Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Hrvatska neovisnost u znaku krunice

Piše: Marijan Križić
 

Navršava se punih 20 godina od kada je Hrvatski državni sabor 8. listopada 1991. donio odluku o prekidu svih državnopravnih sveza s Jugoslavijom i proglašavanju hrvatske neovisnosti. Zbog mogućih zračnih napada na Zagreb, ova povijesna sjednica Sabora održana je u Ininoj zgradi u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Naime, 7. listopada, kada je istekao moratorij na Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, zrakoplovi JNA raketirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore, u kojemu je bilo smješteno hrvatsko državno vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Ovim terorističkim činom, ničim usporedivim, srpski su agresori očajnički željeli spriječiti hrvatsku odluku o samostalnoj državi.

Predsjednik Tuđman sa suradnicima svega je nekoliko minuta ranije napustio prostoriju koju su potom razorile rakete zrakoplova tadašnje JNA. Dakako, tu sretnu okolnost možemo protumačiti čistim slučajem. Ali, možemo je protumačiti i darom neba, posebice ako ne vjerujemo u slučaj.

Istoga dana, 7. listopada, ali daleke 1571. godine dogodila se znamenita bitka kod Lepanta, u kojoj su pomorske snage tzv. Svete lige, pobijedile osjetno jaču Osmanlijsku flotu. Kršćani su pobjedu pripisali Marijinu zagovoru, a papa Pio V. odredio je da se svake godine 7. listopada slavi blagdan Kraljice od Krunice. U nametnutom ratu, hrvatski su se mladići, naoružani ljubavlju prema domovini i s krunicom oko vrata, suprotstavili i pobijedili JNA, koja je tada, prema nekim procjenama bila, treća vojna sila u Europi. Čudo je to koje je nadmašilo svoj biblijski prauzor u pobjedi Davida nad Golijatom. Takva čuda, međutim, događala su se hrvatskoj povijesti više puta, kada su branitelji, mimo svake ratne logike, uzdajući se u pomoć "najvjernije odvjetnice", pobjeđivali daleko moćnijeg osvajača. Dan hrvatske neovisnosti ujedno je prilika da se podsjetimo na slavne događaje koju su doveli do uspostave hrvatske države, kao i na državne blagdane kojima su obilježeni.

Nedavno preminuli zastupnik Ivo Škrabalo predložio je, a koalicija predvođena SDP-om proglasila, 25. lipnja Danom hrvatske državnosti, a 30. svibnja, dotadašnji Dan državnosti, preimenovala u spomendan pod nazivom Dan Hrvatskog sabora. Istodobno, 8. listopada, proglašen je Danom neovisnosti. Kolikogod se te promjene činile opravdanim, one su izazvale zbrku u glavama građana. Tako da mnogi više ni ne znaju što se kada dogodilo, pa je, nažalost, i slavljenje spomenutih državnih blagdana tek blijeda slika onoga što bi trebalo biti i kako se to početkom 90-ih slavilo.

Svi ovi značajni dani imaju ishodište u politici koja je oblikovana u Hrvatskom državnom saboru, uspostavljenom 30. svibnja 1990., a na temelju demokratskih izbora u travnju i svibnju iste godine. Na referendumu o neovisnosti, održanom 19. svibnja 1991., hrvatski se narod plebiscitarno, s 94 posto potvrdnih glasova, opredijelio sa samostalnu hrvatsku državu. Dana 25. lipnja 1991. Sabor proglašava Deklaraciju kojom Republika Hrvatska raskida sve državnopravne veze s Jugoslavijom i proglašava neovisnost. Zanimljivo je da su na taj dan zastupnici SDP-a demonstrativno napustili sabornicu i time uskratili potporu Deklaraciji o neovisnosti. Ta za SDP vrlo neugodna povijesna činjenica, često se zamagljuje odgovorom da je SDP imao drugi prijedlog. Ali taj prijedlog bio je još porazniji. U tom trenutku kada HDZ nudi jednoznačnu Deklaraciju kojom Republika Hrvatska raskida sve državnopravne veze s Jugoslavijom i proglašava neovisnost, SDP-ovci nude svoju Deklaraciju u kojoj Hrvatska, istina, raskida sve veze s Jugoslavijom, ali istodobno otvara proces konfederalnog povezivanja s republikama. Pojednostavljeno: raskida se veza s Miloševićevom Jugoslavijom (koji je i njima radio o glavi), ali se istodobno uspostavlja nova Jugoslavija. Paradoksalno je da je upravo Račanova Vlada, deset godina kasnije, taj dan proglasila Danom državnosti, i time, znakovito posvjedočila protiv sebe.

Na zahtjev Europske zajednice, stupanje na snagu ove Odluke odgođeno je tada za tri mjeseca, odnosno 7. listopada 1991. Nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, 8. listopada 1991., uslijedili su još žešći napadi JNA i srpskih paravojnih terorističkih skupina. Brutalna srpska agresija okončana je Olujom, najvećom vojnom pobjedom u hrvatskoj povijesti.

Najnovije srbijanske optužnice protiv 44 hrvatska branitelja Vukovara, sastavljene i na temelju iskaza zarobljenih i mučenih hrvatskih vojnika, izraz su nevjerojatnog sadizma i cinizma aktualne srbijanske vlasti, u kojoj njihov ministar Milutin Mrkonjić smatra da je nedopustivo uspoređivati "nevinoga i neosuđenog Miloševića" s osuđenim hrvatskim generalima. Sve to razlog je da hrvatska država jasno (re)definira svoj odnos prema Srbiji, koja se izgleda nije maknula od Miloševićeve nacionalsocijalističke politike, i time i dalje ostaje glavni kamen spoticanja u uspostavi dobrih i stabilnih susjedskih odnosa u ovom dijelu Europe.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s