Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Teološki osvrt
 
Poglavar oslonjen na molitvu

Piše: Tanja Popec
 
"U tijeku je ostvarivanje jedne diktature relativizma koja ne priznaje ništa konačno i koja ostavlja kao posljednje mjerilo samo vlastito ja i njegove prohtjeve."
(Benedikt XVI.)

U Katoličkoj crkvi postoji tradicija Papi-nog dana. To je onaj dan u godini kada se prisjećamo izbora određenog kandidata za Petrova nasljednika. Za vrijeme pontifi-kata Ivana Pavla II. to je bio 16. listopa-da, jer je na taj dan 1978. godine Karol Wojtyla izabran za Papu. Nakon njegove smrti, Papin dan je 19. travnja, datum kada je za Petrova nasljednika izabran Joseph Ratzinger.

Papin dan je dan posebne molitve i du-hovnoga zajedništva sa Svetim Ocem. Za Benedikta XVI. molitva i ljubav koje mu iskazuju vjernici daju mu sigurnost da će mu Gospodin pomoći u njegovoj službi. Osim ovoga jednoga posebnog dana mo-litve za papu, podsjetimo, Crkva trajno moli za Petrova nasljednika u svakom euharistijskom slavlju, kao i u liturgiji časova. Koliko god zvučalo moćno, u očima svijeta biti na čelu Katoličke crkve, toliko je to i obveza i teret za ljudsko biće bez obzira na njegove godine. A, podsjetimo, papa Benedikt XVI. 16. travnja navršava 83 godine. Odgovornost i teret papinske službe proizlazi iz njezine jedinstvenosti, jer ju je Gospodin povjerio vođi apostola da predvodi Crkvu u jedinstvu i ljubavi. Od Petrova nasljednika traži se pažljivo osluškivanje znakova vremena, mudro prosuđivanje, razborito djelovanje i trajna dostupnost i nebu i zemlji; nebu za poticaje Providnosti, zemlji za signale koje daje čovjek, trajan subjekt brige i ljubavi Crkve.

Što se događalo nakon smrti Ivana Pavla II.?

Nakon smrti pape Ivana Pavla II. odgovornost za Crkvu prešla je na kardinale, na osobit način na dekana Kardinalskog zbora, što je u travnju 2005. bio kardinal Joseph Ratzinger. Nakon ukopa Ivana Pavla II. vodio je misu za početak konklava – zasjedanja kardinala nakon kojih mora biti izabran sljedeći Petrov nasljednik. U Bazilici sv. Petra u Vatikanu, u zajedništvu sa svim kardinalima Kardinalskog zbora Joseph Ratzinger govorio je o početku konklava kao trenutku velike odgovornosti u kojem kardinali osluškuju što Gospodin želi reći. Pritom je dao sliku Crkve i svijeta u kojemu ona djeluje, poteškoće s kojima se suočava – sve do diktature relativizma: "Kolike smo samo vjetrove nauka upoznali u ovim posljednjim desetljećima, kolika ideološka strujanja, kolike pomodnosti razmišljanja... Ti su se valovi nerijetko poigravali malom barkom misli mnogih kršćana, bacajući je s jednog kraja na drugi: od marksizma do liberalizma, sve do libertinizma; od kolektivizma do radikalnog individualizma, od ateizma do nejasnoga religijskog misticizma; od agnosticizma do sinkretizma i tako redom. Svakoga se dana rađaju nove sljedbe te se ostvaruje ono što kaže sveti Pavao o prijevarnosti ljudi, o lukavosti koja nastoji odvući u zabludu (usp. Ef 4,14). Imati jasnu vjeru, prema vjerovanju Crkve često se etiketira kao fundamentalizam. Dok se relativizam, to jest prepuštanje 'svakom vjetru nauka' da baca sad amo sad tamo, predstavlja kao jedini stav dorastao suvremenom dobu. U tijeku je ostvarivanje jedne diktature relativizma koja ne priznaje ništa konačno i koja ostavlja kao posljednje mjerilo samo vlastito ja i njegove prohtjeve."

