Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Zaboravljeni poroci
 
Šah-mat… porocima

Piše: Ljudevit Maračić
 
Sedam glavnih grijeha u novijoj verziji

 

Glavni grijeh našeg stoljeća jest gubitak osjećaja za grijeh.
Papa Pio XII. (1946.)

Taj gubitak ide ukorak s "gubitkom smisla za Boga".
Papa Ivan Pavao II. (1986.)

Priznajem, kad sam zamislio da bih s či-tateljima podijelio svoja razmišljanja o tradicionalnim glavnim grijesima - kako smo ih nekoć na vjeronauku pamtili – pobojao sam se da neće biti dovoljno gra-đe za popunu jednogodišnjeg niza. Nap-rosto, u naftalinu nema dovoljno novih na-dahnuća. O zaboravljenim stvar(nost)ima nema bogatog inventara, pomislio sam. Kad tamo, čitajući knjižicu za knjižicom, došao sam do dviju pozamašnih knjiga baš na tu temu (Pascal Ide, Giancarlo Ravasi), koje su me uvjerile da bi "štofa" moglo biti i za više godina pisanja. I tako sam se odlučio, uz svesrdnu pomoć ove literature, zasad samo početi, a s vreme-nom vidjeti koliko će to potrajati.

Ono što me potaknulo podijeliti ova zapažanja s ostalima jest činjenica koju su zapazila i istaknula dvojica poznatih papa iz prošloga stoljeća, Pio XII. i Ivan Pavao II., koji s prilično gorčine tvrde da naše vrijeme, dakako i katolički vjernici u tom vremenu, sve više gube osjećaj i smisao za grijehe, mane i poroke. Čak mnogi ni ne podnose da se o tome govori i piše. Ako čitatelj možda spada u takvu kategoriju vjernika, molimo ga za malo strpljenja i pažnje. Ako i bude govora o ružnijoj strani naše životne stvarnosti, svrha mu je da se postigne pozitivan učinak: unutarnje oslobođenje od tih ovisnosti. Jer poroci su pravi narkotici, kako je tvrdio i današnji papa Benedikt XVI. dok je još bio samo kardinal Ratzinger: "Grijeh je uvijek prava droga."

Prisjećam se svojeg profesora moralne teologije, blagopokojnog dominikanca dr. Jordana Kuničića, koji je svojim studentima ucijepio važnost i potrebu da se u moralnom razlaganju polazi od kreposti i vrlina, od pozitivnih stvarnosti koje mogu više privući i osvojiti duše suvremenih vjernika. No, pri tom nije zaboravljao podsjetiti i na one tamnije stvarnosti, na one sjene koje kao naličje prate dobro i lijepo u životu čovjeka (mi ih kršćani nazivamo grijehom). Takav pristup pokušat ćemo primijeniti i u našem slučaju, posebno kada prijeđemo na pojedinačnu obradu i opis određenog poroka (već ovdje napominjemo da pojmom velikog poroka ili mane želimo istisnuti tradicionalni izraz za "glavni grijeh", jer se ne radi o konkretnim zlim činima već o stanju, navici ili običaju, što se potpunije obuhvaća i imenuje pojmom "poroka", odnosno "mane"). A sve sa svrhom da se dođe, ili bar nastoji doći, do olakšanja, svladavanja i oslobođenja od tih ovisnosti.

* * *

Čemu, dakle, govoriti danas o sjenama umjesto o svjetlu? Čemu uopće spominjati porok i grijeh? Ovaj izraz, star kao i Biblija, koja nam na prvim stranicama prva opisuje ovu ružnu stranu života, za neke je ljude i kršćane nadiđen i zaboravljeni pojam, izvan mode. Neće li to spominjanje poroka možda pojačati osjećaj krivnje, umjesto da se s nekim psihoterapeutima radije ističe "napor da budemo samosvojni", da se dokažemo i ostvarimo kakvi jesmo? Lijepo to zaista zvuči, ali gdje ima svjetla, u pozadini su redovito i sjene. Bolje ih je detektirati, uočiti, istaknuti i nadvladati. Budimo jasni, "lakše je davati dobre savjete negoli pružati dobar primjer" (Francois de La Rochefoucauld), toga smo svi svjesni, pogotovo kad se radi o navadama i navikama koje svaki od nas nosi javno ili prikriveno, ali to nas ne oslobađa da se progovori o onome koji svatko od nas osjeća kao svojevrsnu ovisnost i koju treba uočiti da bi je se lakše oslobodio.

