Osam stoljeća nakon što je sv. Franjo započeo svoju veliku duhovnu avanturu, pa sve do danas, ne prestaje ovaj svetac privlačiti i pozivati ljude iz cijeloga svijeta u prekrasni talijanski gradić Asiz u potragu za Bogom i njegovim mirom.

Susreću se u ovome gradu vjernici svih vjera, ali i ljudi bez vjere, koji uživaju ovaj sasvim poseban ugođaj i osluškuju glas savjesti.

Posebno je toga bio svjestan bl. papa Ivan Pavao II., koji je 27. listopada 1986., baš u Asizu sazvao i organizirao, na jednome mjestu, predstavnike svih većih religija svijeta. Dogodio se tako prvi svjetski međureligijski susret, koji je nastojao "odmrznuti" srca ljudi, nadasve moćnika koji su upravljali svijetom, da barem kroz kratkotrajno jedinstvo, ukažu na sličnosti i zajednička stremljenja, od kojih je mir bio na prvome mjestu. Odgovor svjetskih vjerskih vođa na "hladni rat" bio je susret u duhu zajedništva molitve za mir. Predstavnici 32 kršćanske crkve i zajednice te 28 nekršćanskih vjerskih zajednica, okupili su se kao ljudi dobre volje, svjedočeći cijelome svijetu kako je potraga za mirom i sveopćim dobrom zajednička briga svih ljudi svijeta.

Kršćani su se predstavili kao jedna religija. Katoličku crkvu predstavljao je sam papa, bl. Ivan Pavao II., uz nekoliko kardinala (Casaroli, Willebrands, Arinze, Hume, Tomasek, Poletti) te biskupi, predstavnici svih kontinenata. Nazočni su bili visoki predstavnici gotovo svih kršćanskih zajednica: pravoslavnih crkava, istočnih crkava, anglikanci, protestanti. Molitvi u Asizu pridružili su se i brojni predstavnici ostalih religija: židovi, predstavnici islama, budizma, hinduizma, šintoizma, zoroastrizma, sikhizma, jainizma, predstavnici tradicionalnih religija Afrike i Amerike te rissho kosei-kai. U svome pozdravnom govoru u bazilici Gospe od anđela, bl. Ivan Pavao II. tumačio je kako skup u duhu Asiza nije nikakva međureligijska konferencija za mir, nego molitva pojedinih religija za mir, molitva po vjerskoj tradiciji pojedinih molitelja, jer svaki čovjek mora slijediti svoju savjest s nakanom traženja istine. "Asiški zbor rječit je znak zauzetosti svih religija za mir: njime Crkve, crkvene zajednice i ostale religije svijeta pokazuju da duboko žele dobro čovječanstvu. Mir je vazda krhak i ugrožen – zaključio je papa – i moramo se truditi da mu dademo čvrste temelje".

Sa žalošću možemo primijetiti kako mir još uvijek nije zavladao svijetom, nego se sve više širi strah i nesigurnost među ljudima. Dogodilo se u međuvremenu mnoštvo većih ili manjih sukoba izazvanih vjerskom nesnošljivošću i isključivošću. Dogodio se u našim krajevima krvavi rat, ali su i drugi krajevi svijeta također bili pogođeni ili još uvijek trpe ovu pošast. Dogodio se 11. rujna 2001. i zavladala je panika od novih terorističkih napada. Dogodila se ekonomska kriza. Ali, nadasve se dogodila i zavladala je u većem dijelu svijeta moralna i duhovna kriza. Upravo je to razlog i povod da vjernici svih religija, naroda i rasa, još više usmjere sve svoje molitve i snage u potragu za onim što ponajviše nedostaje ovoj našoj civilizaciji, a to je mir. Time potaknut, papa Benedikt XVI. nakon molitve Angelusa 1. siječnja ove godine, na Svjetski dan mira, najavio je novi susret u duhu Asiza za 27. listopada 2011. – na 25. obljetnicu prvoga susreta. Namjera mu je iznova senzibilizirati vjernike svih religija da svoja uvjerenja stave u službu mira. Susret će se opet održati u gradu sv. Franje, velikog zagovornika i propovjednika mira i sveopćeg bratstva među ljudima. "Tko hoda prema Bogu, mora biti i nositelj mira. Tko je graditelj, ne može a ne približiti se Bogu" - rekao je tom prigodom Papa.

Ove riječi najlakše je iščitati upravo u primjeru i životu asiškog "Poverella". Društvo u kojemu je živio nije jako marilo za opće dobro, za mir, za čovjeka, a i sam je Franjo na svojoj koži osjetio tegobe neuspjeha, odbačenosti, rata i zatvora. Shvatio je ubrzo da je pravi mir onaj unutarnji, da je potrebno ukloniti oružje iz ljudskoga srca, odakle dolaze svi osobni i društveni nemiri. Franjo je postao svjestan da se ovaj zahtjevni program ne može ostvariti isključivo vlastitim snagama, nego da je to Božji dar. Nije slučajno da je njegov pozdrav mira (Franjevački pozdrav) upravo molitva za mir: "Gospodin ti dao svoj mir".

To je dar odozgor, ali to je ujedno i stil života i djelovanja kršćanina, ili još bolje: svakoga čovjeka. To je molitva za sadašnji trenutak, za danas i sutra u kojemu živimo i za koje smo odgovorni, a ne utopija i čežnja za nekakvim dalekim budućim trenutkom koji možda nikada neće doći.

Molitva za mir u duhu Asiza poziv je svima nama da se uključimo. Stvarni mir neće prestati s nestankom tenzija, nego kada započne praštanje.