Ponizan radnik u vinogradu Gospodnjem

Kardinal Ratzinger sudjelovao je u konklavama 1978. – dva puta, kada je izabran Ivan Pavao I., a potom Ivan Pavao II. Ratzingera je kardinalom imenovao papa Pavao VI. godinu dana ranije. A ove konklave 2005., Ratzingeru su bile treće. Kardinalskom zboru u tom su trenutku pripadala 183 kardinala. Njih 117 nije tada prešlo 80 godina života, pa su pripadali izbornom tijelu. Dvojica nisu sudjelovala zbog bolesti, pa je u konklavama bilo 115 kardinala – među njima i dvojica Hrvata: kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić. Novoga papu izabrali su drugog dana zasjedanja, 19. travnja 2005., a završetak konklava označen je bijelim dimom sa Sikstinske kapele. Prve riječi novoga pape, Benedikta XVI. Urbi et orbi: "Gospoda kardinali izabrali su mene, poniznog i jednostavnog radnika u vinogradu Gospodnjem. Tješi me činjenica da se Gospodin zna služiti i raditi i s nesavršenim sredstvima. Nadasve se uzdam u vaše molitve. U radosti uskrsloga Gospodina, s pouzdanjem u njegovu trajnu pomoć, idemo dalje. Gospodin će nam pomoći i njegova će Presveta Majka biti na našoj strani. Hvala vam!" Kardinal Joseph Ratzinger, kao Petrov nasljednik, uzeo je ime Benedikt XVI. "kako bi se oslonio na pontifikat hrabroga mirotvornog pape Benedikta XV., koji je pokušavao spriječiti Prvi svjetski rat", tako je to protumačio vjernicima novi papa Benedikt XVI. podsjećajući i na sv. Benedikta iz Nursije, oca zapadnoga redovništva i suzaštitnika Europe.

Osjećajnost s povjerenjem u Boga i ljude

Prvu propovijed na misi u Sikstinskoj kapeli, 20. travnja 2005. godine, papa Benedikt XVI. izrekao je na latinskom jeziku. Bila je to njegova vizija Crkve: nastaviti s ostvarenjem Drugoga vatikanskog sabora, raditi na jedinstvu Kristovih učenika, osobito potaknut providonosnim izborom za Petrova nasljednika u Godini Euharistije, imati osjećaj za mlade, ući u dijalog s civilizacijama. Iako sada, šest godina nakon izbora, za sebe kaže da nije mistik, njegovo iskustvo molitve i uranjanje u unutarnji svijet duše i svega što prebire u svojem srcu vrlo je snažno bilo izraženo već u njegovoj prvoj propovijedi: "Unutarnja zahvalnost zbog dara božanskoga milosrđa unatoč svemu prevladava u mome srcu. I smatram tu činjenicu osobitom milošću koju mi posreduje moj časni prethodnik, Ivan Pavao II. Čini mi se kao da osjećam njegovu snažnu ruku koja stišće moju; čini mi se kao da vidim njegove nasmiješene oči i slušam njegove riječi, upravljene u ovom trenutku meni osobno: 'Ne boj se!'."

U listopadu 2005. godine Benedikt XVI. o ovome je govorio i na Poljskoj televiziji: "Sve češće osjećam kako nam neka osoba, kada ode k Bogu, postaje još bliža. Osjećam također da mi je, dok je s Kristom, bliska onoliko koliko sam ja blizak Gospodinu. Uvijek sam blizu Pape, a on mi pomaže približiti se Kristu. Nastojim ući u ozračje njegove molitve, štovanja Gospodina, ljubavi prema Majci Božjoj. Predajem se također njegovoj molitvi, vodeći s njime neprestan razgovor i osjećajući bliskost na jedan sasvim nov i vrlo dubok način." Koliko je Benedikt XVI. čovjek snažne molitve, pokazuju i njegovi molitveni zazivi.

Papa koji nas poznaje i koji će nas razumjeti

U prvim izjavama nakon konklava kardinal Josip Bozanić rekao je da "osjeća kako smo u papi Benediktu XVI. dobili Svetog Oca koji nas poznaje i koji će nas razumjeti." Budući da je u službi prefekta Kongregacije za nauk vjere naslijedio Hrvata, kardinala Franju Šepera, te je nekoliko dana u Zagrebu boravio 2001. godine povodom 20. obljetnice Šeperove smrti, razumljivo je da poznaje nas i našu povijest, kao i naša nastojanja. "Sigurno je ovaj papa ne samo poznavatelj naše Crkve, već i onaj koji ljubi hrvatski narod", rekao je tada kardinal Bozanić te se prisjetio trenutka neposredno nakon izbora, još u konklavama, kada kardinali pristupaju novom papi iskazujući mu poštovanje i odanost. Papine riječi kardinalu Bozaniću bile su: "Uzoriti, puno pozdravite hrvatski narod i dragu Hrvatsku koja je uvijek vjerna!" A odgovor zagrebačkog nadbiskupa: "Sveti Oče, hrvatski narod će vas uvijek pratiti molitvom i ljubavlju", na što je papa uzvratio: "Hvala lijepa, to mi je najpotrebnije." Kardinal Vinko Puljić također je doživio dirljive trenutke s novim papom, što je zapisao u svoj dnevnik i kasnije objavio u knjizi "Moje prve konklave." Dok navodi kako su mnogi kardinali bili duboko dirnuti i brisali suze, na poseban način njemački kardinali, ali i drugi, zapisuje i riječi koje mu je izrekao Benedikt XVI. u prvim trenucima nakon izbora: "Rado bih pohodio tvoju zemlju." Odgovor kardinala Puljića bio je pun ushita: "Dobrodošao!" On u ovome papi gleda graditelja mira, a to je znak za BiH, da će biti papa koji će se zauzeti za izgradnju pravednoga mira u toj ranjenoj zemlji. Naime, papa Benedikt XVI. uz tumačenje izbora imena dodao je i ovo: "Stavljam svoju Petrovu službu u službu pomirenja i dobrog sporazumijevanja među ljudima i narodima."

