Home - www.veritas.hr - Veritas Bazilika sv. Antuna - Padova

 

 
Moje mišljenje
 
Hrvatska je odlučila

Piše: Marijan Križić
 
Drugo poluvrijeme

Dvije trećine hrvatskih građana koji su izašli na birališta odlučilo se za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. Riječ je zasigurno o povijesnoj odluci, koja će presudno odlučiti daljnji smjer kojim će ići Hrvatska. Iza nas su i žučne polemike između pobornika i protivnika ulaska Hrvatske u Uniju. Neki analitičari zaključili su da je strah od EU, koji je bio okosnica gotovo svih takvih polemika, zapravo hrvatski strah od nas samih. Riječ je o prirodnom strahu od napuštanja staroga i iskoraka u novo, neizvjesno i nepoznato. Hrvatska odluka u mnogočemu podsjeća na izlazak biblijskog Izraela iz egipatskog sužanjstva. Naime, unatoč svim strahotama koje je faraon nanosio Izraelu, trebalo je velike hrabrosti ostaviti "misirske lonce" i otisnuti se na put koji, istina, vodi u Obećanu zemlju, ali do kojega je trebalo proći Crvenim morem i Sinajskom pustinjom. Dvadeset godina je prošlo od kada se Hrvatska otisnula na svoju pustolovinu, koja joj je otvorila mogućnost da u burnom i ubrzanom vremenu suvremenoga svijeta odigra svoje važne utakmice u snažnoj i prestižnoj europskoj ligi.

Nasuprot čestim obeshrabrujućim porukama, posebice onih koje se odnose na referendumsku odluku, imamo razloga za optimizam. Ponajprije stoga što smo, koristeći se svevremenskom biblijskom paralelom Izlaska, prešli polovicu puta, nakon kojega se pred nama otvaraju novi vidici. Mogli bismo reći da je nastupilo drugo poluvrijeme naše povijesne utakmice.

O čemu je zapravo riječ? Hrvatska je prije dva desetljeća izborila samostalnost i međuna-rodno priznanje. Tijekom 90-ih oslobodila svoje okupirane prostore. U borbi za svoje mjesto na ovom trusnom geopolitičkom prostoru, postala je punopravna članica Sjeveroatlanskoga saveza, dovršila pregovore za učlanjenje u Europsku uniju, najsloženiju i najmoćniju organizaciju koju je Europa stvorila od svojega nastanka.

Suvremeni svijet nalazi se pred golemim izazovima i iskušenjima. Da nije bilo mojsijevske vizije i hrabrosti prvoga hrvatskog predsjednika, da nije bilo srčanosti hrvatskih branitelja, da nije bilo naših prijatelja, od kojih treba posebno istaknuti Ivana Pavla II., Hrvatska bi bila zgažena i utopljena, po svoj prilici u neki projekt skrojen po mjeri Memoranduma SANU. Suvremeni svijet bio bi zaokupljen svojim brigama i nitko ne bi čuo vapaj hrvatskog naroda ne samo za vlastitu državu, nego ni za bilo kakav oblik očuvanja nacionalnog identiteta.

Pa i sva ona nerazumijevanja i poniženja, koja su nam priređivali svi oni koji su željeli sačuvati geopolitičku kartu Europe, prema matrici iz 19. i 20. stoljeća, u najvećoj mjeri su iza nas. Ovdje ponajprije mislim na sva ona poniženja koja smo doživljavali na suđenjima i presudama Haaškog tribunala. Čini se, međutim, da pobornici tih starih matrica imaju sve manje pobornika. Prijedlog koji je 12. siječnja sa zatvorenog simpozija na sveučilištu u Atlanti Žalbenom vijeću Haaškog tribunala poslalo čak dvanaest međunarodnih pravnih i vojnih stručnjaka u podnesku u obliku prijatelja suda "…da u potpunosti odbaci presudu protiv generala Gotovine za 'nezakonito granatiranje' Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca 4. i 5. kolovoza 1995. tijekom vojne akcije Oluja…", očit je znak golemih promjena koje su se zbile u svjetskoj političkoj sceni. Potpisnici su ugledni američki, kanadski i britanski profesionalci međunarodnoga ratnog prava i dva američka generala, koji su bili glavni odvjetnici američke vojske.

Upozorenje koje su "dvanaestorica veličanstvenih" iz Atlante uputila Žalbenom vijeću ne ostavlja nikakve dvojbe: "Potvrđivanje takve presude imalo bi dugoročne implikacije na međunarodno humanitarno i ratno pravo, a time i na buduće oružane sukobe u svijetu".

Poziv generala Gotovine hrvatskim građanima da izađu na referendum, a da će on sam glasovati za hrvatsko pristupanju EU, nedvojbeno ukazuje da Ante Gotovina nije samo veliki vojnik, nego i čovjek širokih vidika, koji razumije povijesni trenutak iznimno važan za hrvatsku budućnost.

Strah je ono čega se najviše trebamo bojati. To posebice vrijedi kod donošenja velikih odluka. Uočili su to i hrvatski biskupi u svojoj poruci uoči referenduma, ističući "da se naš hrvatski narod mnogo puta nalazio u teškim situacijama i dilemama koje je u onoj mjeri uspijevao pozitivno prevladati i riješiti, u kojoj je vjerovao u sebe i držao se kršćanske nade – Krista koji nikada ne razoračava one koji mu se povjeravaju", te potičući "sve katoličke vjernike i sve hrvatske građane da zajednički odbacimo strahove i svaku malodušnost te se hrabro otvorimo budućnosti".

Hrvatska je donijela odluku. Na tom putu neće biti lako. Često će se čamac zaljuljati, bit će i malodušnosti, pa i naše nevjere. Ali možemo biti sigurni da Krist uvijek ostaje vjeran. On "nikada ne razoračava".

 


© 1999-2019 :: Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga, Sveti Duh 33, HR-10000 Zagreb,
tel. (01) 37-77-125; (01) 37-77-127; faks (01) 37-77-252; e-mail: veritas@veritas.hr

U suradnji s