s