Hrvati – trajna potpora Papi

Ne zaboravimo ni na povijesnu činjenicu da je hrvatski narod trajno vjeran Svetom Ocu. Tako je 7. lipnja godine 879. papa Ivan VIII. uputio pismo knezu Branimiru, kojim ga je priznao kao zakonitog vladara i Hrvatsku kao neovisnu državu. Branimir i ninski biskup Teodozije poslali su papi Ivanu VIII. pismo u kojemu Stolici sv. Pet-ra izražavaju odanost hrvatskog naroda. U vrijeme najžešćih borbi za opstanak kršćanstva početkom XVI. stoljeća papa je pružao veliku pomoć braniteljima na čelu s banom Petrom Berislavićem. Tako je 12. prosinca 1519. godine papa Leon X., za vrijeme vijećanja s kardinalima, a nakon vapaja za pomoć koji mu je uputio trogir-ski biskup Toma Niger, izrekao riječi koje Hrvatsku prate sve do naših dana: "Glavar Crkve katoličke neće dopustiti da propadne Hrvatska, najčvršći štit i predziđe kršćanstva." I XX. stoljeće donosi svjedočanstva vjernosti Petrovu nasljedniku. O tome govore životi naših blaženika, Ivana Merza i Alojzija Stepinca. Pisani tragovi kazuju da je proslave Papinog dana u Hrvatsku potaknuo upravo Ivan Merz, i to nakon orlovskoga hodočašća u Rim 1925. godine. Prema tome, prvi Papin dan slavljen je 1926., pa sve do 1945., do kada je djelovala Križarska organizacija. Nakon njezine obnove 1993. godine, nastavljena je ova tradicija. Ivan Merz je bio jasan kada je govorio o poštovanju koje smo dužni iskazati papi: "Papa mora biti predmet našega posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše. Naš je narod to velikim dijelom zaboravio. Naše su novine pune svih mogućih govora i izjava najzakletijih političara, a kada u njima čitamo koju smjernicu ili izjavu pape? A ipak je papa vidljivi Krist, na njegova usta govori sam Bog, kad papa govori kao vrhovni učitelj Crkve." Njegove riječi iz sredine tridesetih godina XX. stoljeća vrlo su aktualne i danas: "U današnjoj zbrci koja vlada svijetom, gdje je teško razlikovati istinu od zablude, dobro od zla, Providnost je na goru posadila jedan svjetionik - papinstvo - koji svijetli vjekovima i svom zemljom. Budemo li se u našemu apostolskom životu ravnali po tom svjetioniku, možemo biti uvjereni da nećemo udariti u klisuru i da ćemo sebe i svoj narod dovesti u luku spasenja." Za Merza je, dakle, papinstvo svjetionik kroz vjekove, a za Alojzija Stepinca svjetionik istine: "K toj pećini čvrstih načela usred ovoga uzburkanog mora labavih ljudskih nazora; k tom svjetioniku istine usred tmine i laži krivih nauka; k tom žarištu ljubavi i sloge među ljudima, narodima i državama, usred ovog pakla mržnje, u koji je upalo čovječanstvo, upiremo i mi danas svoje oči, dragi moji vjernici. […] Ako biste me pitali, u čemu baš danas gledamo golemu vrijednost papinstva za ljudski rod, onda bismo odgovorili: u onom, što se danas gazi nogama manje više po čitavom svijetu, a to je obrana dostojanstva ljudske osobe, obrana prava obitelji, obrana malenih i slabih naroda. […] Papinstvo stoji danas kao čvrsti zid i na obranu obitelji i obiteljskog svetišta. Što to znači, razumjeti može samo onaj koji ima prilike gledati suze onih kojima prijeti pogibelj da im bude razoreno obiteljsko ognjište."

Molite za mene

Molite za mene kako bih naučio sve više ljubiti Gospodina.
Molite za mene kako bih naučio sve više ljubiti Njegovo stado – vas, sveta Crkvo, svakoga od vas pojedinačno i sve zajedno.
Molite za mene da ne bih pobjegao od straha pred vukovima.
Molimo jedni za druge da nas Gospodin ponese i da naučimo nositi jedni druge.

(Homilija, 24. travnja 2005.)

Zajednička molitva

Ja molim za vas: Molite i vi za mene da bismo mogli u svim životnim teškoćama uvijek osjećati Gospodinovu dobrotu i tako ići naprijed u teškim i u lijepim danima...

(Govor, 3. kolovoza 2008.)

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s