Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Znakovi vremena
 
I od pirata se može učiti

Piše: Frano Prcela O.P.
 
Razbojstvo prema dosadašnjem životu

Prvi put izlaze na izbore i odmah dobivaju skoro 9% glasova. Naime, ovih dana su održani izbori za berlinski senat, a politička stranka o kojoj je ovdje riječ ima vrlo znakovito ime Piratska stranka. Prvo što se promatraču sa strane dogodi kad čuje tako nešto, jest u najmanju ruku čuđenje da uopće može postojati jedna takva politička opcija. A još veće mu je iznenađenje da skoro svaki deseti koji je izišao na izbore misli kako će njegovi politički interesi najbolje biti zastupljeni ni manje ni više nego kroz političku grupu koja u svome imenu nosi sumnjivu poruku. Naime, pirat dolazi od grčke riječi πειρατής što znači napadač, odnosno latinska riječ je pirata i znači morski razbojnik.

Možda se većina vas, poštovani čitatelji, pita, kakve veze ima jedna marginalna politička stranka, k tomu još u jednoj drugoj državi, s nama? S druge strane još vam je možda čudnije da se tako nešto uopće tematizira u jednom vjerskom mjesečniku. Zar može biti ikakve koristi promišljajući o stranci s već tako sumnjivim imenom? Prije nego ih doslovce prekrižimo, pogledajmo barem neke sadržaje koji ispisuju na svoju političku zastavu odnosno internetsku stranicu. Navest ću samo neke: borba protiv ukoštalih političkih elita, transparentnost politike i naravno socijalna darežljivost.

Dobro, primijetit ćete, pa gotovo sve stranke slično obećavaju! No, vratimo se mi našim hrvatskim (ne)prilikama. U Hrvatskoj se uskoro trebaju održati parlamentarni izbori. Ima li nešto što bismo mogli naučiti od pirata? Ne samo kao glasačko tijelo nego i kao društveno odgovorni vjernici?

Tko? Pirati. Uzor? Neee! Nema sumnje, čudno je ime i nepristojan naziv. No, onima koji su se odlučili za to ime, ne može se predbaciti da su naziv svog "proizvoda" lijepo "zapakirali", dakle već kroz ime dali prevelika ili čak lažna obećanja. Mi ili barem većina nas obično bira naziv ili ime koje će kod drugih izazvati sviđanje i privlačnost. Ništa manje se želi čuti ime koje ima prihvatljiv sadržaj. Koliko je imena i naziva, naslova i etiketa bez pokrića? U biblijskom smislu riječi ime nije bio samo znak raspoznavanja nego je ime bilo program. Zasigurno mnogim nazivom se danas u prvom redu želi ipak izazvati pozornost – u tome ne zaostaju ni pirati. Ali ipak možemo povući poučak koji nas potiče na autentičnost i (drastičnu) iskrenost.

Postavlja se pitanje: Kako? Drukčije! Ne ići stoput utabanim stazama, nekim redovitim putem. Poantiranije rečeno: nije redovito i uobičajeno normalno, nego normalno postaje ono neuobičajeno – reći će pirati. Nije sadržaj u prvom planu, nego želja izazvati pozornost. Premda je to prilično jeftin i površan trik, ipak i iz njega možemo izvući za našu političku a i crkvenu stvarnost koristan i moralno opravdan poučak: a to je upravo poticaj da se odlučimo u svom životu učiti promijeniti perspektive gledanja, osposobljavati se za drukčije i drugo, te tako postati primljiv za novo. A otvarati se novome znači ujedno objaviti rat strahu – koji je najveći protivnik ljubavi.

No, mi još uvijek ne znamo što konkretno. Što npr. hoće pirati? Njihovo ime (a i program) kaže da hoće nešto srušiti s trona, napasti, a po potrebi izvršiti i razbojstvo. Najkasnije na ovom mjestu nam je podići crveni karton i ipak reći: Ne! Ta, mi želimo biti ispravni, pristojni, mi smo oni kod kojih ipak imena i titule štimaju, takvo nešto (razbojstvo!) kod nas mora izazvati odlučno odbacivanje i gnušanje. Jer, ići nam je redovitim putem, a ne tzv. šok-terapijom, i to ni manje ni više nego pomoću "razbojstva". Neee!

Htjeli mi priznati ili ne, upravo tu leži barem jedan krucijalni nesporazum između npr. nas vjernika i takvih pojava u našem društvu i Crkvi. Kako to? Kolikogod je naš tzv. koncept "polako s promjenama" ispravan, toliko je – barem nas dosadašnje iskustvo uči – ujedno riječ i o "korektnoj obmani" i/li "pobožnoj zabludi". Ponašanje pirata prevedeno u naš vjernički rječnik mogao bi značiti upravo obraćenje.

Bez sumnje, kod promjena koje bi trebale započeti s nama ne želimo šok-terapiju, nego mi to hoćemo polako odnosno tražimo za sebe a i za druge upravo blagost, a ne šok i revoluciju. Međutim, prevrat, promjena, katarza, obraćenje nije nešto: hoću - neću, nije stvar trenutnih raspoloženja i krivih obazrivosti prema sebi (a i drugima!). Istinske promjene, dakle obraćenje, treba ponekad učiniti gotovo u stilu razbojstva prema dosadašnjem životu. Dobro ste pročitali, razbojstvo prema dosadašnjem životu! U tom smislu ima sličnosti između piratskog operiranja i stupkom novog, dakle obraćenog života. Jer to nije razbojstvo da bi se dokopalo nekoga drugoga i nečega od drugoga, nego je to napad, dakle atentat raskrštavanja sa svojim dosadašnjim životom.

Iskrenost, promjena perspektive i odlučno raskrstiti s trulim u našim zajednicama i našim životima, zasigurno jest opasan pothvat. Ali, istinski kršćanin uvijek živi opasno! U tom smislu svima nama želim uspješan put izlaženja na pučinu, na pučinu života.

 


© 1999-2020 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s