Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Crveno i crno

Piše: Marijan Križić
 
Kome je povijest učiteljica života?

Slamanje vojne sile libijskog vođe Moamera Gadafija, koju provodi međunarodna koalicija, sasvim sigurno promijenit će političku sliku ne samo u tom dijelu Sredozemlja, nego će utjecati i na preslagivanje pozicija arapskih zemalja te izazvati globalne promjene geopolitičkih tektonskih ploča.

Za ovu akciju glavni zagovaratelji intervencije: Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Francuska, osigurali su potporu Vijeća sigurnosti i Arapske lige, na što ih je potaknuo upravo Gadafijev način vladanja i odnos prema vlastitom narodu. Gadafi je zapravo relikt i jedan od zadnjih vođa koji se isticao osebujnom i originalnom ideologijom nacionalnog socijalizma. Sličnu "originalnu" politiku nacionalnog socijalizma vodili su i Saddam Hussein, Slobodan Milošević, Nicolae Ceauşescu i Benito Mussolini. A protagonist politike nacionalnog socijalizma, u puno većim i strahotnijim razmjerima, bio je Adolf Hitler. Gdje tu počinje crveno, a završava crno, i obratno, teško je reći. Nevjerojatno je, međutim, kako ljudi opijeni vlašću počinju vjerovati u svoju genijalnost i, gotovo bez iznimke, padaju u zamku vlastite oholosti. Čini se da im još tako malo nedostaje da ostvare željeni cilj, a on im upravo tada - poput duge - nestaje iz obzora. Oholost je dijametralna suprotnost Božjoj mudrosti, pa se na takve može primijeniti manje poznata parafraza poznate latinske mudrosti da iz povijesti nisu ništa naučili.

Od parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini prošlo je već pola godine, a čini se da se tek sada dogodio zaplet s nesagledivim posljedicama. U pokušajima Zlatka Lagumdžije, vođe SDP-a BiH, da pod krinkom građanske BiH nametne volju većinskog naroda ostalim konstitutivnim narodima, mnogi su prepoznali politiku Slobodana Miloševića, koji je, pod istom izlikom pokušao na razvalinama Jugoslavije uspostaviti veliku Srbiju. Amerikanci su uspjeli odgoditi konstituirajuću sjednicu Doma naroda koja se trebala održati 10. ožujka, kako bi se osiguralo da u njoj budu legitimni predstavnici i hrvatskog naroda. Međutim, nakon tjedan dana, Lagumdžija je ustrajao na svojemu konceptu kojim je napokon u potpunosti ignorirana volja hrvatskog naroda u BiH i time je, po ocjeni mnogih, izvršio državni udar i pokrenuo proces s nesagledivim posljedicama. Kao što je Milošević svojom agresivnom, isključivom i nerazboritom politikom, uspio ujediniti Hrvate, i Lagumdžijina "građanska" politika – ujedinila je Hrvate u BiH kao nitko do sada. Što više, i ključni politički čimbenici u Hrvatskoj, pa čak i "sestrinski" SDP iz Hrvatske, uskratio je potporu miloševićevskoj politici Zlatka Lagumdžije. Zapravo, još od listopadskih izbora u BiH, uočljiv je trend ozbiljnog i odgovornoga političkog promišljanja i djelovanja BiH-Hrvata. Prijelomna točka bio je savez i zajednički nastup dvaju HDZ-a iz BiH, koji su dobili 90-postotnu potporu hrvatskoga biračkog tijela BiH. Lideri ovih stranaka uspjeli su nametnuti se kao ozbiljan i nezaobilazan partner u oblikovanju stabilnoga političkog ustrojstva u BiH, a što, čini se, nije ostalo nezamijećeno od strane Sjedinjenih Država, koje posljednjih mjeseci budno prate događanja oko zamršenoga gordijskog čvora ove zemlje, u čijem pokušaju raspetljavanja često nastane još veći i zamršeniji čvor. Međutim, kako zbog svojega položaja, tako i osebujne i duge granice koja je povezuje s Hrvatskom, Bosna i Hercegovina od iznimne je važnosti za stabilnost ovog dijela Europe, od koje se očekuje da se i ona sutra uključi u ovaj najsnažniji savez suvremenoga svjetskog poretka. Imalo upućenima je potpuno jasno da Bosna i Hercegovina nemaju budućnosti ako se bilo koji od njezinih konstitutivnih naroda nadglasavanjem, ili bilo kojim protuustavnim metodama pokuša pretvoriti u manjinu. Apsurd je utoliko veći što su upravo BiH-Hrvati, kao najmalobrojniji narod izravno ugroženi politikom bošnjačke majorizacije, ujedno i najpouzdaniji i najodaniji vrijednostima koje njeguju euroat-lantske integracije. Ova činjenica zasigurno nije nepoznata ni Sjedinjenim Državama ni drugim najvažnijim subjektima euroatlantskog saveza, samo je pitanje koliko je istaknuta i vrednovana u moru silnica i previranja kojima je premrežen suvremeni svijet.

Početkom proljeća započela je peta korizmena akcija Hrvatskoga Caritasa "Tjedan solidar-nosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH", čime je na simboličan, ali i stvaran način iskazana ljubav i solidarnost prema svojim sunarodnjacima u BiH. Zahvaljujući na svemu što je do sada učinio Hrvatski Caritas, banjolučki biskup Franjo Komarica, koji je i predsjednik Caritasa BK BiH, istaknuo je potrebu još većeg senzibiliziranja hrvatske javnosti, kao i svih onih koji se bave situacijom u BiH i u ovom dijelu Europe. Senzibiliziranje javnosti i solidarnost s Crkvom i ljudima u BiH ujedno je i barem mala kompenzacija za sve patnje i nerazumijevanje prema tom krilu hrvatskoga naroda, koji je svoju ljubav prema Hrvatskoj toliko puta posvjedočio.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s