Danas svi mi želimo biti moderni i izgledati suvremeni te zaista osjećamo mučninu kada treba prozboriti o onome što sadašnji mentalitet nalaže, i kada zaboravljanje poroka ili njihovo preimenovanje sve više uzima maha. Svoje stanje koje je nekoć Shakespeare tako zorno ocrtao u "Machbethu" dvostihom: "Ružno je lijepo, lijepo je ružno, - Lebdimo kroz zrak i uzdušje kužno", prepoznajemo i u našem vremenu. Ljudi su naprosto izvršili revoluciju moralnih vrijednosti, pa se umjesto oholosti spominje ponos, škrtost je potisnula štedljivost, umjesto bludnosti govori se o prirodnoj potrebi, srdžbu je zamijenio stres, neumjerenost u jelu i piću ustupila je mjesto dobrom apetitu, zavist je zamijenila konkurentnost, a lijenost ustupila ime nužnom odmoru. Ima dakako ponešto i karikiranja u tom preimenovanju, ali i takva ironija može postići pogodak. "Ništa nije gluplje od ozbiljnog razmatranja šaljivih stvari, ali ništa nije ni duhovitije služiti se šaljivim stvarima da se postignu ozbiljni ciljevi", zapisao je u 16. stoljeću Erazmo Roterdamski u svojim glasovitim "Pohvalama gluposti".

* * *

Naši sportski izvjestitelji rado ističu kako Hrvati imaju smisla za igru šaha. Ponosimo se brojnim velemajstorima i međunarodnim majstorima šahovske igre. Zaista kombinatorika zahtijeva ne samo znanje nego i umijeće, čak i umjetnost u postavljanju i kretanju figura. Kad se na ploči kralj nađe u opasnosti, protivnik uzvikom: "Šah!" podsjeća napadnutog igrača da mu je glavna figura ugrožena i ako je ne uspije spasiti, pobjednik rušeći glavnu figuru slavodobitno kliče: "Šah-mat!" Upravo potaknuti tom dinamičnom igrom na ploči od 64 crno-bijela kvadrata, pred osam godina (2003.) u talijanskom gradu Lodiju kod Milana organizatori originalnog festivala, nazvanog "Šah-mat… srditosti!", više su dana posvetili borbi s tim porokom. Nije to bilo samo puko moraliziranje, već višednevni susret ljudi različitih profila i uvjerenja koji su s raznih vidika raspravljali o tom poroku. Uz predavanja, rasprave i okrugli stol, prikazani su neki filmovi u kojima do izražaja dolazi razornost do koje srditost može dovesti, a pročitani su i ulomci iz književnih djela koja opisuju ljude ovisne o srdžbi. Posebno mjesto dobili su biblijski primjeri i citati. Nisu zaboravili istaknuti ni pozitivne učinke do kojih ovaj porok može i zna dovesti (sjetimo se, npr., Mojsijeve srdžbe na povratku sa Sinaja).

I kad su organizatori otkrili velik uspjeh ove inicijative, iduće su godine posvetili "Šah-mat… neumjerenosti" (2004.), pa oholosti (2005.), škrtosti (2006.), lijenosti (2007.), zavisti (2008.), te bludnosti (2009.), a nije nam poznato jesu li prošle godine (2010.) pronašli kakav duhoviti nastavak ovoj zanimljivoj moralnoj i društvenoj igri.

Svrha je dakle ovih naših redaka pokušati "matirati" (pobijediti) ili bar "šahirati" (stjerati u tjesnac) ove velike poroke poznate u našoj katehetskoj praksi kao "sedam glavnih grijeha". Dovesti do unutarnjeg olakšanja ili čak i oslobođenja, kao što to doživljava narkoman nakon uspješnog liječenja i povrata u normalan život. Poroci su velike napasti, prava duhovna bolest, s vrlo dubokim i često nevidljivim korijenima. Teško ih je prepoznati, ali je to moguće, uz golemu ustrajnost, jer poroci naliče grčkoj mitološkoj Hidri lernejskoj, vodenoj zmiji s osam glava, koju je prema legendi tek nakon silnog napora i velike dosjetljivosti svladao i ubio polubog Heraklo. Tako "šahiranje" i "matiranje" zlih sklonosti donosi pravo olakšanje, istinsko oslobođenje.

Vjerujem da će nas sljedeći nastavci u to pomalo i uvjeriti.

STVARNOST GRIJEHA

Grijeh je prisutan u čovjekovoj povijesti: bilo bi uzaludno pokušavati za to ne znati ili toj tamnoj stvarnosti davati druga imena. Da se pokuša shvatiti što je grijeh, treba ponajprije priznati duboku vezu čovjeka s Bogom, jer izvan tog odnosa, zlo se grijeha ne da razobličiti u svojoj pravoj biti kao odbijanje i opiranje Bogu, dok i dalje pritište na čovjekov život i na povijest.

Stvarnost grijeha, i posebno istočnog grijeha, razjašnjava se samo u svjetlu božanske Objave. Bez znanja koje nam ona daje o Bogu, ne može se jasno spoznati grijeh, pa čovjek pada u napast da grijeh tumači jednostavno kao nedostatak rasta, kao neku psihološku slabost, neku zabludu, kao neizbježnu posljedicu nekoga neprikladnoga društvenog sustava itd. Samo kad se poznaje Božji naum o čovjeku, shvaća se da je grijeh zloporaba one slobode koju Bog daje stvorenim osobama da mogu ljubiti njega i ljubiti se međusobno.

KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE (386-387)

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s