Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Između strepnje i nade

Piše: Marijan Križić
 
Hrvatska pred novim referendumom

I ako nas svaka godina isprati s mnoštvom predvidivih i nepredvidivih, ugodnih i neugodnih događaja, ova, 2012., vjerojatno će biti godina posebnih iznenađenja, čije zaplete i rasplete možemo tek nazrijeti. Ima (li) neke simbolike i poruke u tome da se referendum o pristupanju Hrvatske EU, koji će se održati 22. siječnja, sa svega tjedan dana pomaka, poklapa s dvadesetom obljetnicom Međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

Taj povijesni dan, u vrijeme kada je Hrvatska bila izvrgnuta najžešćoj srpskoj agresiji, bio je tada obilježen sveopćim narodnim oduševljenjem. Prvi hrvatski predsjednik, u svojemu obraćanju naciji, ocijenio ga je riječima: "Današnji dan - 15. siječnja 1992. bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula sve državnopravne veze s bivšom jugoslavenskom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti".

Referendum o pristupanju Hrvatske EU, završno je poglavlje u dvadesetogodišnjoj hrvatskoj "pustolovini", u kojoj je hrvatski narod izvojevao neovisnu, međunarodno priznatu državu. Svojim članstvom u euroatlantskim integracijama Hrvatska se pozicionirala kao važan i prepoznatljiv čimbenik u ovom dijelu svijeta. Na tom putu, obilježenom velikim, hrabrim i vizionarskim potezima, bilo je i neizbježnih lutanja i zastranjenja. Povijest će zasigurno dati pravu ocjenu o tome tko je i koliko zaslužan za sve dobro, kao i za zlo koje nas je na tom putu pratilo.

S tim i takvim političkim kapitalom, stečenim tijekom dvadesetogodišnje hrvatske borbe za neovisnot, otvaramo novo poglavlje, opet puno velikih izazova i opasnosti. Ishod parla-mentarnih izbora zasigurno će utjecati na daljnji razvoj države, ali i na snažno pregrupiranje ne samo pojedinih političkih stranaka, nego i gotovo svih struktura javnoga života.

Kako god to nazvali, činjenica je da su nakon ovih izbora sve poluge vlasti preuzele stranke tzv. lijeve političke opcije. To im daje veliki manevarski prostor, ali i veliku odgovornost u vremenu koje je pred nama, za koje mnogi kažu da neće biti ni malo lako. Naime, nasuprot još donedavnim optimističkim najavama, najnovije nas uvjeravaju da je pred nama najteža godina. Čini se da je biblijska priča o sedam mršavih krava zakonitost po kojoj se tek nakon sedmogodišnje krize, zemlja (poput zemlje na ugaru) oporavlja i priprema za novi ciklus uzleta. Godine "mršavih krava" poput bujice odnose sve što se nataložilo u proteklom razdoblju. Pri tome, ne odlazi samo ono što što je potrošeno i neuporabivo, nego, nažalost, stradavaju i tzv. kolateralne žrtve.

Novi predsjednik hrvatske vlade, Zoran Milanović, čije izjave u posljednje vrijeme, posebice od njegova govora u noći izborne pobjede, mnogi ocjenjuju kao politički mudre, pa i državničke, nedvojbeno je ostvario značajan napredak u svojem političkom sazrijevanju. Izazovno vrijeme koje traži mudre i snažne odgovore bit će prilika u kojoj će se testirati njegova stvarna politička težina. Vladajuća koalicija sastavljena je od više stranaka, od kojih svaka ima svoje specifične interese, i njih neće biti lako uskladiti. Milanovićev poziv svima da se, neovisno o političkom opredjeljenju, pridruže radu na prevladavanju krize i općem razvoju, svakako je dobro polazište za ozbiljan rad. Uistinu, ne moramo svi misliti isto, ali nam mora biti isti zajednički cilj: dobro države i njezinih građana. Bilo kakva ideološka isključivost nepremostiva je prepreka na tom putu, koja se, poput njihala, kad-tad vraća. Štoviše, jače zanjihana, još jače juri na suprotnu stranu.

U zemljama s razvijenom demokracijom sve relevantne stranke, lijeve ili desne, suglasne su u temeljnim nacionalnim i državnim interesima. Kod nas, međutim, jedna je od stigmi s kojom se nosi SDP, da je, kao baštinica bivše SKH, još uvijek značajno impregnirana jugoslavenskim i komunističkim duhom. Život je, međutim, kako osobni, tako i stranački, u stalnoj dinamici, pa i ovu tvrdnju treba tako promatrati. Nakon dvadeset godina od uspostave i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, stasali su novi naraštaji, čiji život je u velikoj mjeri srastao sa sudbinom i budućnošću hrvatske države. U tom smislu, ova stranka ima priliku dokazati da nije ništa manje "nacionalna" od onih koje su kao takve prepoznate i prepoznatljive.

Jedan mali detalj, onaj kada se Milanović dva puta ispravio, pa umjesto spomenutog parlamenta, istaknuo da je riječ o Hrvatskom saboru, pokazuje da novi hrvatski premijer i o tome želi voditi računa. U svakom slučaju ni njega, kako ni ikoga drugog, povijest neće pamtiti po tome što o njemu kažu različiti trendovski i "zainteresirani" suvremenici, nego će se i o tome, u bačvi vremena i povijesti, poput vina, istaložiti i izbistriti istina, koju vino u sebi nosi.

Tako barem kažu stari Latini.

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s