Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Naš osvrt
 
Odiseja

Piše: Ivan Bradarić
 
Grčka tragedija i Hrvatska drama

Već dulje vremena mediji nas, skoro svakodnevno, izvješćuju o "Grčkoj tragediji" - teškoj financijskoj i društvenoj krizi kroz koju prolazi ova zemlja. Narod je očajan, a političari jedva da znaju što učiniti. Pritisnuti su između volje naroda i želje da sačuvaju slavu što im je namriješe prethodna stoljeća i tisućljeća, te pritisaka, skoro ucjena, vodećih političara Europske unije. Milijarde eura pomoći, zajmovi, mjere štednje, prosvjedi... svakodnevne su teme.

Kao dječak često sam, igrajući se na livadi pjevušio stihove, točnije jednu riječ pjesme nekog tada popularnog pjevača. Odjekivalo je: "Odiseja, odiseja...." Ne samo da nisam znao što ta riječ znači, nego siguran sam da je nisam dobro niti izgovarao. Mislim baš da sam to shvaćao kao dvije riječi: "Odi, seja". Zapravo, sve je to bila samo pjesma i dječija igra. Od tada do danas brojni su događaji protutnjali i ostavili traga. Ili, kako reče pjesnik: "Nitko ne zna što ga čeka, dan što nosi. Svako jučer ostavlja nam trag u kosi". A svaki dan koji dolazi donosi nove neizvjesnosti. Uznemiruju nas vijesti pa nam se ovo naše vrijeme i život čine poput već spomenute Homerove "Odiseje". Kao put bez kraja, koji nas vodi u potragu za boljim životom, za odgovorima na brojna pitanja; potraga za herojem koji će nas provesti kroz scile i haribde. Vrijeme kroz koje prolazimo, kao pojedinci, ali i cijelo društvo, kao da iz dana u dan pred nas stavlja neku novu zapreku; dadne nam malo radosti, a zatim pred nas gurne zastrašujuće izazove. Nema doduše u ovom našem vremenu mnogo onih koji vjeruju u božanstva poput Posejdona, Heliosa, Hermesa, Atene, Zeusa, ali ima mnogo onih koji si prisvajaju svojstva ljubomornih i osvetoljubivih božanstava, te pojedincima i cijelim narodima mrse putove i čine im život nesnošljivim. Nema kiklopa, sirena, čarobnjaka i drugih neobičnih stvorova koji nas plaše, ali zato ima recesija, smrtonosnih bakterija, ekoloških katastrofa, koje prijete dobronamjernom putniku i stanovniku ove zemlje. Nema ratova zbog lijepih Helena, ali ima zbog sjajnoga zlata i nafte.

I naša je domovina kroz svoju povijest morala svladati nebrojene poteškoće, te je, u ovo naše vrijeme, konačno zaključila jedan važan dio puta u procesu pridruživanja Europskoj uniji. Kada smo sjeli na ovaj brod, nismo niti slutili što nas čeka. Kako ne primijetiti da je upravo ovo, skoro osmogodišnje vrijeme, veoma nalikovalo onoj Odisejevoj plovidbi i svladavanju čudnih, a na trenutke nam se činilo, potpuno izmišljenih prepreka. Bilo je to putovanje na kojemu su mnogi morali začepiti uši zbog zaglušujućih glasova koji su nam oduzimali snagu i volju za nastavak puta. I da ne iznosim sve ostale metafore koje se same nameću i veoma lako daju primijeniti na ovaj naš put. Ostaje nam samo pitanje: Gdje je hrvatski Odisej danas? Do kuda je stiglo putovanje?

Vjerujemo da će ovo naše zajedničko nastojanje da dođemo do cilja donijeti dobre plodove. A naš cilj nije fizičke naravi, osvajanje nekoga prostora, nego je nadasve duhovne naravi. Znakovita je u tom smislu homilija zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića izrečena 25. lipnja 2011., na Dan državnosti. Između ostaloga, Kardinal naglašava: "Nakon dvadeset godina samostalnosti osjećamo da se u hrvatski narod usidrila čudna praznina te se duže osjeća malodušnost." Podsjeća zatim Kardinal kako je Hrvatska, gledana očima onih koji žive izvan Hrvatske, lijepa i privlačna, "dok nam u Hrvatskoj utjecajni pojedinci i skupine iz dana u dan slikaju svoju sliku Hrvatske: kao premreženu zločincima i zločinima, kao nazadnu, nerazborito vezanu uz prošlost, ali ponajviše tužnu. Smatram opravdanim reći da je najveći grijeh protiv Domovine onaj koji u ljude i narod uvlači besperspektivnost, tugu i strah".

Slučaj Grčke mogao bi nam biti dobar primjer i opomena, prije nego pred nas dođe novo iskušenje. Potrebno je voljeti i poštovati svoje, ali i još više od toga: potrebno je brinuti se i biti odgovoran za ono što nam je darovano na našem putu. Ostaje nam zadaća boriti se i osloboditi od svega što u nama želi potkopati temelje, unijeti sumnju, strah i nesigurnost; srušiti jasna pravila ponašanja i moralna načela. Ovako oslabljena osoba lako počne sve relativizirati i u sve sumnjati. Nestaju ideali, iščezava želja za žrtvom, gube se ciljevi i lako se odustaje od puta.

Još u Knjizi postanka čitamo i vidimo ovakvu sliku palog čovjeka: nema domovinu, nema svoga naroda ni zajednice, nema ideju života, ne zna za svoje sutra. Osjećaj straha tjera ga da se skriva pred vlastitim zločinom krađe onoga što mu ne pripada. A pred njime je put koji mora proći. Ne sam, kao što ni do sada nije bio sam. Ili, kao što nas podsjeća Kardinal, kako ne smijemo previdjeti Boga na hrvatskom putu tijekom povijesti. Nego, valja imati pred sobom konačni cilj, uporište i suputnika.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s