Dugo je vestern bio jedan od najpopu-larnijih filmskih žanrova, još od doba nije-moga filma pa do sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Prošao je razne stvaralačke faze, poput klasičnih američkih vesterna o naseljavanju sjevernozapad-noga dijela SAD-a – Divljeg zapada, su-koba kauboja i Indijanaca, potjera, ro-mantičnih i obiteljskih priča, glazbeno-pi-jevnih – mjuzikala, talijanskih špageti-ves-terna, njemačkih filmova prema djelima Karla Maya... Uglavnom je to bila jasna borba dobra i zla. Dobri glumci, vrsni redatelji te odlična glazba uvijek su bili dio njih. Mnogi su naraštaji odrasli uz vester-ne u kinima i na televiziji. No onda je došlo zatišje, samo se pokoji vestern snimio. Početak ove godine donio nam je čak dva izvrsna vesterna – jedan igrani u tradicionalnom stilu i drugi netipični, animiranini, komični. Riječ je o "Čovjeku zvanom hrabrost", braće Coen, nominiranom za čak deset Oscara, i simpatičnom "Rangu", Gorea Verbinskoga. Istina, očekivalo se da će braća Coen u ponovnu ekranizaciju romana "True Grit" Charlesa Portisa – prva je bila 1969. kada je John Wayne za ulogu šerifa osvojio Oscara – unijeti više svojega tipičnoga inovativnoga redateljskog rukopisa. Ipak, oni su promovirali izvrsnu četrnaestogo-dišnju glumicu Hailee Steinfeld, koja suvereno dominira nad ostalim ulogama. No, ono s čime ćemo se sada više pozabaviti jest odlično, osebujno osvježenje na kinopro-gramu, animirana komedija "Rango", u kojoj će uživati i djeca i odrasli, svatko na svojoj razini prepoznavanja višeslojne priče. A zanimljivosti, akcije, neobičnih, bizarnih likova i puno referenci na poznate vesterne, neće nedostajati. Izvorna glazba Hansa Zimmera je izvrsna, a sadrži i preradbe poznatih glazbenih citata, posebice Ennija Morriconea iz špageti-vesterna Sergia Leonea. Originalnost su odlične četiri sove u mariachi-sastavu, koje pjesmom komentiraju događaje u filmskoj priči. Ako kažemo da je tema traženje vlastita identiteta a zaplet rješavanje problema nestanka (prodaje?) vode, zar može biti nešto aktualnije i zanimljivije i za naše podneblje? Nisu ti problemi vlastiti samo Divljem zapadu! Simpatičan kameleon Rango ni sâm ne zna tko je i što je u životu, osim što voli glumiti i željan je ljubavi i uspjeha. On se, ne samo po izgledu već i po karakteru, prilagođava sredini i bićima koji ga okružuju. To može podsjetiti na ljude koji se iz interesa mijenjaju i kameleonski žive. Sjetiti se možemo i simpatičnoga lika iz odličnoga crtića "Vrlo zapetljana priča", isto kameleona, kućnoga ljubimca, ali taj je itekako znao i savjetovao što treba pametno učiniti. Rango se prepušta slučaju pa prolazi kroz puno obrata do sazrijevanja. Scenografija je izvrsna u oslikavanju Divljega zapada, pustinje i grada Prašine, te sadrži kompletnu ikonografiju tipičnu za vesterne. Sinkronizacija na hrvatski jezik je odlična, kao što su i izvorni američki glumci koji daju glas likovima, a mi u kinima možemo gledati obje verzije. Redatelj Verbinski, kome je to prvi animirani film, unio je i parodiju koja seže do groteske, ali i malo romantike. Osmislio je dugi niz otkačenih, čak ružnih, životinjskih likova – ali unatoč tome simpatičnih i izvrsno animiranih – kao personifikaciju stanovnika Divljega zapada. Karakterizacija je vrlo profilirana, a dijalozi su inteligentni i zanimljivi. U idućoj utrci za Oscare opravdano bi se mogao naći i "Rango". |